Zašto je saradnja velikosrpske i velikohrvatske politike najveći izazov za sigurnost na Balkanu

Pokušaji Srba na Kosovu da pod utjecajem Beograda organiziraju “Zajednicu srpskih općina” vjerovatno je da su dodatna inspiracija Čoviću da na putu ka “trećem hrvatskom entitetu” u BiH, što formalno, što neformalno, što tajno, što javno, gradi “Zajednicu hrvatskih kantona i općina”. Takvi uspjesi Čovića u pogledu distanciranja od suvereniteta Sarajeva pojačavaju šanse da se Srbi na Kosovu izmaknu od suvereniteta Prištine, i obratno. Zato je saradnja velikosrpske i velikohrvatske politike najizazovnija tema i za graditelje i za rušitelje mira i sigurnosti na Balkanu

PIŠE: Fikret Muslimović

 

POLITIČKI SMISAO HNS-A I NEVLADINE ORGANIZACIJE “PRSTEN”

U korist HDZ-ove pobjede na izborima, Čovićev HNS nameće se kao subjekt ujedinjenja hrvatskih političkih stranaka i raznih društvenih organizacija da na izborima ponovo svoje povjerenje daju Čoviću i HDZ-u. Kao što su hrvatske stranke kroz HNS ujedinjene u naporima za jedinstven nastup na predstojećim izborima, ni približno nije slučaj sa srpskim, bošnjačkim i strankama bh. ljevice. Dakle, HNS je instrument politike HDZ-a i destruktivnog utjecaja Hrvatske na stanje u BiH.

Sredinom juna 2018. godine u Vitezu je osnovana nevladina organizacija Udruženje bosanskohercegovačkih Hrvata “Prsten”. U Hrvatskoj udruženje istog naziva djeluje od 2005. godine. Za predsjednika “Prstena” u BiH izabran je Zdenko Vukić iz Travnika, a za dopredsjednike Veseli Čule iz Čitluka i Ante Domić iz Brčkog. Na osnivačkom skupu bh. “Prstena” izaslanik Kolinde Grabar-Kitarović bio je predsjednik “Prstena” Hrvatske Mijo Marić. Član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a Dragan Čović, otvarajući ovo udruženje, govorio je o predstojećim izborima, izgradnji i očuvanju hrvatskog jedinstva, što je tom skupu dalo smisao predizborne kampanje HDZ-a. Proizlazi da će Udruženje “Prsten” okupljati hrvatske nevladine organizacije u BiH, isto kao što HNS okuplja hrvatske političke stranke. HDZ Hrvatske matični je autoritet za HNS, a “Prsten” Hrvatske matični je autoritet za “Prsten” BiH.

HRVATSKA AKADEMSKA ELITA U FUNKCIJI ANTIBOSANSKOHERCEGOVAČKE POLITIKE HDZ-A

Sredinom juna 2018. godine, Zagrebačko sveučilište dodijelilo je Čoviću titulu “počasni doktorat”. Akademska elita iz hrvatskih univerziteta u Zagrebu i Mostaru, s rijetkim izuzecima, čvrsto je stala uz politiku HDZ-a i Čovića, slično kako je srpska akademska elita u Banjoj Luci stala uz politiku SNSD-a i Dodika. Bošnjačka akademska elita, gdje je god u većini, s rjeđim izuzecima, agitira protiv SDA i Izetbegovića. Zanimljivo je da ta bošnjačka akademska elita, tvrdnjama da je SDA nacionalistička, da Izetbegović teži islamskom poretku, da se kreće iranskim putem i turskom kaldrmom, ustvari ojačava akademsku elitu Srba i Hrvata i njihovu propagandu, s posljedicama širenja i produbljivanja međunacionalne mržnje na štetu opstojnosti BiH.

