Zašto novi lideri izbjegavaju kandidaturu za više nivoe vlasti

Odjučerašnji lideri znaju da postoji velika mogućnost da će pri formiranju budućih vlada pobjednicima trebati poneki zastupnik, parlamentarac-lokalac. Svjesni su i da će zarad formiranja stabilne vlasti velike stranke činiti ustupke malim subjektima lokalnog karaktera. To je, nažalost, dobro poznat i provjeren recept kojim se godinama služe oni koji potpuno svjesni da nemaju kapacitet pobijediti i preuzeti procese u svoje ruke ulaze u izbornu utakmicu

Politika je ozbiljna stvar jer bez nje nema države. A i sama je država upravo cjelovit i sveobuhvatan politički i pravni sistem koji uređuje društvene procese na teritoriji koja joj pripada, na svim administrativnim nivoima, od lokalnog do nacionalnog, ili obrnutim redoslijedom. Tu nema preskakanja ni probiranja kao na švedskom stolu, jer je sve povezano i međusobno uvjetovano.

Svaki politički subjekt, ako pretendira da ga birači ozbiljno shvate, mora to imati na umu i dužan je ponuditi programe i rješenja za svaki dio zemlje, na svim razinama državne organizacije, u svakom elementu državnosti. Za opće izbore, koji su kod nas odvojeni od lokalnih, političke bi stranke morale imati izborne platforme i kandidate za sve nivoe vlasti. Koliko god bosanskohercegovački državni sistem bio složen i težak, politici valja odgovarati na sve njegove izazove.

Kod nas je, međutim, sve više onih koji politiku ne doživljavaju tako, i već u prvoj izbornoj utrci u kojoj učestvuju sami sebe smještaju u red stranaka reduciranog djelovanja, partikularnog značaja i lokalnog dometa. U posljednjih nekoliko decenija, koliko živi bosanskohercegovačka demokratija, pred svake izbore rađaju se politički projekti i novi samoproglašeni lideri koji svoje političko djelovanje unaprijed definiraju ograničeno, zavičajno, a poneki od njih čak lično i sebično.

Samo protekle godine formirano je nekoliko političkih stranaka, lista, blokova, projekata, grupa koje su osnovali bivši funkcioneri SDA, na platformi sukobljavanja sa svojom dojučerašnjom političkom porodicom, pritom nudeći politiku isključivo za neke dijelove Bosne i Hercegovine, bez cjelovitih rješenja na razini države. I svi oni očekuju da će osvojiti ponešto i ponegdje, potpuno svjesni svojih vrlo ograničenih kapaciteta.

Tako su u martu ove godine, gotovo istovremeno, dakle prije svega nekoliko mjeseci, osnovane dvije lokalne stranke, Kukićeva PDA u Banovićima i Konakovićeva Narod i pravda u Sarajevu. U javnim nastupima novi lideri svoje projekte nikada neće nazvati lokalnim, ali o njihovom zavičajnom karakteru govori nekoliko lahko provjerljivih činjenica. Pored toga što ni jedni ni drugi nemaju kandidata za državno Predsjedništvo, zanimljivo je da jedni drugima uopće ne zadiru u prostor na koji jurišaju.

Kao da postoji tihi “pakt o nenapadanju” bivših ezdeaovih funkcionera – kako za PDA neće moći glasati niko ko živi u Sarajevu, tako ni Narod i pravda nemaju prijavljene kandidate za Tuzlanski kanton. A riječ je o dva najmnogoljudnija i najrazvijenija kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, za čije stanovništvo i njihove probleme nove stranačke organizacije nisu zainteresirane – za kukićevce ne postoji Sarajevo, za konakovićevce Tuzla.

Ali to nije sve. Iz Pokreta demokratske akcije Mirsada Kukića, iako su producirali predizborni videospot pod nazivom “Pokrenimo BiH”, jasno poručuju da ih, osim Sarajeva, ne zanimaju ni Goražde, ni Mostar, ni Bihać jer u ovim bosanskohercegovačkim centrima nisu prijavili nijednog kandidata za oktobarske izbore.

