fbpx

“Alija Izetbegović je evropski muslimanski intelektualac i filozof”

Izetbegović je podrazumijevao da onaj ko piše o temi islama treba odlično poznavati prije svega Kur'an i hadis. Eseje koji su osnova saopćenja iz ovog zbornika mogu označiti kao plodan podsticaj da se otvore i prodube one teme koje su autori tekstova ili elaborirali ili nagovijestili. To je moguća inspiracija za otvaranje dijaloga unutar civilizacija, što mi se čini zanemarenim i zapuštenim, potcrtao je Fahrudin Rizvanbegović

 

Piše: Edib KADIĆ

 

U amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti BiH održana je promocija Zbornika radova s Međunarodnog simpozija “Srednji put u religiji, kulturi i politici: Misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića”, koji je organiziran u maju prošle godine. Izdavač Zbornika jeste Muzej “Alija Izetbegović”, a promotori su bili prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović i prof. dr. Ivo Komšić, koji su tokom i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu blisko sarađivali s Alijom Izetbegovićem, te dr. sci. Admir Mulaosmanović, autor knjige Iskušenje opstanka, koja govori o životu i djelu Alije Izetbegovića u periodu od 1990. do 2000. godine.

Prošlogodišnji simpozij organiziran je kao međunarodni susret naučnika, istraživača i poznavalaca djela predsjednika Predsjedništva neovisne Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, i to povodom 10. godišnjice od osnivanja Muzeja “Alija Izetbegović” i 40 godina od osnivanja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Izlagači su bili: Hilmo Neimarlija (Srednji put kao svjetonazor, životni stav i način političkog djelovanja Alije Izetbegovića), Adnan Jahić (Alija Izetbegović u političkoj historiji Bošnjaka u XX stoljeću), Ivan Šarčević (Kršćanstvo u knjizi Alije Izetbegovića “Islam između Istoka i Zapada”), Samedin Kadić (Vjerski, filozofski i kulturno-povijesni osnovi koncepta ravnoteže i umjerenosti u djelu “Islam između Istoka i Zapada”), Sabina Berberović (Izdanja i prevodi knjige “Islam između Istoka i Zapada”), Amina Šiljak-Jesenković (Kad K/knjiga gradi lidera [ili: Koncept idealnog lidera u književnosti islamske tradicije]), Jasna Bakšić-Muftić (Islam između Istoka i Zapada), Dželal Ibraković (Kultura sjećanja i afirmacija srednjeg puta – Kako u tranziciji graditi tradiciju?), Enes Karić (Vjerski temelji religijskog, jezičkog i kulturnog pluralizma u islamu i muslimansko poštivanje prava na različitost), Danko Plevnik (Izetbegovićeva Islamska deklaracija u kontekstu prošlosti i sadašnjosti), Muhamed Jusić (Umjerenost kao princip u izvorima islama i odnosi muslimana prema radikalizmu, ektremizmu i terorizmu), Dževad Hodžić (Religija, moral, pravo i politika u razumijevanju islama Alije Izetbegovića), Hasan Džilo (Dobra djela – neodvojivi dio religijskog iskustva u mišljenju Alije Izetbegovića i Huseina Đoze), Almir Fatić (Semantika umjerenosti u izvorima islama), Amir Karić (Mit o bošnjačkom panislamizmu: Pokušaj nametanja kolektivne stigme) i Filip Mursel Begović (Čovjek danas: Zlatna mjera sklada ili narušeno jedinstvo tjelesnog i duhovnog).

