Muzički događaj ipak se desio, koncert jeste održan, ali ne na otvorenom, ne na Bijeloj tabiji, gdje je prvobitno planiran, nego u zatvorenom, u Skenderiji, pred dvije ili najviše tri hiljade gledalaca. Poražavajuće malo za tako izvikanu “zvijezdu” i tako dugo najavljivani “spektakl”

“Nismo bili spremni za hiljade ljudi koji dolaze. Stanje u UNPROFOR-u bilo je haotično. Sjećam se žena koje su dolazile i zabrinuto pitale gdje su njihovi muškarci. Naravno, nismo znali odgovor. Sjećam se glasina da su muškarci u drugom kampu, na drugoj lokaciji. Bila je bodljikava žica oko aerodroma, sjećam se žena srednjih godina iz Srebrenice koje su se pokušavale popeti preko bodljikave žice jer su do njih stigle razne glasine, htjele su da vide svoje muževe, sinove, očeve...”

Mi se imamo čime ponositi, ali, nažalost, nemamo za to vremena. U ovom trenutku imamo najozbiljnije nasrtaje na našu zemlju koji su toliko oslabili naše tkivo da je opstanak i naroda i zemlje upitan više nego 1992. godine. Ključni je problem u tome što smo uspavani, što smo prepustili da nam društvo kreiraju oni koji čuvaju ideologiju genocida, da ga oblikuju kriminalci i mediokriteti

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

U centru Sarajeva svaki se dan guraju, doslovno, rame uz rame, žene iz arapskog zaljeva s crnim nikabima, polugole Holanđanke s tetovažama preko ramena, Azijati s bezbroj fotoaparata, zbunjeni američki studenti, Turci, indijske porodice s malom djecom, Pakistanke sa šarolikim hidžabima, Crnogorci, Makedonci, Albanci, Srbijanci, Slovenci, lokalci sa suvenirima... Multietničnost na svakom koraku

Istraživanja javnosti kažu da praktično svaki drugi mladi Bošnjak iz Sandžaka želi ići na Zapad. Perspektivu u Sandžaku, i pored svih hvala za zdravu hranu i netaknutu prirodu, vidi sve manji broj onih koji sada daleko lakše nego njihovi preci i potpuno odlučnije mogu napustiti svoja rodna mjesta. Da li ćemo u godinama koje su pred nama svi ponovo biti zajedno u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji, ostaje da se vidi. Ono što brojke govore jeste da nas je u Sandžaku sve manje

“Pokrenuli smo, krenuli smo, sad ćemo, vidjet ćete, oho vam se...” Zbog njegovih se takvih najava sarajevska kantonalna vlast već posprdno naziva “inšalah vlada”, a zašto je to tako, najbolji su dokaz neki od statusa koje je Konaković napisao samo tokom augusta.

Oni će vam rado govoriti o srednjovjekovnoj Bosni, o Crkvi bosanskoj, o bogumilima, patarenima, bošnjačkom inatu, o stećcima, o tome kako su Bošnjaci, kao evropski narod, svoje narodno ime nosili i prije nego su postali muslimani, kada su kao pripadnici Crkve bosanske proglašavani hereticima i proganjani i s istoka i sa zapada, i tu će zastati. Kao da se poslije dolaska Osmanlija nije dešavalo ništa... Naravno, postoje i oni Bošnjaci koji smatraju da smo mi kao narod nastali tek nakon prihvatanja islama. Ja, hvala Bogu, nemam nikakav kompleks

Poznati crtani film My Little Pony: Friendship is Magic prije dva mjeseca u svojoj novoj epizodi uveo je likove koji predstavljaju istospolni par. Među likovima pojavljuje se mali poni Scootaloo, koji ima tetku Holiday i tetka, odnosno još jednu tetku Lofty. Na ovaj način istospolni brakovi pokušavaju se djeci predstaviti kao nešto što je svakodnevno i prihvatljivo

Podržite nas na Facebooku!