S druge strane, osim u Tuzli, Naroda i pravde nema ni u Travniku i Posavini, a za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona, tijelo koje ima 35 zastupnika, predložili su svega tri kandidata. Iako na svojim predizbornim skupovima najavljuju da će se kao pravednici staviti na čelo naroda, Narod i pravda se u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine pojavljuje samo sporadično, krajnje neozbiljno, nezainteresirano. Ali zato su sve snage usmjerili prema sarajevskim glasačima. Da se rezultat želi postići jedino u glavnom gradu, govori i činjenica da je i sam predsjednik ove stranke kandidat za Kantonalnu skupštinu. Doduše, već treći put zaredom – dva puta kao pripadnik SDA, a danas kao predsjednik nove stranke, sarajevske.

I još jedan novopečeni stranački lider, bivši ezdeaovac i ezbebeovac, Ibrahim Hadžibajrić, nosilac je liste za Kanton Sarajevo ispred svoje Nezavisne bosanskohercegovačke liste. Njegov politički projekt nije uspio pronaći nijednog kandidata za državni parlament ni u Bosanskoj krajini ni u Hercegovini.

Zašto novi lideri izbjegavaju više nivoe vlasti? Zašto oni lično nisu kandidati za Predsjedništvo, ili barem za državni ili entitetski parlament, gdje se u teškim i složenim odnosima donose važni državni zakoni i štite interesi naroda i građana? Ondje se valja nositi s čovićevcima i dodikovcima. Takvu borbu prepustili su onima koji to rade već dugo, a za sebe priželjkuju komforne pozicije u sigurnim čaršijama. Osim konformizma, razlog za njihovo reducirano djelovanje jeste i svijest o vlastitoj nespremnosti da postignu ozbiljne izborne rezultate i strah od debakla u utrci za više nivoe vlasti, gdje je za osvajanje mandata potrebno nekoliko desetaka hiljada glasova unutar samo jedne izborne jedinice.

Iako pompezno najavljuje da će on i njegov projekt preuzeti vlast u Sarajevu i sve radikalno preokrenuti (kao da nije u Sarajevu suvereno vladao pune tri godine), Konaković odlično zna da nema ni teorijsku šansu da pobijedi i da je utrku s listom SDA, koju predvodi Semir Efendić, unaprijed izgubio.

Zna i Kukić da njegova PDA ne može biti pobjednik te da na razini višoj od kantonalne nema šansu postati iole značajan faktor. Međutim, odjučerašnji lideri također znaju da postoji velika mogućnost da će pri formiranju budućih vlada pobjednicima trebati poneki zastupnik, parlamentarac-lokalac. Svjesni su i da će zarad formiranja stabilne vlasti velike stranke činiti ustupke malim subjektima lokalnog karaktera. To je, nažalost, dobro poznat i provjeren recept kojim se godinama služe oni koji potpuno svjesni da nemaju kapacitet pobijediti i preuzeti procese u svoje ruke ulaze u izbornu utakmicu. Obećavaju biračima da će baš oni voditi izvršnu vlast, a ustvari će, podižući sebi cijenu, samo otežavati njeno uspostavljanje.

PROČITAJTE I...

Kažu srpski mediji da muftija, osim što ima i privatno, ima i službeno državno osiguranje, da skoro svakodnevno mijenja lokacije, odnosno stanove u kojima boravi, automobile kojima se vozi, rute kojima se kreće, izbjegava komunikaciju putem mobilnih telefona, a, kada piše poruke, to radi u šiframa. Reklo bi se, sjajna predstava Beograda za dizanje rejtinga kod Bošnjaka. Čini se da je to previše i za komični filmski lik Srećka Šojića

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!