Ilustracija u tom pogledu jeste ujedinjeno ponašanje akademske elite raznih nacija u BiH povodom dolaska predsjednika Turske Tayyipa Erdoğana u Sarajevo, gdje je pred predsjedničke izbore u Turskoj govorio na skupu turskih državljana. Sve tri akademske elite u BiH – srpska, hrvatska i bošnjačka – isto su propagirale protiv Turske, SDA i Izetbegovića. U Zagrebu, na predavanju u HAZU, “akademik” Čović rekao je isto što su propagirali svi sljedbenici politike HDZ-a, SNSD‑a, SDP-a, SBB-a… – da je Erdoğan došao u Sarajevo radi zaštite Izetbegovićeve bošnjačke politike, koja, navodno, slijedi imperijalnu politiku Turske na Balkanu. Bošnjačka akademska elita bila je još konkretnija u isticanju da se Turska miješa u unutarnja pitanja BiH, gdje ima osmanske ambicije, što je kompletiralo antitursku propagandu srpskih i hrvatskih nacionalista s efektima širenja mržnje prema Bošnjacima, ali i s efektima negativnog raspoloženja prema opstanku BiH kao države. U vezi s Erdoğanovim predizbornim skupom u Sarajevu, Čović je rekao da i ta činjenica naglašava potrebu da Hrvatska treba štititi “bok” Hrvatima u BiH, te da je njegova saradnja s Dodikom također usmjerena s ciljem da zaštiti “bok” Hrvata u BiH. Dakle, antitursko raspoloženje srpske, hrvatske i bošnjačke akademske elite jeste ujednačeno.

Hrvatska akademska elita protiv države BiH ideološki profilira i usmjerava subverzivno djelovanje hrvatskih političkih stranaka, lidera i nevladinih organizacija: da odbacuju saradnju s bošnjačkim strankama i nevladinim organizacijama ili da taktiziraju u toj saradnji; da pokazuju građanski neposluh prema mjerama institucija BiH, posebno u pokušajima nužnih reformi; da bojkotiraju, štrajkuju i nenasilno suprotstavljaju institucijama države BiH; da izbjegavaju priču o prošlosti; da verbalno ne insistiraju na trećem entitetu, ali da djeluju u tom pravcu; da ne govore o ukidanju entiteta…

POLITIKA HDZ-a ISTOVJETNA JE POLITICI VELIKOSRPSKIH STRANAKA

Politika i praksa HDZ-a vrlo je opasna za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu. Ta politika slabi funkcionalnost državnih institucija. Sukobljava se s politikama koje se zalažu za jačanje državnih institucija BiH. HDZ je u teškom sukobu s političkim faktorima koji smatraju da unapređenjem funkcionalnosti i jačanjem državnih institucija jača sigurnost svih, a da slabljenje tih institucija svima ugrožava mir i sigurnost.

Nažalost, politika HDZ-a istovjetna je politici velikosrpskih stranaka, jer ujednačeno smatraju da je slabljenje institucija države BiH interes njihovih naroda. Na toj se osnovi održava težak i kompliciran politički sukob koji se može riješiti samo demokratski, na miran način usvajanjem i afirmacijom evropskih standarda ljudskih prava i sloboda. Rat koga uzrokuju velikodržavne politike kao što je politika HDZ-a ne može biti rješenje tih sukoba, jer bi se nakon izlaska iz ponovnog rata na prostorima Balkana opet aktuelizirali isti problemi koji bi bili teret budućim generacijama, umjesto da aktuelna generacija, u korist budućih, zauvijek, civilizirano, ljudski, demokratski riješi te probleme. Politika HDZ-a jeste suprotstavljena civiliziranom načinu rješavanja političkih sukoba u BiH.

Stanje u sredinama hrvatskog naroda opterećeno je strahom od izjašnjavanja protiv politike HDZ‑a i Čovića, jer se protivljenje njima tretira nacionalnom izdajom. Mnogi Hrvati koji se ne slažu s Čovićem napuštaju BiH, smatrajući da je upravo zbog njegove politike ostanak u BiH rizičan za njihovu sigurnost. Na problem takvog straha od odmazde “vladajućih stranaka”, dakle i HDZ-a, ako se nešto čini protiv njihove volje, ukazao je kardinal Vinko Puljić: “Nažalost, gotovo sve se ispolitiziralo pa, ako nećeš misliti i govoriti kao stranka na vlasti, možeš dobiti čak i SMS poruku da će te progutati noć… Nedopustivo je da se, nakon izlaska iz jednoumlja, uporno nameće troumlje…” Ta rečenica kardinala Puljića može poslužiti hrvatskim strankama u opoziciji koje žele da putem rezultata izbora oktobra 2018. godine Čovića i HDZ skinu s vlasti, ili pak da umanje njihovu političku moć.

