Zaustavite internet

Šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.

Čini se da je vladajuća koalicija u Kantonu Sarajevo prepuna osoba koje imaju problem ne samo s kritikom na vlastiti račun i na račun svoje stranke ili vlasti čiji su dio nego i sa slobodom govora, pogotovo slobodom govora običnih građana.

Tako je, recimo, Bilsena Šahman, zastupnica SBB-a u Skupštini Kantona Sarajevo, uputila inicijativu prema Ministarstvu pravde Kantona Sarajevo zahtijevajući da se “se strogo i odmah sankcionira bilo koji kompromitirajući i uvredljivi sadržaj na portalima”, ali i da se “ograniči broj komentara čitalaca na najmanju moguću mjeru”. Šahman ovakvu totalitarnu inicijativu, koja kao da je pobjegla s nekog komunističkog plenuma, pravda vlastitom uobraziljom da su “komentari čitalaca na web‑portalima preuzeli i u potpunosti ovladali medijskim prostorima uništavajući novinarstvo, kulturu pisanja i čitanja, te stvarajući atmosferu mržnje i hipokrizije i na taj način doprinoseći općoj nesigurnoj atmosferi u Bosni i Hercegovini”.

Šahman je dodala i da je navodno “povjerenje građana u novinarstvo zloupotrijebljeno kada su na scenu stupili portali, a nakon toga i komentari čitalaca bez identifikacije”. No, čini se da je pravi razlog za ovakvu ponešto suludu inicijativu to što se, po Šahman, “svakodnevno na određenim portalima nalaze razni uvredljivi komentari o javnim ličnostima koji daleko prevazilaze dimenzije dopuštenog i civiliziranog ponašanja”.

Odakle krenuti? Kao prvo, nema ništa sporno u zahtjevu da se kompromitirajući, skaredni i uvredljivi sadržaju trebaju ukloniti, no zakonska regulativa u tom smislu već postoji, a bilo bi vrlo opasno praviti zahvate gdje bi o tome šta je kompromitirajuće i uvredljivo odlučivala ili Šahmanova ili neko na vlasti jer bi se lahko moglo desiti da se pod ta dva termina podvede svaka kritika vlasti ili osoba koje obavljaju političke funkcije.

Drugo, šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.

Treće, krajnje je licemjerno da o uništavanju novinarstva, kulture pisanja i čitanja te stvaranja atmosfere mržnje i hipokrizije piše zastupnica stranke čije je glasilo notorni Dnevni avaz. Potpuno je isto i u vezi s brigom koju Šahmanova pokazuje u pogledu zloupotrebe građanskog povjerenja, jer u tom kontekstu, šta god da su problematično pisali i pišu anonimni komentatori, to nije ni desetina onoga šta je pisao i piše Dnevni avaz.

Na kraju krajeva, ovdje je riječ samo o povrijeđenoj sujeti jedne političarke koja bi zakonski spriječila da građani komentiraju njen rad na način koji joj se ne dopada. Tražiti da portali ograniče i na “najmanju mjeru” svedu broj komentara ne samo što je znak nepoznavanje načina na koji funkcionira internet već i odraz zabrinjavajućeg antidemokratskog mentaliteta.

Zahtjev Bilsene Šahman jednak je onome da neko uputi inicijativu prema Ministarstvu pravde Kantona Sarajevo kojom bi se tražilo da Dnevni avaz izlazi u što manjem tiražu, ili da se ograniči broj primjeraka na trafikama, ili da se čitateljska publika svede “na najmanju moguću mjeru”.

Nadati se da će oni strani sponzori vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo, oni koji inače mnogo polažu u slobodu medija i govora, organizirati neki brzi kurs za pojedine članove vladajuće koalicije na kojem bi im se objasnio značaj slobode govora i medija u jednom demokratskom društvu. Jer, ipak, ovo je Evropa 21. stoljeća, a ne Salvador, Čile, Nikaragva ili Egipat.

PROČITAJTE I...

Negiranje i poricanje genocida jeste završna, osma faza u genocidu. To je faza u kojoj počinioci poriču da su počinili zločin, prikrivaju masovne grobnice i zastrašuju svjedoke, blokiraju se istrage, a žrtve se zastrašuju s namjerom protjerivanja s prostora gdje se genocid izvršio. Negiranje je pritom najpouzdaniji dokaz i valjan indikator koji ukazuje da je genocid stvarno izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične. Negiranje genocida jeste zločin (genocida) koji se odvija u dvije faze: tokom činjenja zločina i nakon izvršenja zločina.

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama. Porodice će nakon skoro 27 godina konačno ukopati njihove nekompletne posmrtne ostatke i imati mezar na kojem će pisati njihovo ime. To je konačni smiraj kako za ubijene tako i za njihove porodice.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!