A istina je bitno drugačija od onoga što po kanalima i portalima pričaju Dino, Forto, Igor, Srđan, i drugi članovi interesne zajednice nazvane po brojevima. Prva istina, i možda konceptualno najvažnija – odlazeću većinu niko ne ruši nego se ona rasula, sama od sebe, kao kula od karata

Početkom ovog mjeseca Cattelano je predstavio u Miamiju svoju novu umjetničku instalaciju. To što se u ovom slučaju naziva “umjetnička instalacija” ne treba kod naših čitalaca stvarati velika očekivanja, jer identično umjetničko stvaralaštvo možemo bez puno muke “instalirati” u svojim kućama. Potrebni su nam samo jedna banana i široko ljepilo. Upravo je to ono što je kipar Cattelan predstavio pod nazivom Komedija: Banana zalijepljena na zidu. Ovaj italijanski umjetnik napravio je svega tri ovakva umjetnička djela. Međutim, jedna od zalijepljenih banana prodala se za čak 120 hiljada dolara

Velike naučnike svi svojataju, a oni zapravo pripadaju cijelom svijetu. Vladimir Prelog jeste i švicarski, i hrvatski, i češki, ali i bosanskohercegovački naučnik, jer, kako je negdje i sam izjavio, Bosna i Hercegovina jedna je od njegovih domovina. Istina, o ovoj njegovoj domovini malo šta podsjeća na njega. Dan nauke je dobar početak odavanja priznanja naučnicima poput Preloga

Službeni mauritanijski diskurs ropstvo demantira, ali u stvarnosti se s vremena na vrijeme pojavi kakav novi slučaj koji dospije do sudova, ponavljajući uvijek istu shemu: bijeli poslodavac s nedokumentiranim haratinima koji žive i rade u njegovoj službi.

Iako pun licemjerja, subudalastih konstrukcija, potpunih netačnosti i gotovo infantilne ostrašćenosti, tekst Ja, zlatni ljiljan, koji potpisuje osnivač i direktor međunarodnog muzičkog festivala “Jazz Fest Sarajevo” Edin Zubčević, naišao je na dobar odjek u onim društvenim slojevima koji se kod nas nazivaju FGR, jer ustvari najviše govori o njima, njihovim palim idolima, i to njihovim jezikom i terminima. Svi njihovi stereotipi, legende, ublehe, obmane, izvitopereni svjetonazori, zablude, sve je tu

U punom su zamahu kontraevolucione snage. Pod napadom nisu obavezno revolucionarni režimi, nego svi oni koji su korjenitom evolucijom – dakle, bez nasilja, demokratskim promjenama – fundamentalno mijenjali svoja društva, zemlje, ekonomiju. Već je šestu godinu pod takvim napadom Turska. U zavisnosti od tačaka planete, izraz kontraevolucione snage može biti zamijenjen desničarskim, neslobodarskim, rasističkim, islamofobnim, supremacističkim itd. snagama, ali u suštini je riječ o istom modelu svijesti

Proglašavanjem kulture stećaka svačijom i ničijom, njihovim “trganjem” odande gdje izvorno pripadaju, savršeno je oslikana aktuelna zbilja politički fragmentirane Bosne i Hercegovine, ali i dat značajan doprinos daljnjoj destrukciji njenog kulturnog i historijskog identiteta

“Ovdje nema ničega, samo pustinja. Nema budućnosti”, kaže Najma (34), rođena u kampovima u Tindoufu. “Ostat će sve isto godinama ukoliko ne krenemo u rat”, dodaje ova žena, kći zapovjednika “Polisarija” koji je umro u Tifaritiju krajem osamdesetih boreći se s Marokancima.

Javljaju da su dva pripadnika “Osa” zarobljena. Usred napada vidimo kako njihovi saborci iz jedinice kreću u kontranapad na taj najgori dio linije, tačno odakle su dolazile srpske snage. Pucnjava je trajala pola sata. Žestoka. Neprestana. Tu, nadomak linije, odvijala se borba prsa u prsa. “Živiničke ose”, poznate po tome što nikad nisu ostavile svog saborca u četničkim rukama, nisu to dopuštale ni ovaj put

Podržite nas na Facebooku!