HDZ-ova POLITIČKA ODGOVORNOST ZA MASOVAN ODLAZAK HRVATA IZ BiH

Pokrenuta je medijska rasprava o političkoj odgovornosti za masovan odlazak Hrvata iz BiH. U odnosu na stanje utvrđeno prilikom popisa stanovništva 2013. godine, pet godina kasnije, 2018. godine, prema podacima RKC-a, Hrvata u BiH manje je za 56.043. Od 460.000 Hrvata, koliko ih je u BiH bilo 2007. godine, također prema podacima RKC-a, 2017. godine ih je bilo 370.000, što znači da je za 10 posljednjih godina Hrvata u BiH manje za oko 100.000, na šta ukazuje i Čović u svojim medijskim nastupima.

Za takve nagle demografske promjene Čović vješto negira svoju i odgovornost HDZ-a. Da bi relativizirao i maskirao svoju odgovornost u tom pogledu, Čović je usmjerio HDZ-ovce na Sveučilištu u Mostaru, u HANU i Odjelu za nauku i obrazovanje HNS-a da sredinom juna 2018. godine organiziraju raspravu na temu “Hrvati u BiH – demografska stvarnost”. Pokrovitelj rasprave bio je upravo Čović. Događaj je tempiran u korist Čovićeve i HDZ-ove pobjede na predstojećim izborima oktobra 2018. godine.

MIGRANTI I ČOVIĆEV HDZ

Čović koristi svaku priliku da aktuelizira i intenzivira političke utjecaje i propagandu s karakterom islamofobije, izazivajući, produbljujući i proširujući mržnju u sredinama hrvatskog naroda protiv Bošnjaka. U takvu, za Čovića i HDZ pogodnu priliku spada priliv u BiH migranata porijeklom iz muslimanskih zemalja zahvaćenih ratovima, što je posebno došlo do izražaja kada je odlučeno da se migranti smjeste u naselju Salakovac, 15 kilometara sjeverno od Mostara.

Dok su svi normalni ljudi iskazivali suosjećaje s teškoćama migranata, Čović i HDZ nečovječno su i nehumano isticali da migranti ne mogu biti smješteni u blizini hrvatskih naselja. U toj, kao i u drugim situacijama, “brigu” za sigurnost i “zaštitu” Hrvata od “muslimanskih terorista” Čović i HDZ motivirali su pribavljanjem maksimalne glasačke podrške na predstojećim izborima oktobra 2018. godine. Predstavljaju da, osim HDZ-a i Čovića, nema nikoga da organizira zaštitu hrvatskog naroda od navodno narastajućih opasnosti “muslimanskog terorizma”, po čemu su, kako ističu, rizični migranti iz muslimanskih zemalja.

Čović je organizirao koordinaciju vlada onih kantona u kojima odlučujuću ulogu ima HDZ, da zajednički djeluju jer je “sigurnosna situacija na području svakog kantona isključiva kantonalna nadležnost”. Dakle, Čović smatra da Vlada i MUP FBiH, te da Ministarsko vijeće i Ministarstvo sigurnosti BiH nemaju nadležnost po pitanjima sigurnosti u “hrvatskim” kantonima, pa da ne mogu koordinirati mjere u vezi s dolaskom migranata u Salakovac. Koordinacija koju je organizirao Čović pod motivom negiranja federalnih i državnih sigurnosnih institucija predstavlja nastavak paradržavne prakse tzv. HZ HB.

