Proteklo je više od četiri stotine godina od smrti jednog od najvećih bošnjačkih pisaca i mislilaca u oblasti tradicionalnih islamskih nauka i disciplina – Hasana Kafije Pruščaka. Kafijino djelo zabilježio je Ata’i neposredno nakon njegove smrti, a nešto kasnije, 1660. godine, i znameniti putopisac Evlija Čelebija tokom boravka u Pruscu. Čelebija je spomenuo “preuzvišenog šejha Kafiju” koji je “stekao veliko obrazovanje iz raznovrsnih nauka i napisao po jedan ogled i raspravu iz svih grana znanosti”.

U kolopletu hinjenih izdaja i podrški, Handke je konkretno izdao humanost vjerujući imaginarnoj pripovijesti spram zabilježene povijesti. Vlastiti diskurs je izgradio na lošim izvorima i uzorima, a vlastitu kreaciju i estetiku stavio u službu zla i promoviranja nečovječnosti. Naravno da nije ni prvi ni posljednji. I naravno da kao takav ne bi trebao predstavljati nejasnoću i nepoznanicu svijetu u kojem živimo. Problem je kada etablirana i cijenjena nagrada, kao što je Nobelova, dođe u ruke takve osobe

Islamska zajednica na čelu s Huseinom ef. Kavazovićem pronašla je put do vlastitosti, optimalnu mjeru oštrine i dostojanstva, ne gubeći svoj dignitet u dnevnopolitičkim obračunima. Ono što je falilo reisu Kavazoviću u proteklih sedam godina jeste populizam. Hvala Bogu da je tako, jer Islamska zajednica ne smije, upravo zbog vlastitog moralnog kredibiliteta, preuzimati raširene javne diskurse koji počesto liče na dobro uhodani “reality show”

Ne umanjujemo ljepotu Emine i Hasanaginog sevdaha, jer one jesu pozitivni izraz prožimanja kultura naroda BiH, ne sprdamo se s legitimnim romantičnim rodoljubljem mostarskog pjesnika, tek zaključujemo, još jednom, po stoti put u stotinu godina, da se multikultura ne gradi na laži i da joj kolijevka ne može biti ničiji “rasadnik srpstva”, pa ni onaj Šantićev.

Konvoj s lijekovima, medicinskom opremom i hranom krenuo je iz Splita i predstavljao je spas za Tuzlu i regiju, u kojima je vladala velika glad. No, konvoj spasa, kako su ga zvali, nije stigao na odredište, a zločin su snimili strani novinari

U tom svjetlu treba posmatrati i Konakovićevu prijetnju inspekcijom Karamustafiću, iako su ga do sada provjeravale čak tri inspekcije koje nisu mogle utvrditi nikakve nepravilnosti. U svemu ovome izuzetno je indikativno i simptomatično da se nakon ovakvog pritiska i represije spram novinara ne oglašavaju samoprozvana novinarska udruženja koja su postala notorna po tome da reagiraju samo onda kada su ugrožena prava onih novinara koji su im politički i ideološki bliski.

Borba za vode Nila naglašena je impresivnim demografskim rastom dviju zemalja i osnovnim potrebama koje one donose. Povijesno etiopsko crnačko stanovništvo bilo je isključeno iz bilo kakvog benefita od prolaska rijeke kroz njihov teritorij.

Podržite nas na Facebooku!