Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala. Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom, Čvrsnicom... Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski

Piše: Jakub SALKIĆ

Da kiša ne pade, sve bi izgorjelo, kaže jedan građanin Jablanice, gradića podno Čvrsnice, kojom je proteklih dana harao veliki šumski požar. Izgorjele su velike površine šume, čak su i divlje životinje sišle u grad bježeći od požara. Vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite i Oružanih snaga BiH pokušavali su s helikopterima danima ugasiti požar na Čvrsnici, ali nije bilo puno koristi. Onda je jednu večer pala kiša i ugasila požar.

Gorjelo je i oko Mostara. Posljednjih desetak dana bilo je nekoliko aktivnih požara na zapadnoj i istočnoj strani Mostara, a tu je vatra došla skoro do naselja. Dešavalo se da vatrogasci ugase požar, odu, a onda se požar ponovo aktivira. Mostarski vatrogasci taman jedan požar ugase, aktivira se novi. Tako su ugasili požar na Podveležju, a već su morali krenuti gasiti požar koji je izbio na entitetskoj granici prema Nevesinju. U Ljubinju je također bio aktivan požar koji je, npr., u selu Ždrijelo zahvatio jedinu naseljenu kuću. Porodica koja je tu živjela ostala je bez ičega. Baš u to vrijeme s vatrom su se borili i splitski vatrogasci, veliki požar zahvatio je naselja oko drugog najvećeg grada u Hrvatskoj.

Požar u Ljubinju i u Splitu bio je nekako istovremeno. Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala. Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom, Čvrsnicom… Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski.

ŠTA JE BLIŽE – SPLIT ILI LJUBINJE

Zbog čega je Bosancima i Hercegovcima važniji Split od Ljubinja? Jedini razuman razlog jeste što niko neće otići u Ljubinje da se okupa i opali selfi na Trgu Nemanjića, nego će se radije okupati u Splitu i opaliti selfi na Stradunu. Istina, nisu Nemanjići baš svakome u BiH bliski, pa ni trg koji nosi to ime, ali svejedno, i to je Bosna i Hercegovina. Split je, ipak, u Hrvatskoj. Razumljivo je da postoji mnogo toga što Bosance i Hercegovce veže za Split, ali ono što ih razdvaja zove se državna granica.

Na svu sreću, požari su na kraju ipak ugašeni. U ponedjeljak je Civilna zaštita Federacije BiH obavijestila javnost saopćenjem da su svi požari ugašeni – pala je kiša i ugasila vatru. Sad možemo biti mirni dok sunce ponovo ne ugrije.

Svake godine požari nas iznenade, iako najčešće buknu u istim predjelima. Pitanje je: Zar zaista nikada ne naučimo lekciju? Stručnjaci tvrde da se požari ne gase ljeti, nego zimi, kada se rade pripreme, vrši obuka, nabavlja oprema, čiste kulture i tako bivamo spremni da nas požar u ovo doba godine ne može iznenaditi. Međutim, iznenadi nas. Baš kao što nas iznenadi snijeg u januaru.

Uzmimo Čvrsnicu za primjer. Ona se najvećim dijelom nalazi na području općine Jablanica, baš kao i planina Prenj. Gotovo je svake godine požar na jednoj od ovih dviju planina, na teškom i nepristupačnom terenu, vrlo često i miniranom. Jablanica, cijela općina dakle, ima slovom i brojem osam (8) vatrogasaca. Susjedna općina Konjic ima 13 profesionalnih vatrogasaca. Kako onda očekivati od njih, koji su uz to još i loše opremljeni, da gase požare u velikim planinskim prostranstvima. Pomoć su im jedino pripadnici Civilne zaštite (dok se oni organiziraju, i kiša padne) te helikopteri Oružanih snaga BiH, kojih, prema nekim podacima, imamo 20-ak. Kada već poredimo s Hrvatskom, treba reći da i to da se Hrvatska vojska, kako mnogi tvrde, kasno uključila u gašenje požara u Splitu, dok Oružane snage BiH, bez obzira koliko ih potcjenjivali, obavljaju značajan posao u gašenju požara. Čim se zadimi, helikopteri stižu, naravno, ako ih pozovu.

U sezoni požara uvijek se potegne pitanje nabavke kanadera i air tractora za gašenje vatre iz zraka. A tu su i oprečna mišljenja, jedni vjeruju da se samo kanaderima mogu gasiti požari, dok drugi vjeruju samo u “pješadiju”, a treći su opet za to da se nabavi i prilagodi potrebama što više helikoptera, jer su oni praktičniji i učinkovitiji pošto do požarišta dovoze istovremeno i opremu, ljude i vodu… Problem s kanaderima jeste to što je za punjenje kanadera potrebna veća vodena površina, koje nema u BiH, a za air tractor treba pista dužine dva kilometra, hidrant na pisti, servisiranje i najmanje dvije posade, dakle, treba veliki budžet. Što se tiče helikoptera, njih već imamo, a imamo i obučene pilote.

NIŠTA BEZ “PJEŠADIJE”

Na kraju krajeva, najvažnije je imati dovoljan broj vatrogasaca koji će biti dobro opremljeni i obučeni i koji će imati adekvatna vozila jer ništa nije učinkovitije od “pješadije”, dok vatrogasac ne prođe požarištem, vatra nije ugašena. Problem s požarima ne treba posmatrati samo iz ugla posljedice, odnosno gašenja vatre, opremljenosti i broja vatrogasaca, mnogo je važnije zašto se javljaju požari. Niko, naravno, ne očekuje da se mogu svi požari spriječiti, ali se možemo adekvatno pripremiti za njih. No, postoje sumnje da su neki od ovih požara koji su prije nekoliko dana bili aktivni namjerno izazvani.

Pojedinci tvrde da postoje takozvani “profesionalni gljivari”, koji se najčešće mogu uočiti na mjestima koja je poharao požar na planinama. Neki čak tvrde da su ih vidjeli kako se motaju oko mjesta gdje su bili požari malo prije nego što požari buknu. Naime, mnogi sumnjaju da oni namjerno podmeću požare, a onda nakon požara idu i beru skupocjene gljive – tartufe, koje pronalaze u zemlji oko izgorjelih panjeva. Kažu da se za mjesec od tih gljiva može zaraditi 3.000 maraka, što je dovoljan razlog za sumnju. Viđeni su i nakon požara na Prenju pretprošle godine, kao i poslije požara na Boračkom jezeru. Također, sumnja se i da se podmetanjem požara prikriva nelegalna sječa drveta, posebno bijelog jasena i endemske munike. Međutim, to je manje vjerovatno jer šumarstva svakako gledaju kroz prste, posebno kada je u pitanju bijeli jasen, koji je u posljednje vrijeme vrlo popularan među lokalnim moćnicima kao drvo za dekoraciju enterijera.

Koja od ovih sumnji ima realnu osnovu, možda obje, a možda nijedna, trebalo bi da utvrde relevantne institucije, jer previše je slučajnosti da se baš na području Konjica i Jablanice svake godine dešavaju požari.