Zato je Čović podržao stav Dodika da se migranti ne mogu smještati na područje RS-a, pa je 18. maja 2018. godine poslao policiju da izađe na Ivan-sedlo i spriječi od strane Vijeća ministara i Ministarstva sigurnosti BiH organizirano kretanje migranata od Sarajeva prema Salakovcu. Taj izlazak policije, da se po Čovićevoj političkoj volji suprotstavi državnim odlukama, simbolički, prema iskustvima iz ratnih sukoba Armije RBiH i HVO-a, ima dublji ideološki i politički značaj, s obzirom da je Ivan-sedlo na zamišljenoj granici tzv. HZ HB. To je bilo opasno poigravanje s bh. državnim suverenitetom, iz čega, u sličnim situacijama, može doći do oružanih sukoba s tendencijom rasplamsavanja u rat. Takav odgovor protiv provedbe odluke legalnih državnih institucija, da migrante preveze od Sarajeva do Salakovca, pored istovremenih Čovićevih namjera da se u Bruxellesu osnuju hrvatska predstavništva za kantone gdje u BiH vlast ima HDZ, predstavlja kopiranje Dodikove antibosanskohercegovačke prakse osnivanja po svijetu srpskih predstavništva RS-a, te kopiranja Dodikovog odbacivanja mogućnosti da se migranti smještaju na teritoriji RS-a.

PREDIZBORNA SARADNJA ČOVIĆA I DODIKA

Na putu do trećeg entiteta, a zatim do konačne podjele i nestanka BiH, Čović u BiH potajno želi izgraditi “Zajednicu hrvatskih općina i kantona” pod ilegalnim suverenitetom Zagreba, što podrazumijeva odbacivanje suvereniteta Sarajeva. Vjerovatno je da se u saradnji s Dodikom Čović interesira o iskustvima koja imaju Srbi na Kosovu u pokušajima da na štetu prištinskog suvereniteta osnuju “Zajednicu srpskih općina” pod suverenitetom Beograda.

Pokušaji Srba na Kosovu da pod utjecajem Beograda organiziraju “Zajednicu srpskih općina” vjerovatno je da su dodatna inspiracija Čoviću da na putu ka “trećem hrvatskom entitetu” u BiH, što formalno, što neformalno, što tajno, što javno, gradi “Zajednicu hrvatskih kantona i općina”. Takvi uspjesi Čovića u pogledu distanciranja od suvereniteta Sarajeva pojačavaju šanse da se Srbi na Kosovu izmaknu od suvereniteta Prištine, i obratno. Zato je saradnja velikosrpske i velikohrvatske politike najizazovnija tema i za graditelje i za rušitelje mira i sigurnosti na Balkanu.

Vjerovatno, kao rezultat saradnje s Dodikom, krajem juna 2018. godine Čović je najavio da će nekoliko “županija” iz BiH otvoriti svoja predstavništva u Bruxellesu pri Evropskoj asocijaciji regija pod okriljem Vijeća Evrope. To je Čovićevo kopiranje Dodikove prakse u pogledu uspostave RS‑ovih ekonomskih i političkih predstavništava po svijetu. Time Dodik i Čović ignoriraju oficijelno ekonomsko i političko predstavljanje države BiH, što su aktivnosti u široj lepezi negiranja Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Udari su to na nadležnosti institucija BiH. U tom pogledu, Čović je jasan da područja BiH gdje žive Hrvati treba da budu posebno predstavljena u Evropi i svijetu.

ZAJEDNIČKI NASTUP DODIKA I ČOVIĆA U BLOKADAMA NUŽNIH REFORMI

Dragan Čović, predsjednik HDZ-a i HNS-a, pred opće izbore oktobra 2018. godine intenzivirao je kontakte i saradnju s Miloradom Dodikom, predsjednikom SNSD-a i RS-a. I Dodik i Čović, nakon svojih sastanaka, u izjavama za medije ističu zalaganje da ni jedan narod u BiH ne bira drugom narodu predstavnike u organima vlasti, aludirajući na dosadašnju sklonost Bošnjaka da Hrvatima izaberu njihove predstavnike, posebno da im izaberu člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Čović i Dodik najavljuju da se rezultati predstojećih izbora neće moći implementirati ako se ne ostvari da svaki narod bira svoje predstavnike u organe vlasti. Takve medijske poruke dobile su na značaju nakon što se Željko Komšić ponovo kandidirao za člana Predsjedništva, očekujući da će mu Bošnjaci donijeti pobjedu, što dodatno frustrira hrvatsku političku scenu s vrlo štetnim posljedicama za odnose hrvatskog i bošnjačkog naroda.

