fbpx

“Podsjetio si me na mene, na moju mladost, pjesmu, igru, narodna veselja, teferiče, na momke koji su me begenisali i iza akšama dolazili pod moj prozor, dozivali me, ja se nisam odazivala, to se nipošto nije smjelo, takav je adet bio, a prijala su mi ta dozivanja, svake večeri su dolazili pod moj prozor, a ja bih sjedila na krevetu i po glasu razaznavala ko je ko... Bila sam lijepa, sine, plaho lijepa, pa su zato i dolazili, molili da se pojavim na pendžeru, makar na časak da me vide...”

Odlazak saborca, čak iako ga nisi poznavao, nikad nije jednostavan. Premda naokolo gori, za tebe u tom momentu sve prestane. Kao bez zvuka, jednim sam okom gledao u njegovo lice, a drugim u vojnike koji su pucali. A onda se odjednom vratiš, kao da izroniš. Mirniji, staloženiji, odlučniji

Stella je nalivperom i lijepim rukopisom napisala posvetu: Dragom i cijenjenom mladom prijatelju Ibrahimu Kajanu, obitelj Envera Čolakovića. Zagreb, 26. 10. 1978. Zahvaljujem. Podsjećam Stellu da sam, nerijetko, bio i prvi kojem je Enver čitao “sirove” prijevode, da ih sâm čuje, da im osjeti akustiku, ritam... Često se prisjećao majke, poticaja, pa i povodom prevođenja, čak presudnih – koliko ju je puta spomenuo. Evo, baš vidim da joj se sinovski zahvaljuje na tim utjecajima iz rane mladosti

Prijavljuju ga i zato je nužno opravdati se. Neko vrlo revan ili samo pakostan postao je razlog što ga pozivaju i pretresaju slučaj. Slučaj kojeg zapravo nema. Samo nečija sumnja. Ili bolesno uvjerenje. Sad je potrebna potvrda o nemanju nekretnine. Pitao je ko ga prijavljuje. Istražitelj tu tajnu ne otkriva

Skoro svi imamo ponešto od tih papirnih uspomena. Kažem, skoro svi, jer ja nemam, a imao sam. Progutala ih je vatra koja je progutala moju kuću i moje selo, tamo sprva devedesetih. Ipak, živo ih se sjećam

Rijedak, gotovo nezabilježen primjer ne samo u odnosu na druge “zaraćene strane” na prostoru bivše Jugoslavije nego i u kontekstu same historije rata.

Naime, na Facebooku pojedinih kandidata NiP-a objavljene su fotografije na kojima je uslikano više od 30 osoba, a jasno se vidi da niko od njih nema masku. Poznato je da je u Kantonu Sarajevo u zatvorenom prostoru dozvoljen boravak maksimalno 30 osoba.

U potpunom okruženju u kojem je djelovao 5. korpus Armije RBiH protiv sebe je imao tri neprijatelja: vojsku Srpske krajine u Hrvatskoj, Vojsku Republike Srpske i paravojsku Fikreta Abdića. Karakteristika ratnih djelovanja na unsko-sanskom području jeste i zajednička borba bošnjačkog i hrvatskog naroda protiv zajedničkog neprijatelja. Bitna karakteristika 5. korpusa Armije RBiH jeste da je tokom cijelog rata zadržao multietnički karakter.

Podržite nas na Facebooku!