DOPRINOS KONCEPTU SREDNJEG PUTA

Adnan Žiško, direktor Muzeja “Alija Izetbegović”, kaže da se vodilo računa pri odabiru kako učesnika samog simpozija, tako i promotora Zbornika radova, te je mišljenja da je riječ o naučnicima koji su najpozvaniji da govore o rahmetli Aliji Izetbegoviću: “U okviru simpozija fokus je bio na tematiziranju srednjeg puta, odnosno umjerenosti u religiji, politici, svjetonazoru kojeg je Alija Izetbegović proveo u svojim pisanim djelima, a prije svega u svom najvažnijem djelu Islam između Istoka i Zapada. Mislim da je riječ o kvalitetnom i ozbiljnom pristupu učesnika simpozija. Tu su uključeni religijski i kulturni vidici u političkom djelovanju Alije Izetbegovića i njihove prisutnosti u savremenoj religijskoj, kulturnoj i političkoj imaginaciji. Zbornik radova ‘Srednji put u religiji, kulturi i politici: misao ravnoteže i umjerenosti u djelu Alije Izetbegovića’ urađen je u analitičkom i kritičkom, prije nego u retoričkom i patetičnom odnosu prema Izetbegovićevim misaonim postignućima i konkretnim doprinosima konceptu srednjeg puta.”

Žiško smatra da trenutno stanje, kada je riječ o izučavanju moderne historije Bosne i Hercegovine, nije zadovoljavajuće, te da se moraju podnijeti zajednički napori kako bi se što češće i kvalitetnije proučavao ovaj dio naše historije.

“Razveselilo me što je Zbornikom omogućen raznovrstan uvid u analizu i interpretaciju djela Alije Izetbegovića. Posebno mi je drago što smo u dosadašnjem nedostatku analize i interpretacije tekstova dobili ovako različite, pa i suprotstavljene stavove autora. Ne želim biti nepravedan prema drugim autorima, ali, kada sam pročitao tekst profesora Šarčevića Kršćanstvo u knjizi Alije Izetbegovića ‘Islam između istoka i zapada’, bilo mi je izuzetno uzbudljivo jer o toj temi skoro da nije pisano. Izetbegovićevo djelo vapilo je za kritičkim čitanjem, posebno kritičkim čitanjem prema kršćanstvu, pa je Šarčević pošteno i akribično to uradio. Ovdje ne želim reći da se slažem sa svim njegovim stavovima, ali njegova rasprava traži poseban simpozij, baš kao što i uvid Adnana Jahića vapi za nastavkom teksta, ili tekst Samedina Kadića traži raspravu o modernizmu u djelu Alije Izetbegovića i eventualnim postmodernim mogućnostima interpretacije”, ocijenio je prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović.

On tvrdi da se Izetbegovićevo djelo može, pa i mora, čitati iz perspektive iz koje je pisano. Naglasio je da je Alija Izetbegović evropski muslimanski intelektualac i filozof koji je veoma dobro poznavao i živio i Kur’an i hadis, a poznaje i filozofiju, teologiju i dogmatiku islama i njegovih interpretatora kroz povijest. “Izuzetno je kritičan prema dogmatskom konzervatizmu i islam je shvatao na onoj liniji koju je započeo Muhamed Iqbal. Međutim, on je temeljit i znatiželjan, ponesen i temperamentan u svojim tekstovima. Puno sam puta imao priliku da razgovaram s njim o njegovim tekstovima, sve od 1982. godine. Strpljivo je znao slušati moje primjedbe i dileme. Eseje koji su osnova saopćenja iz ovog zbornika mogu označiti kao plodan podsticaj da se otvore i prodube one teme koje su autori tekstova ili elaborirali ili nagovijestili. To je moguća inspiracija za otvaranje dijaloga unutar civilizacija, što mi se čini zanemarenim i potpuno zapuštenim, kao i dijaloga među civilizacijama. Razumije se da je ovaj termin civilizacija vrlo uzak i trebalo bi ga drugačije i šire imenovati, baš onako kako to dobro čini Alija Izetbegović”, potrcrtava Rizvanbegović.