Orkestrirano, zajednički nastup Dodikovog SNSD-a i Čovićevog HDZ-a ispoljen je u otporu provedbi odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o krivičnom postupku BiH. Njihov otpor da se u Parlamentarnoj skupštini BiH usvoje amandmani na Zakon o krivičnom postupku ima karakter zaštite nosilaca organiziranog kriminala i korupcije, kako su to ocijenili OSCE i OHR. Isto cijene i ambasade Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Holandije, Španije, Turske, Velike Britanije, SAD-a…

Zanimljivo je da Dodik ne poklanja pažnju preprekama koje HDZ na čelu s Čovićem postavlja u pogledu provedbe odluke Ustavnog suda FBiH od kraja maja 2018. godine, po kojoj Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački i Posavski kanton, gdje vodeću ulogu u vlasti ima Čovićev HDZ, trebaju u svoje ustave ugraditi odredbe o konstitutivnosti Srba i odredbe o ravnopravnosti srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Inicijativu za donošenje takve sudske odluke dali su premijer FBiH Fadil Novalić i poslanici, uglavnom Bošnjaci u Skupštini HNK. Ipak, bezobzirno prema tom korektnom odnosu Bošnjaka prema Srbima, Dodik u ime Srba razvija mržnju prema Bošnjacima čiji se predstavnici zalažu za ravnopravnost srpskog naroda, dok istovremeno razvija blisku saradnju s Čovićem i HDZ-om, koji su eksponirani u ograničavanju prava srpskog naroda u lokalnim sredinama pod njihovom vlašću. To je duboka kontroverza na političkoj sceni u BiH. Sve bošnjačke stranke podržale su spomenutu odluku Ustavnog suda u korist Srba. SDA je usmjerila svoje kadrove u kantonalnim i entitetskim institucijama da poduzmu aktivnosti za provedbu te sudske odluke.

HDZ i Čović, u lokalnim sredinama pod svojom kontrolom, ne daju Srbima nikakve šanse da se zaposle, ograničavaju budžetska izdvajanja za potrebe Srba, u školama ne dozvoljavaju Srbima nacionalnu grupu predmeta, upotrebu ćirilice i srpskog jezika. Iz toga proizlazi da Dodiku ne smeta neravnopravnost Srba u kantonima gdje vlast ima Čovićev HDZ, niti Čoviću smeta neravnopravnost Hrvata u RS-u gdje vlast ima Dodikov SNSD. Takvo stanje indicira da Dodik i Čović provode politiku s ciljem zaokruživanja etnički čistih teritorija. Taj problem, političkim taktiziranjem HDZ-ovih i SNSD-ovih lidera i medija, odmaknut je od pažnje srpskog i hrvatskog naroda, što će najvjerovatnije pokazati i rezultati predstojećih izbora na kojima će, najvjerovatnije, ponovo pobjeda pripasti Čovićevom HDZ-u, odnosno Dodikovom SNSD-u, bez obzira što oni djeluju protiv ravnopravnosti svojih naroda – Srba u kantonima gdje vlast ima HDZ, a Hrvata u RS-u gdje vlast ima SNSD. To su okolnosti u kojima se odvija proces masovnog napuštanja BiH, najviše mladih. Osjećaji neravnopravnosti po osnovu Čovićeve i Dodikove politike trebaju se tretirati u okviru uzroka trajnog odlaska bh. građana u inostranstvo.

