Ni Jusufovićev mentor Jasmin Imamović ne begeniše tuzlanske autore, pisce osobito. I to do te mjere da nikada, ali baš nikada, nijedan tuzlanski pisac nije ušao ni u najširi izbor za dodjelu književne nagrade “Meša Selimović”, što, opet, barem iz moje vizure, i nije neka šteta, zapravo nikakva, jer svako ko u književnom smislu iole drži do sebe ni ne želi učestvovati u ovoj de iure gradskoj, a de facto privatnoj pseudoknjiževnoj smijuriji
, ustaju i odlaze, a Jusufović nastavlja sa svojim uvjeravanjima ili razuvjeravanjima, ovisno o tome priča li o sebi ili o svom prethodniku koji se tereti za inkriminirajuću radnju.</p>
<p>– Ako je tako, onda je sve jasno, a Sarajlić bi trebao biti u zatvoru. Zašto nije?</p>
<p>– Pa, vodi se postupak!</p>
<p>– Predugo to nešto traje, ali nejse! Nego, reci mi ovo: zašto vi čelnici institucija kulture opstruirate tuzlanske autore?</p>
<p>– Kako to misliš?</p>
<p>– Zašto Nesim Tahirović ne može izlagati u Galeriji portreta?</p>
<p>– Ma, Nesim je ters! Teško je s njim izaći nakraj!</p>
<p>– Poznaješ li ti mene?</p>
<p>– Poznajem – zbunjeno će Jusufović.</p>
<p>– A znaš li kako se zovem?</p>
<p>– Ne znam! Nismo se družili, pa…</p>
<p>– E, o takvim opstrukcijama govorim! Ni ime mi, čovječe, ne znaš, a kamoli nešto više od toga!</p>
<p>Ni Jusufovićev mentor Jasmin Imamović ne begeniše tuzlanske autore, pisce osobito. I to do te mjere da nikada, ali baš nikada, nijedan tuzlanski pisac nije ušao ni u najširi izbor za dodjelu književne nagrade “Meša Selimović”, što, opet, barem iz moje vizure, i nije neka šteta, zapravo nikakva, jer svako ko u književnom smislu iole drži do sebe ni ne želi učestvovati u ovoj de iure gradskoj, a de facto privatnoj pseudoknjiževnoj smijuriji koja je kao takva odavno prepoznata i od Tuzlaka ignorirana, što potvrđuje i mizeran broj (prisilno) prisutnih na svečanoj ceremoniji dodjele nagrade.</p>
<p>Stoga, i na koncu, a ovo sam davno čuo od naših starih, evo slikovite preporuke tuzlanskim autorima: “Ako se krene na vrijeme, hala nikad nije daleko.”</p>
<p>Dakle, krenite na vrijeme, bilo kuda, bilo kako, ne dangubite s kojekakvim <em>imamovićima</em> i <em>jusufovićima</em>, jer, u suprotnom, do hale na vrijeme sigurno nećete stići.</p>
<p>A kakav je epilog takvog kašnjenja, nije teško zamisliti.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Otac i sin na određeno vrijemeSljedeći članak
GDJE SAM ODRASTAO, DOBRO DA IŠTA ZNAM
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
PRVI I POSLJEDNJI SUSRET S NEDŽADOM IBRIŠIMOVIĆEM
Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo, pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače