fbpx

Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim se restoranima može iftariti uz muziku uživo, gledati folklornu predstavu, pojesti deset različitih jela, u drugim se može iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara...

: Do unazad koju godinu, teravija je, bez premca, bila najposjećeniji namaz. Danas to, barem u mom džematu, i nije slučaj. Više ljudi dođe, recimo, na podne. Međutim, generalno gledano, teravija jeste najposjećenija. Mnogo je onih koji poste i skoro da ne svraćaju ni na jedan vakat, ali su na teraviji redovni, iako je ovaj namaz sunnet – ko ga klanja, ima nagradu, a ko ga izostavi, nema grijeha. E, sad, ako ćemo do kraja iskreno, ni Bajram nije u rangu stroge obaveze – farza, ali se kod mnogih Bošnjaka smatra crvenom linijom ispod koje se ne smije

Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička

Izjave Denisa Bećirovića poprilično su osvježavajuće za SDP-ove kandidate, koji, uz svojevremeni izuzetak Željka Komšića, redovno više vole pričati o jugonostalgiji ili budućnosti u “regionu” nego o suverenosti i odbrani Bosne i Hercegovine. No, da je Bećirovićev slučaj ili rijetki izuzetak ili predizborni trik, potrudio se pokazati njegov predsjednik Nermin Nikšić

Kad se moj prijevod pročita od prve do posljednje stranice, i ako se ozbiljno čita, promišlja i prate fusnote, uvjeren sam da on itekako ostavlja drugačiji dojam i o Bogu, dž. š., i o svijetu, i o ovim bitnim međuljudskim relacijama, uključujući međuetničke, međukonfesionalne, međunacionalne. Mislim da se tu stječe bitno drugačiji dojam”

Kao što se lista zastupničkih kandidata analizira po tome ko nije na njoj, tako se i predizborni manifest CHP-a može analizirati po onome čega u njemu nema. Prije svega, nema ničega o borbi protiv terorističkih organizacija FETÖ i PKK. No, kao i obično, pun je obećanja o El Doradu. Kako će se ona ostvariti, nije precizirano, ali po retorici, koja je zajednička kompletnoj opoziciji, svi veliki državni projekti bit će zaustavljeni i/ili uništeni u korijenu

Bosna je bila na udaru krajem prošlog stoljeća; danas je to Sirija, jedan od najautentičnijih svjedočanstva kontinuiteta objave i kur’anski poželjnih interakcija različitih svjetonazora, kultura i tradicija. Na udaru je i Iran, koji ima drugu po snazi jevrejsku zajednicu na Bliskom istoku, što je malo poznato i što se, naravno, nastoji sakriti jer se konfrontira tezi o nemogućnosti zajedničkog života. I, naravno, Turska, koja za taj “demokratski svijet” u vrijeme vojne vlasti nije bila problem, ali danas to jeste, kada je dobila demokratski izabranu vlast i krenula stazama općeg prosperiteta.

Kako bi zataškali masovna ubistva Bošnjaka i Hrvata u Brčkom u ljeto 1992. godine, obavještajac Vojske Republike Srpske Simeun Čuturić u svom vanrednom izvještaju predlaže “mjere” kojima bi se zločini minorizirali, a uzroci pronašli u djelovanju “muslimanskih ekstremista”. Kao prvi korak u realiziranju tih mjera, Čuturić predlaže da se iskoristi akcija snaga Armije BiH i HVO-a u selu Bukvik. Dvije decenije kasnije, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv dvojice pripadnika HVO-a za zločine koje su navodno počinili u tom selu

“Bosančica je bila prisutna u Bosni i nakon dolaska Osmanlija. Drugo njeno ime jeste begovica, zato što su bosanski ljudi u međusobnoj prepisci pisali upravo na ovom pismu. Tog naslijeđa se ne smijemo odricati”, poručuje Numanagić

Međunarodni festival gitare praćen je koncertnom sezonom Muzičke akademije u Sarajevu, uslijedile su 24. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga

Podržite nas na Facebooku!