Izbori za državni nivo pokazali su da SDA ima snagu da angažira najveći broj birača. Međutim, ostaje pitanje hoće li to biti dovoljno. U tom smislu, ništa nije sigurnije nego da bošnjačke i probosanske stranke prisutne u Srebrenici zakopaju ratne sjekire i razmišljaju u pravcu jedinstvenog nastupa na lokalnim izborima 2020. godine. Kako saznajemo, postoje određeni razgovori i sastanci, ali do sada nisu polučili konkretne rezultate.

Ramizova priča jedno je lice Srebrenice. Izbjegličko, povratničko, u stalnoj brizi za poslom, za donacijama za obnovu kuće. Lice čovjeka koji brine kako preživjeti bez stalnog posla, koji je ostao sam, koji traga za kostima najbližih srodnika. Srebreničana poput Ramiza na desetine je, ali postoji i jedna druga Srebrenica, priča koju pričaju njena djeca, djeca preživjelih u genocidu. Djeca povratnika. Djeca koja žele ulagati u rodni kraj svojih roditelja

Stupio sam u kontakt s porodicom Osmanović iz Srebrenice, ustvari, s ostatkom porodice jer je u izbjegličkom smještaju živjela jedna polovina, majka i kćer. Druga polovina, otac i sin, u tom vremenu smatrani su nestalim. Ta sudbina – progon iz njihovog sela kod Skelana, njihovo potucanje kroz srebreničku općinu, preživljavanje u opsjednutom gradu, deportacija u julu 1995, nestanak oca i sina – tako snažno me je obuzela da me više nije ostavljala na miru. Dakle, naredne 1998. godine sam započeo potragu za nestalim četrnaestogodišnjim sinom Mirnesom, pa sam se zaputio u njihovo selo na obali Drine

Sarajevo ne samo što je glavni grad i kulturni i medijski centar države, ono je i još nešto: bošnjački politički, kulturni, ekonomski i demografski centar, prostor s najvećom koncentracijom Bošnjaka po metru kvadratnom, izvor iz kojeg potječu svi dobri i loši politički trendovi i procesi. Drugim riječima, iako značajno u svakom smislu za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo je Bošnjacima kao narodu od presudne važnosti

U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari danas će biti obilježena 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i obavljen ukop identifikovanih žrtava genocida iz jula 1995. godine.

Nakon nekoliko kilometara, našao sam oca. Sjedi uz jedno drvo i plače. Kad me je ugledao, kaže: 'Sine, idi ti i spasi se, imaš dijete, a ovo sve ostavi.' Rekao sam mu: 'Babo, neću, vratio sam se po tebe i braću.' Našao sam i oba brata. Stariji brat Senad, koji je bio 1969. godište, rekao mi je: 'Idi ti, bolje ti da pređeš nego ja, bježi, ako padne granata, pobit će nas sve.' On nije bio oženjen, a ja sam tada imao kćerku. Tu smo se rastali. Oca i braću nikad više nisam vidio”

Nekako se čini, pogotovo u kontekstu ranijeg nediplomatskog odnosa određenog dijela evropskih zemalja prema turskim delegacijama, da se, osim narušavanja prijateljskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Turske, želi poslati i neka vrsta poruke turskoj delegaciji, u smislu da im se pokaže ko je glavni i odgovorni na “evropskom” teritoriju na koji su sletjeli.

Podržite nas na Facebooku!