DOBRO RAZUMIJEVAO DRUŠTVENE ODNOSE

Prof. dr. Ivo Komšić kaže kako je u Zborniku cjelovito obuhvaćeno i teorijsko i praktično djelo Alije Izetbegovića zbog velikog broja izlagača čiji je pristup Izetbegovićevom djelu bio cjelovit i temeljit. “Većina izlagača vodila je računa o kontekstu u kom se Alija Izetbegović uopće pojavljuje, jer je veoma važno da se neke stvari izvedu iz njegove biografije. Ono što je jako važno, posebno kada je riječ o Izetbegovićevom teorijskom djelu, jesu prilozi koji su vrlo kritični. Tu se nije apologetski pristupalo kako bi se samo ispričalo šta je Izetbegović pisao i radio, nego imamo objektivan prikaz i praktičnog i teorijskog djela Alije Izetbegovića”, istakao je Komšić.

Admir Mulaosmanović tvrdi da je ovo jedan od boljih zbornika u kojem se problematiziraju lik i djelo rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Ocijenivši kako svi radovi nesumnjivo imaju vrijednost, Mulaosmanović je kao vrlo detaljne izdvojio radove Adnana Jahića i Samedina Kadića: “Jahić je imao veoma detaljan pregled bošnjačke političke historije u skoro čitavom 20. stoljeću i problema s kojima su se naši lideri susretali, kao i komparaciju s vremenom Alije Izetbegovića. Samedin Kadić je veoma znalački ušao u filozofsku misao Alije Izetbegovića, razmatrajući njegov Islam između Istoka i Zapada i određene koncepcije koje je Izetbegović u tom djelu imao. Mislim da je vrlo vrijedan i koristan način na koji su problematizirana pitanja na ovom simpoziju i kako su ih kontekstualizirali s Alijom Izetbegovićem i postavili u neki širi okvir i širu sliku, čak poredeći određene epohe. Smatram da je ovo zbornik specifične težine i za budućnost će biti vrijedna polazišna tačka za izučavanje i lika i djela Alije Izetbegovića.”

Kada je riječ o aktuelnosti djela Alije Izetbegovića i njihovoj upotrebljivosti u današnjem vremenu, Mulaosmanović kaže da svako novo vrijeme donosi nove odnose, nova razmišljanja i nove poglede, pa samim tim i određeni zaključci koje je Izetbegović imao u svom životu mogu se danas pokazati drugačijim. “Čitav njegov opus pokazuje da je dobro razumijevao društvene odnose i da je utemeljio svoju filozofiju na izuzetan način, i da on i dalje može biti i jeste polazišna tačka za razmišljanje o politici, kulturi, društvu, državi, kao i o islamu. Neophodno je i dalje raditi na istraživanju misli i djela Alije Izetbegovića”, ocijenio je Mulaosmanović.

Priznavši da je ranije bio kritičan prema ovakvim skupovima, organiziranim radi proučavanja lika i djela Alije Izetbegovića, Admir Mulaosmanović ističe da je prošlogodišnji simpozij polučio dobre rezultate. “Ovaj simpozij, kao i zbornik radova koji nastaje nakon njega, može biti putokaz kako treba raditi u budućnosti. Ne treba biti u potpunosti zatvoren u neke uzuse kako smo to do sada promatrali, već treba otvoriti ukupno djelo Alije Izetbegovića prema naučnoj javnosti i problematizirati što širi aspekt pitanja o kojima je on imao svoje mišljenje i svoj stav i o kojima je pisao. Tako možemo doći do šire publike i više zainteresiranih ljudi i naučnika koji će onda početi čitati i iščitavati njegovo djelo”, konstatirao je Mulaosmanović.

PROČITAJTE I...

Genocid je proces kod kojeg se ne može utvrditi datum nastanka niti datum prestanka, a u presudama MKSJ i Međunarodnog suda pravde piše da je namjera nastala 13. jula 1995. Stoga se postavlja pitanje, koje bismo trebali postaviti Međunarodnom sudu pravde da nam protumači iz svoje presude iz 2007. godine: Kada je ta genocidna namjera prestala

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!