fbpx

Al-Sisijeva utopija

Iako se čini da su radovi pri kraju, Parlament je izgrađen sa 60 %, a predsjednička palača s 50 %. Prelazak al-Sisija u pustinjsku prijestolnicu formalizirat će se sljedeće godine. Krajolik s palmama i zgradama nalikovat će tipičnom američkom predgrađu, a većina zemljišta pripada vojsci.

 

“Bit će to trg veći od Tiananmena”, hvali se Ahmed pokazujući rukom kroz prašinu koju su podigli deseci kamiona koji lutaju po mjestu načičkanom dizalicama između Nila i Crvenog mora. Zaposlenik javnog preduzeća koje gradi novi administrativni glavni grad Egipta, 40 kilometara istočno od Kaira, pokazuje potpuno nova pročelja ministarstava, postrojena poput drevnih palača Luksor.

U dalekom horizontu nazire se musita, buduća rezidencija predsjednika Abdelfata al-Sisija, oca ovog faraonskog građevinskog projekta. Rastu stambeni blokovi u kojima bi trebalo živjeti dva miliona ljudi. Egipat je prešao prag od 100 miliona ljudi. Demografska bomba, dva od svaka tri Egipćana mlađi su od 30 godina, već je aktivirana. Ako se to ne sanira, broj stanovnika te arapske zemlje probit će barijeru od 150 miliona 2050. godine.

Sam al-Sisi najavio je eksploziju stanovništva, svake godine zemlja ima 2,5 miliona stanovnika više, a tri četvrtine miliona mladih uđe na tržište rada, kao najveći izazov s kojim se Egipat suočava zajedno s terorizmom.

Nakon četiri godine rada, 150.000 radnika i uložene dvije milijarde eura, 54.000 službenika bit će prebačeno u novu administrativnu četvrt u narednim mjesecima, okruženu luksuznim stambenim područjima i poslovnim centrom s 21 uredskom kulom.

Megalomanija projekta u suprotnosti je s bijedom više od trećine stanovništva koje preživljava s dva dolara dnevno. “Nećemo potrošiti ni dolar javnog proračuna”, kaže pukovnik Jaled al-Huseini, glasnogovornik Agencije za urbani razvoj upravnog kapitala (ACUD).

Novo administrativno središte o kojem je sanjao al-Sisi prostirat će se na 730 kvadratnih kilometara, a u njemu će biti šest miliona stanovnika. Prva faza koja je sada finalizirana obuhvatit će samo trećinu stanovništva. “Masovni premještaj dužnosnika planiran je između jula i augusta ove godine”, kaže pukovnik al-Huseini, “ali konačna će odluka biti politička.”

Iako se čini da su radovi pri kraju, Parlament je izgrađen sa 60 %, a predsjednička palača s 50 %. Prelazak al-Sisija u pustinjsku prijestolnicu formalizirat će se sljedeće godine. Krajolik s palmama i zgradama nalikovat će tipičnom američkom predgrađu, a većina zemljišta pripada vojsci.

Mnogi Egipćani pitaju mogu li veliki al-Sisijevi projekti, faraonski projekti poput širenja Sueckog kanala (tri milijarde eura), monopolizirati potrebna sredstva za razvoj i socijalnu skrb zemlje. “Snažna investicija u zemljište i izgradnju bila je korisna samo u kratkom roku.

Sektor nekretnina bio je glavni izvor gospodarskog rasta od ’80-ih”, kažu ekonomski analitičari. Kineska građevinska firma CSCEC dobila je posao gradnje finansijske četvrti nove egipatske prijestolnice koju će okruniti neboder visok 390 metara.

Al-Huseini naglašava da će zemljište oslobođeno u središtu Kaira zbog prijenosa ministarstava također doprinijeti finansiranju novog glavnog grada, gdje je planirano diplomatsko susjedstvo za strane ulagače. Parcele rezervirane za SAD, Kinu ili Brazil uključene su u planove javnog poduzeća ACUD.

Visoke cijene i visoka vrijednost nekretnina sadašnjeg sjedišta dovele su do toga da mnoge zemlje EU još uvijek ne odlučuju o njihovom premještanju u novu prijestolnicu. Utopija koju je al‑Sisi najavio prije četiri godine uskoro će postati stvarnost u sušnom krajoliku. Ahmed, zaposlen u firmi koja gradi novi grad, ne usuđuje se ni sanjati da će jednog dana živjeti u stanovima koje gradi.

Cijena stanova bit će između 50.000 i 100.000 eura, nedostupna za prosječnu plaću od 200 do 300 eura mjesečno, a 54.000 službenika koji putuju iz Kaira neće moći živjeti u blizini svojih novih ureda. Morat će putovati autobusom više od sat vremena.

U prenapučenom Egiptu stopa siromaštva porasla je 4,7 % između 2015. i 2018. godine.

PROČITAJTE I...

Moramo biti oštri prema Vladi Turske, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!