Zašto se pobjeglo od najisplativije solucije

“Stručnjake” zaokupljene izgradnjom autoputa, koji je van svake sumnje značajan ne samo za državu nego i ovaj kraj, nije zanimala činjenica da plodno zemljište u Hercegovini u ukupnoj površini u Hercegovini učestvuje tek 2,5 posto, što je, sa stanovišta egzistencije, više nego zabrinjavajući podatak

Kada jedna prezentacija, pogotovo jednog od najvažnijih državnih projekata, protekne u atmosferi koja u pojedinim momentima nije obećavala da će njegovi prezenteri s javne tribine izvući žive glave, onda je posve jasno da sam projekt zasigurno nije koncipiran u okolnostima koje bi uvažavale interese lokalne zajednice u koje se deklarativno svi zaklinju. I, naravno, po starom pravilu odmah se nakon tribine “Trasa Koridora 5C kroz mostarsku kotlinu” potrčalo u politički obračun i međustranačka razračunavanja, gdje se druga strana po automatizmu, u okolnostima u kojima borba za vlast, nažalost, nije motivirana rješavanjem problema građana, predočava glavnim krivcem nesporazuma.

Na čijoj su strani argumenti? Ko je u pravu? Niko, jer svi su učestvovali u projektu da bi se nezadovoljstvo stanovnika Blagaja i okolnih naselja moglo proslijediti na jednu adresu. Primjedbe mostarskog SDP-a, koji predstavnike SDA, povodom blagajske prezentacije, nastoje optužiti za manipulaciju stanovništvom, više su nego morbidne, s obzirom na to da računaju na kratku pamet stanovnika južno od Mostara koji se s ovim problemom suočavaju već deceniju. S druge strane, ako bi se išlo mak na konac, u aktuelnom trenutku baš niko iz SDA nije nadležan za Koridor 5C. Ministar saobraćaja i komunikacija Ismir Jusko i prvi čovjek JP Autoceste Federacije BiH Adnan Terzić jesu iz SBB-a Fahrudina Radončića.

Što se historijata problema tiče, dovoljno je reći da je svako imao priliku da rješava problem, s obzirom na to da se glas stanovnika Blagaja i susjednih naselja čuo još 2008. godine. Dakle, sve vlade, od Brankovićeve, preko Mujezinovićeve, Nikšićeve do aktuelne Novalićeve, imale su se, praktički, priliku baviti navedenim pitanjem. Zbog spomenutog dijela trase, dvojica ministara, Božo Ljubić i Salko Ophođaš, podnijeli su ostavke. Ljubić jer je za projekt trase, koja je praktički išla neposredno pored Blagaja, dao platiti bez održane javne rasprave, a drugi nije mogao suočavati se s pritiscima da navedena trasa prođe prema HDZ-ovim zamislima.

Posebna zanimljivost u cijelom slučaju jeste da je projekt, koji svako iole razuman smatra najpovoljnijom solucijom, jer podveleškim platoom zaobilazi Blagaj i plodno zemljište, 2011. godine dobio podršku na Zastupničkom domu Parlamenta Federacije. Ali, ni federalni premijer Nermin Nikšić, kao ni nadležni ministar Damir Hadžić, nisu se potrudili da ga proslijede Domu naroda, kao posljednjoj instanci, pod pritiskom HDZ-a, koji je navedenu soluciju proglasio “prometnom izolacijom Mostara”. Tu demagošku floskulu koju je lansirao HDZ, o pomjeranju trase ili pristupne petlje za autoput od nekoliko stotina metara kao “prometne izolacije Mostara”, bilo je najlakše oboriti kao neutemeljenu. Nigdje se na svijetu na autoput ne uključuje direktno iz garaža i avlija, da bi se pomjeranje pristupne tačke od 400 metara okvalificiralo kao prometna izolacija. Baš zato, naknadna pamet i kritike odaslane iz SDP-a Mostar naprosto ne stoje ili ih treba preadresirati.

Zašto se pobjeglo od najisplativije solucije, koja bi prolazila brdovitim krajem i ne bi ugrozila ni poljoprivredno zemljište ni vodotokove, s obzirom na to da su to potvrdila stručna mjerenja? Iz prostog razloga što bi samim probijanjem na licu mjesta imali i materijal za podlogu koji će za aktuelnu soluciju podrazumijevati njegovu proizvodnju i transport. Uz sve navedeno, u ko zna čije će se sve džepove slijevati poprilične svote novca za jeftino kupljeno zemljište. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je u cijelom poratnom razdoblju država odgovarajućim poticajima za razvoj poljoprivrede, također, uložila ogromna finansijska sredstva. I na koncu, svako ko se iole razumije u logiku izgradnje autoputeva, poznaje pravilo zaobilaženja naselja, pogotovo urbanih aglomeracija, gdje je god to moguće.

Primjer autoputa kroz Hrvatsku u smislu je blizine najpoučniji. No, više je nego očito da za zagrebački IGH, projektanta prve solucije trase nazvane Lot4, koja je išla neposredno pored Blagaja, ili “naručioca”, takvo pravilo nije važilo. Još je manje razne “stručnjake” zaokupljene izgradnjom autoputa, koji je van svake sumnje značajan ne samo za državu nego i ovaj kraj, zanimala činjenica da plodno zemljište u Hercegovini u ukupnoj površini u Hercegovini učestvuje tek 2,5 posto, što je, sa stanovišta egzistencije, više nego zabrinjavajući podatak. Baš je zato sve one koji su umislili da su njihovi interesi vječni, a sve drugo ograničeno u svakom pogledu od ovakvih projekata već odavno trebalo udaljiti.

PROČITAJTE I...

Amir Hadžić, jedan od poznatijih balkanskih youtubera, u skoro svakom svom prilogu vrijeđa bošnjački narod, vjernike muslimane i islam kao vjeru. Za njega je Bošnjak onaj koji ništa tuđe ne poštuje, “drogira se, puši, olajava, omalovažava, pije alkohol, ali svinjetinu ne mezi”. Vrijeđajući temelje islamskog vjerovanja, Hadžić ide i toliko daleko u pokušaju da bude sarkastičan da izmišlja Allahove riječi, pa kaže: “Lijepo je dragi Allah rek'o: 'Zabranjujem vam da mezite svinjetinu dok pijete alkohol'”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!