fbpx

Riječi blok, pokret, Evropa u nazivu tog političkog subjekta odraz su karijerističkog mentaliteta osnivača te stranke koji bez pokrića u realnosti teže visokim vrijednostima i pojmovima. Njima je uzak pojam stranka, pa se psihološki tješe pokretom. Njima je preusko da za osnovni cilj njihove političke odgovornosti i pažnje bude napredak BiH, pa se predstavljaju da njihov pokret obuhvata cijelu Evropu. Njihov naziv asocira na predratni Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju. Sve su to čudne inercije karijerističkog mentaliteta koji ostavlja tragove u svakom njihovom potezu, izjašnjavanju i akciji.

Ljudi su ga viđali na raznim mjestima istovremeno. Jedni su ga viđali u Stambolu, drugi u Meki, a treći u Medini, dok je on bio kod kuće, u Tuzli, na Brdu pod Brezom. Ako postoji svjedočanstvo ili predaja koja bi bila zajednička većini bosanskih evlija, bila bi to predaja o ukazanjima u odsutnim bitkama ili kraj Bejtullaha u danima obavljanja hadža, što nije zaobišlo ni bosanskog šejha Kugu

Bez obzira na to što se broj turista iz pojedinih arapskih zemalja smanjio na početku 2018. godine, ukupan broj turista koji posjećuju našu zemlju nastavio je s visokim rastom. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, turisti su za prva tri mjeseca 2018. godine ostvarili 215.767 posjeta, što je više za 15,5%, i 478.311 noćenja, što je više za 18,8% u odnosu na isti period 2017. godine

No, upravo ovakav floskulaški populizam, združen s generalnom ignorancijom većine glasačkog tijela o tome kako zaista Bosna i Hercegovina i njene institucije funkcioniraju, dovode do stalnog fenomena oduševljenja masa najjeftinijim ili najfantastičnijim populističkim izjavama, a zatim sveopćeg razočarenja (pogledati pod Ž. Komšić) kada se takve želje sudare s realnošću.

U videu emitiranom u medijima bliskim Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji i Stranci pravde i pomirenja Muamera Zukorlića, anketirani i sasvim jasno selektirani, svi se sagovornici slažu da Arap džamiju u Novom Pazaru treba obnoviti. Neki čak predlažu da bi možda bilo pametno da se iz temelja napravi nova zato što su zidovi urušeni

Radi se o jasnoj dnevnopolitičkoj politizaciji u predizborne svrhe. Držim da to nema svoje pravno uporište. Bosanski jezik je, prema Ustavu, jedan od tri službena jezika u BiH i bilo bi logično od najviših zvaničnika BiH da poštuju Ustav kako su se obavezali svečanom izjavom prilikom preuzimanja sadašnjih funkcija. Uvođenjem bosanskog jezika u državne škole u NJV taj maternji jezik samo je postao ravnopravan s druga dva: srpskim i hrvatskim. Neshvatljivo je i, meni neprihvatljivo, da je bosanski jezik zvaničan jezik u Srbiji, da su tamo udžbenici prevedeni na bosanski jezik i da se koriste u nastavi u Sandžaku, a da ga srpski predstavnici u BiH negiraju

Potencijalni reset tursko-američkih odnosa jeste sastanak državnog sekretara SAD a Mikea Pompea i ministra vanjskih poslova Republike Turske Mevlüta Çavuşoğlua, održanog 4. juna u Washingtonu. Usvajanje “mape puta” kojom bi se riješilo pitanje Münbiça jeste rezultat rada američko-turske radne grupe oformljene poslije februarske posjete Ankari prethodnog američkog državnog sekretara Tillersona

Zbog čega se pred svake izbore rađaju novi politički projekti, koje uglavnom pokreću oni koji su do jučer bili kadrovi drugih stranaka? Zašto se kod nas tako često mijenja stranačka pripadnost? Kako to da neki političari, čim se afirmiraju kroz jednu stranku, osjete da joj više ne pripadaju? Da li je zaista riječ o vizionarima koji žele promijeniti svijet ili naprosto svi žele biti prvi? Zašto im je politika jedini izbor, a ni za živu glavu ne žele se baviti nečim drugim

Zanimljivo je i iskustvo s jednom gospođom u poodmaklim godinama. Pitala me je ima li kod mene kupiti Kur’an, ali “onaj pravi”. Eto ga, de, sad ima pravi i krivi, kontao sam u sebi i na kraju zatražio objašnjenje. Gospođa je bila jasna: ona ne zna učiti u Kur’anu, pa kad ima priliku, prati mukabelu, i to na transkripciji arapskog teksta na latinici. Prateći, tako, zamijetila je grešku i silno bi željela naći “pravi” Kur’an, odnosno njegovu pravu transkripciju

Dok sam čekao u redu u samoposluzi i “nako” prevrtao po novčaniku, zagledah se u sve te silne propusnice i shvatih da od dana kada sam ih kupio nijednom nisam otišao ni na jednu od tih lokacija, u sve te muzeje i galerije o kojima sam nekada mogao samo sanjati. A još do prije desetak godina u totalnoj besparici nalazio sam načina da se uguram unutra, molio ljude na izlazu da mi daju svoju kartu, danima obijao oko muzeja

Podržite nas na Facebooku!