Prema tome, može se pretpostaviti da Čović smatra da “korist” od neravnopravnosti i odlaska Srba s prostora kantona gdje HDZ ima vlast može opravdati štetu koja nastaje zbog neravnopravnosti i odlaska Hrvata s prostora RS-a. I obratno, Dodik smatra da “korist” od neravnopravnosti i odlazaka Hrvata iz RS-a može opravdati štetu koja nastaje zbog neravnopravnosti i odlaska Srba iz kantona gdje vlast ima HDZ.

PROPALI PREGOVORI O IZMJENAMA IZBORNOG ZAKONA

Očito je da Čović blokadom izmjene Izbornog zakona produbljuje besperspektivnost i neizvjesnost na štetu stabiliziranja prilika u BiH, odnosno na štetu nužnih ustavnih i drugih reformi bh. društva i države. Svoje utjecaje s ciljem blokade reformi Čović uzima kao glavni argument za pridobijanje podrške glasača na općim izborima oktobra 2018. godine. Ustvari, Čović smatra da bi njegov pristanak na reforme u koje spadaju i izmjene izbornog zakonodavstva za posljedicu imao gubitak podrške glasača i gubitak vlasti.

HDZ odbacuje mišljenja Venecijanske komisije, koja je tokom maja 2018. godine, dolaskom u Sarajevo, obavila niz razgovora s predstavnicima raznih političkih partija. Za razliku od stranaka koje okupljaju većinom Hrvate, stranke koje okupljaju većinom Bošnjake (SDA, SDP, DF, SBB, Naša stranka…) prihvataju stručna mišljenja i prijedloge Venecijanske komisije. Hrvatska i bošnjačka politika, i pored utjecaja Venecijanske komisije, ne mogu usaglasiti stajališta o načinu popune Doma naroda FBiH.

Sredinom maja 2018. godine, kada su propali pokušaji za izmjene Izbornog zakona, uz najavu da će zbog neprihvatanja njegovih stavova za izmjene tog zakona HDZ “preći na plan B”, Čović je rekao da će HDZ ostvariti trijumf na izborima jer će oko svoje politike okupiti sve hrvatske političke stranke u BiH aktivne u HNS-u. Odlučeno je da će svih deset stranaka HNS-a zajednički nastupati za državni nivo vlasti, dok će HDZ 1990 i Hrvatska republikanska stranka na izborima za entitetske i kantonalne nivoe vlasti nastupati samostalno ili u koaliciji, kao konkurencija Čovićevom HDZ-u. Dakle, hrvatsku politiku u BiH karakterizira ujedinjenost oko najvažnijih, strateških pitanja i blaga raslojenost oko “manje važnih” pitanja. Šta sve podrazumijeva i sadrži Čovićev plan B, nema ničega nepoznatog jer je na sceni samo jedan antibosanskohercegovački plan HDZ-a.

Sredinom juna 2018. godine SDA, SDP, DF i SBB su bez prisustva zastupnika HDZ BiH i HDZ 1990 u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH usvojile prijedlog zakona o izbornim jedinicama i broju mandata u Parlamentu FBiH. Naša stranka bila je bliska prijedlogu SDA, DF-a, SDP-a i SBB-a. Bilo je jasno da će Klub Hrvata u Vijeću naroda Parlamenta FBiH odbaciti prijedlog tog zakona i pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Odbacivanjem tog prijedloga, u sredinama hrvatskog naroda HDZ se eksponirao kao zaslužan u zaštiti hrvatskih interesa, što je sračunato na zadržavanje i proširivanje podrške birača HDZ-u na predstojećim općim izborima oktobra 2018. godine. U tom slučaju, HDZ 1990 se solidarizirao s Čovićevim HDZ-om i podržao to odbacivanje.

U vezi s prijedlogom zakona o izbornim jedinicama i broju mandata u Parlamentu FBiH, sukobi između bošnjačkih i hrvatskih stranaka dodatno su zaoštreni, produbljeni i prošireni, što je vrlo štetno za međunacionalne odnose u BiH. Lideri i mediji pod kontrolom HDZ BiH i njegovog predsjednika Čovića, u vezi sa sukobima u Parlamentu o prijedlogu navedenog zakona, propagiraju da bošnjačke stranke djeluju protiv Ustava BiH, s ciljem da izigraju i prevare hrvatski narod, što pojačava mržnju prema Bošnjacima iz sredina hrvatskog naroda.

