fbpx

Afganistanski Che

Napad na Ahmada Šaha Masuda desio se pet mjeseci nakon što ga je prorekao. Bio je to prvi znak da svijet ulazi u novu eru. Dogodilo se samo dva dana prije pada njujorških tornjeva, 11. septembra. Dvojica džihadista, koji su se predstavljali kao novinari, ubili su ga u samoubilačkom napadu, detoniranjem bombi skrivenih unutar lažne fotografske opreme. Slike masovne dženaze još su uvijek žive, stoje kao kost u grlu ljudi Panšira.

 

Ne postoji niti jedan kutak bez njegovog besmrtnog lica. Nema ni kontrolne tačke, ni štanda na bazaru na kojem se ne pojavljuje fotografija afganistanske ikone, jedne vrste tamošnjeg Che Guevare, ubijenog gerilskog vođe Ahmada Šaha Masuda. Poznat je i kao “Lav od Panšira” zbog činjenice da je ta sjeverna enklava, poznata i kao Dolina pet lavova, nepristupačna njegovim neprijateljima, a štovanje nacionalnih heroja i mučenika danas je jedini politički konsenzus većine Afganistanaca.

“Volim ga. Bio je pravi čovjek”, kaže Javad, rodom iz Kabula, koji je svoj prljavi crveni automobil ukrasio velikom Masudovom naljepnicom na stražnjem prozoru. “Znao je odbraniti našu zemlju i od Sovjeta i od talibana, nije bio poput sadašnjih vođa”, poručuje. Pa, ipak, u nedavnoj predizbornoj kampanji nije bilo kandidata za predsjednika koji u svoju propagandu nije uvrstio fotografiju i citat neke od njegovih rečenica. Gotovo svi žele izgledati poput njega. Čak i njegov sin Ahmad, njegov jedini sin, oponaša očev fotogenični stil i teži biti nasljednik na čelu njegovog pokreta.

“Vidim ga kao nekoga ko pripada svakom Afganistancu. Sviđa im se, vole ga, osjećaju ga duboko u sebi”, kaže Ahmad Wali Masud, kandidat za afganistansko predsjedništvo i mlađi brat ratnog poglavara. “Za mnoge je bio dobar musliman. Drugi u njemu vide junački lik, onog koji se prvi odupro ruskoj invaziji u dvadesetom stoljeću i teroristima u dvadeset prvom, završavajući 23 godine neprekidne oružane borbe.”

“Imao je posebnu unutarnju snagu”, sjeća se Wali Masud. “Čitao sam o svemu, također o Cheu. Rekao mi je: ‘Che je sjajan, ali svaka zemlja ima različit kontekst u kojem se treba boriti.’ Bio je vizionar. Do najsitnijih detalja”, nastavlja on. “Prije 19 godina, tokom naše posjete Evropskom parlamentu, rekao je američkoj delegaciji: ‘Ne mogu dopustiti da uđete u moju zemlju. Ako to učinite, pretvorit ćete je u teritorij velikih rivalstava. Niko to neće tolerirati. Moji ljudi će biti ubijeni. Mnogi teroristi će doći.’ I vidite li što se danas događa? Ubrzo nakon toga, dok smo zajedno hodali hodnicima, rekao mi je da zna da će ga ubiti.”

Napad na Ahmada Šaha Masuda desio se pet mjeseci nakon što ga je prorekao. Bio je to prvi znak da svijet ulazi u novu eru. Dogodilo se samo dva dana prije pada njujorških tornjeva, 11. septembra. Dvojica džihadista, koji su se predstavljali kao novinari, ubili su ga u samoubilačkom napadu, detoniranjem bombi skrivenih unutar lažne fotografske opreme. Slike masovne dženaze još su uvijek žive, stoje kao kost u grlu ljudi Panšira.

Bombaši Al-Kaide ubili su čovjeka, ali rodili su mit. U osamdesetim je Ahmad Šah Masud vodio pokret otpora koji je iz skrivene doline Panšir uspio odbaciti sovjetske i afganistanske komunističke trupe. Kada je uspio na svom teritoriju, okrenuo se progonu Crvene armije u cijelom Afganistanu. Njegova učinkovita strategija asimetričnog ratovanja i discipliniran sistem vlasti omogućili su mu, iako je imao manju američku potporu od ekstremističkih mudžahedina, rast utjecaja i kontrole.

Raspad Sovjetskog Saveza donio je fragmentaciju moći u Afganistanu. Počelo je doba ratnih vojskovođa, a Šah, umjereni islamista tadžikistanskog porijekla, bio je jedan od njih, iako su njegove ruke bile daleko manje umrljane krvlju. On je bio posvećen uspostavi multietničke vlasti, no mnogi drugi nisu, i to je dovelo do divljačkog rata ’90-ih, čiji je epicentar bio u Kabulu, koji je na kraju postao glavni grad talibana, koje je snažno podržavao susjedni Pakistan.

Ahmad Šah Masud nije uspio u svojim naporima posredovanja i uspostave stabilne vlade u Afganistanu. Osnovao je Sjeverni savez, koji će 2001. godine, nakon njegove smrti, biti ključan za uspjeh američke ofanzive protiv fundamentalističkog režima. “Zašto su ga teroristi ubili?”, pita Ahmad Wali Masud i odmah odgovara: “Jer je, uprkos tome što je kontrolirao mnogo manje teritorija od ostalih, uspio zauzeti srca i umove svih Afganistanaca.” /R.S./

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!