Zovem se Hasan Biber

U nedostatku konkretnih i svrsishodnih ideja iz područja ekonomije, ljevica se fokusira na ideološke poruke kojima pokušava mobilizirati glasače. Da bi opravdali svoju poziciju antifašista i anacionalista, na drugoj strani moraju biti stvoreni fašisti i nacionalisti

 

Dok sam čitao šestoaprilsko priopćenje Građanskog saveza, sjetih se Hasana Bibera i na tren ga vidjeh kao stijenu s Vratnik-Mejdana, kada ga 1949. godine hapsi UDBA, zatim mu izbija zube i on šuti, mrvi mu bubrege, on šuti, čupa nokte, on šuti. Taj je bravar uhapšen jer je bio pripadnik Mladih muslimana, antifašista, ali i antikomunista, jer nije mogao prihvatiti da ono najdragocjenije što ima bude isključeno iz njegovog života. Pogubljen je samo zato što je smatrao da ima pravo na sedždu i da mu to pravo niko ne može oduzeti. Pritom nije kukavički pod teškim batinama otkucao svoje saputnike među kojima se nalazio i Alija Izetbegović. Vidjeh ga na tren, a onda me obuzme demokratski gnjev jer se Građanski savez usudio prozivati djecu i unučad Mladih muslimana, koje pritom označuje kao “nacističke kolabracioniste i ustaške slugane”. Zanimljivo je to da hrvatska desnica svoj identitet gradi prozivajući djecu i unučad nekadašnjih partizana, kosovaca i udbaša, što je najčešće na razini luđačkih teorija zavjere, a da bosanska ljevica svoj identitet gradi prozivajući potomke Mladih muslimana.

U nedostatku konkretnih i svrsishodnih ideja iz područja ekonomije, ljevica se fokusira na ideološke poruke kojima pokušava mobilizirati glasače. Da bi opravdali svoju poziciju antifašista i anacionalista, na drugoj strani moraju biti stvoreni fašisti i nacionalisti. Naravno, prednjače u SDP-u, stranci koja se vidi kao osovina nove ujedinjene ljevice, ali dok trabunjaju o antifašizmu, nažalost, ne odaju dojam moderne socijaldemokratske partije, nego liče na partizanski krizni štab u Prnjavoru koji izdaje urgentne invektive o zaštiti tekovina antifašističke borbe. Moderni Damir Mašić, mlada nada SDP-a, koji u slobodno vrijeme rezucka dalmatinski pršut po obroncima Sarajeva, u isto vrijeme priča o novim politikama i okretanju budućnosti. Našu stranku nešto plaho zanima obrazovanje, jer prepoznaju moguću ideološku platformu na kojoj mogu djelovati. Posebno to vidimo kroz muževne izjave Sabine Ćudić. S obzirom na totalitaristički duh, mogla je gospođa komotno ostvariti karijeru bek‑vokala u grupi Laibach, ali ne, nju zanimaju reforme u kantonalnom školstvu u kojima bi se izbacivali bošnjački književnici iz lektira. Ili Peđe Kojevića, koji se okušao u pisanju pjesama, ali vjerovatno je i sam shvatio da od svojih pjesmovnih okrajaka ili kiselih krastavčića nema neke fajde. Zato treba ući Enveru Čolakoviću među rečenice, treba Aliji Nametku ispisati društveni nekrologij, treba Mustafu Busuladžića ubijati bezbroj puta.

A o ubistvima Bošnjaka podosta zna i Emir Suljagić, ali ne mari, nego mu se konstantno priviđa ustašofilija u Stavu. Dok obezvrjeđuje druge, mlati o tome da Srbima treba pružiti ruku, a odmah potom optužuje bošnjačku politiku da je prema Srbima snishodljiva i da nešto kao prodaje. Kakva je to inverzna četnikofilija, pobogu! U jednom trenutku mu se priviđa erdoğanizacija i osmanizacija, u drugom već piše o tome kako su Bošnjacima Turci najbliži. Rekli bismo, neka vrsta zabrinjavajuće mentalne podvojenosti ovjerena jagomirskom deklaracijom, ali nije, braćo draga, iza svega kod Emira ima neka korist, recimo poslovna ili politička, u smislu ukazanja gospođe fotelje u nekom ministarstvu. Njegov bivši politički partner s kojim je pod mišku hodao za vrijeme predsjedničke kampanje, veliki patriota i Bosanac Željko Komšić, potpisuje u isto vrijeme Deklaraciju o zajedničkom jeziku (srpskohrvatskom), direktno dajući političku podršku jednoj inicijativi koja je usmjerena na obezvrjeđivanje borbe za bosanski jezik.

Fahrudin Radončić, pak, daje intervjue za srpske medije i najavljuje da je došlo vrijeme da neko drugi preuzme brigu o bošnjaštvu i islamu. Naravno, misli na sebe, a ni manje ni više, prepoznaje se u Trumpu, jer to su, kaže, svjetski trendovi. Je l’ bi i on vodio brigu o islamu kao što to radi Donald Trump? To da na vlasti budu graditelji tornjeva, medijski tajkuni i playboyi, zaštitnici izvornih islamskih vrijednosti i sevdalijske bošnjačke tradicije?! U bošnjačkoj politici mu se priviđaju turski priljepci i Osmanlije. Međutim, zaboravlja da je on jedini političar u BiH koji se uspoređuje s nekim osmanskim vlastodršcem – pa kako se u sadašnjosti vidi kao Trump, tako se u prošlosti identificira s Gazi Husrev-begom. Tragikomedija, jašta je, ali i ovdje se računa na ljudsku lahkovjernost i propagandu u kojoj se njegov vlastiti imetak predstavlja na način: “Ja sam nešto uradio za razliku od ostalih.” I zaista, ima ljudi koji to progutaju, ne shvaćajući da nečije privatno dobro i lagodnost nije javno dobro i prosperitet. Uostalom, upravo to koruptivno prisvajanje javnih resursa u privatne svrhe jeste ono što građani ponajviše zamjeraju političarima na vlasti, pa su ili prekomjerno ljuti ili otužno malodušni.

Rekli bismo da čovjek ne naslućuje rješenje permanentnih kriza, i to ga najviše zabrinjava, ali želi uporno vidjeti svjetlo na kraju tunela, barem to, neku zraku nade za koju će se uhvatiti. I tu uskače spomenuto društvance koje vidi svoju priliku, ali njih ne zanimaju rješenja, već isprazna retorika koja bi uporno radila neke ideološke konverzije identiteta. A to im neće proći, barem ne kod Bošnjaka, koji se naoko čine kao neheterogena i nejedinstvena nacionalna grupa, ali kada im izrodi iz matične knjige rođenih nešto pokušavaju silom nametnuti, pokazuju nevjerovatnu količinu rezistentnosti. I tu ono glupavo “ti ‘š meni pričat'” zadobiva smisao i opravdanje. Prestaju tada važiti bilo kakva pravila, a tvrda bosanska glava ne popušta ni pod batinama. Onakva glava kakvu je imao Hasan Biber.

 

ILUSTRACIJA: Mersad Berber

 

PROČITAJTE I...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!