UTJECAJ IZ HRVATSKE

Sredinom maja 2018. godine predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, zajedno s predsjednikom HDZ BiH Čovićem, u Vitezu je otvorila Konzulat s ciljem da brine o Hrvatima u srednjoj Bosni. Pored novoosnovanog u Vitezu, Ambasada Hrvatske u Sarajevu koordinira utjecaje Konzulata u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, a planira se otvaranje konzulata u Livnu. Utjecaj iz Hrvatske na organiziranje i stanje hrvatskog naroda u BiH, pored državnih, stranačkih, humanitarnih, medijskih, vjerskih i kulturnih institucija, ostvaruju i nevladine organizacije, sve pod kontrolom predsjednika HDZ-a Dragana Čovića. Svi nastupaju jedinstveno po strateškim pitanjima od značaja za “ostanak i opstanak” Hrvata u BiH.

Dakle, kontinuirano i intenzivno, iz Hrvatske se ostvaruje ideološki i politički utjecaj na bh. Hrvate. Sa stajališta interesa države BiH, posebno u pogledu mira i sigurnosti, dio je tih utjecaja konstruktivan, ali, nažalost, dio je destruktivan i zabrinjavajući. Provokativno, iz Hrvatske se usmjerava da se na teritoriji BiH ističu simboli Hrvatske, bez isticanja simbola države BiH. U takvim manifestacijama učestvuje i Dragan Čović, član Predsjedništva BiH. U prilici kada izostaje intoniranje himne BiH, Čović pjeva himnu Hrvatske Lijepa naša. Iz Hrvatske se usmjerava negiranje udruženog zločinačkog poduhvata, odnosno iz Hrvatske se usmjerava negiranje uloge Hrvatske u oružanoj agresiji na RBiH. Negira se uloga legalnih institucija RBiH u organizaciji odbrane od oružane agresije od 1992. do 1995. godine, a vojne aktivnosti HVO (HV) razmatraju se kao “domovinski rat HZ HB”, a ne kao integralni dio sistema odbrane RBiH. Falsificiraju se činjenice i propagira da je u Sarajevu brigada HVO “Kralj Tvrtko” bila pod komandom tzv. HZ HB, iako je to bila jedinica u sastavu Armije RBiH.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović demagoški se zalaže za stabilnost u “Jugoistočnoj Evropi”, dok istovremeno svojim izjavama i postupcima s karakterom podrške ekstremistima podriva stabilnost u BiH i narušava dobrosusjedske odnose Hrvatske i BiH. Demagogijom se zalaže za “trajnu” stabilizaciju, a konkretnim djelovanjem podstiče dnevnopolitičke sukobe, animozitete, pa i međunacionalnu mržnju. Zalaže se za “političku emancipaciju” prostora “Jugoistočne Evrope”, istovremeno tolerira proustaška ponašanja u Hrvatskoj i lokalnim sredinama BiH gdje je na vlasti HDZ. Predsjednica Hrvatske podržava da se u BiH nastavi segregacija po modelu “dvije škole pod jednim krovom”, što pripada fašističkoj ideologiji i praksi.

Maja 2018. godine predsjednica Hrvatske boravila je u Mostaru. Sastala se s Hrvatima koji obavljaju visoke funkcije u institucijama vlasti Mostara, entiteta i države BiH. Održala je predavanje na Mostarskom sveučilištu. Hrvatima je poručila da je Bosna i Hercegovina “njihova druga domovina”, te ukazala da je Bosni i Hercegovini mjesto u EU, “bez obzira na specifične okolnosti u kojim je država nastala”. Dakle, predsjednica Kolinda problematizira okolnosti nastanka države BiH. Implicite, iz njene izjave proizlazi da okolnosti nastanka državu BiH ne čine kompatibilnom karakteru EU, ali da ona kao predsjednica Hrvatske, eto, ima toliko širine i razumijevanja da, “bez obzira” na te okolnosti, smatra da je BiH mjesto u EU. To su ekstremno problematični stavovi na koje se nije adekvatno reagiralo iz sredina bh. patriotskih snaga. Zanimljiv bi bio Kolindin odgovor na pitanje: Koje su to okolnosti nastanka države Hrvatske, pa toj državi daju prednost za mjesto u EU u odnosu na državu BiH?

Problematičan je stav Kolinde da je Bosna i Hercegovina Hrvatima u toj zemlji “druga domovina”. Po tome, Kolinda ostavlja prostor za tumačenje da se hrvatski narod u BiH tretira nacionalnom manjinom, iako je po principu konstitutivnosti taj narod kao činilac države BiH ravnopravan sa srpskim i hrvatskim narodom. Dakle, bh. Hrvatima Bosna i Hercegovina je prva domovina, čime se ne dovode u pitanje njihove emotivne veze s Hrvatskom. Vjerovatno je da Kolinda želi da Hrvatska svim Hrvatima bude jedina domovina u čijem bi sastavu bila teritorija BiH.

Ideološki, utjecaji iz Hrvatske prema Hrvatima u BiH u značajnoj su mjeri intonirani ustaškom ideologijom. U tom pogledu, ilustrativne su manifestacije u Bleiburgu, gdje sljedbenici ustaške ideologije i politike dominantno ističu ustaške simbole i parole. Na tim manifestacijama učestvuje značajan broj aktivista HDZ-a i drugih hrvatskih stranaka u BiH. Na upravo takvoj blajburškoj manifestaciji, 2018. godine je učestvovao i predsjednik HNS-a i HDZ-a Dragan Čović.

UTJECAJI MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

Institucije i autoriteti međunarodne zajednice insistiraju na provedbi mirovnog sporazuma kojim se Bosni i Hercegovini garantira teritorijalni integritet i suverenitet, ukazuju da su entiteti FBiH i RS dio BiH i da nemaju pravo na secesiju; podsjećaju da entiteti postoje samo na osnovu Ustava BiH; ističu da je implementacija programa 5+2 i dalje uvjet zatvaranja OHR-a. Zbog takvih stavova, HDZ i Čović su u sukobu s međunarodnom zajednicom, što potvrđuje Čovićevo pismo opomene ambasadorima Njemačke, SAD-a, Velike Britanije, Španije, Holandije, Japana, Kanade… da ne poznaju ili pogrešno interpretiraju stanje u BiH.

Međunarodna zajednica, uz angažiranje svojih naučnih institucija i autoriteta, dolazi do zaključka da je politika Republike Hrvatske koju u BiH provodi HDZ glavna kočnica reformama izbornog zakonodavstva, te da je nužan evropski politički i finansijski pritisak s ciljem da se bh. izborno zakonodavstvo uskladi s evropskim demokratskim kriterijima. U izvještaju o praćenju reformi u BiH, koga je uz podršku Fondacije “Heinrich Boll” sačinio Bodo Weber, sugerirano je da se “EU i države vodeće članice moraju otvoreno suočiti i ograničiti pokušaje Hrvatske da na ideološkoj etnonacionalističkoj percepciji bh. politike i društva sabotira buduću ustavnu reformu u BiH”.

Aktuelna je priprema “nove strategije Evropske unije za zapadni Balkan” jer dosadašnja inicijativa EU u BiH nije dala očekivane rezultate. Moguće je da ta strategija podrazumijeva efikasnije ekonomske i druge pritiske na političke subjekte koji koče reformski proces u BiH. Ako nova strategija EU bude usvojena, HDZ BiH će najvjerovatnije biti najveća meta za te pritiske, jer je i najveća smetnja za reforme u okviru entiteta FBiH, ali i u okvirima cjeline BiH.

PROČITAJTE I...

Kamo sreće da postoje politički projekti koji će zaista uspjeti na priči o toleranciji i zajedništvu osvojiti poneki mandat u RS-u ili u Zapadnoj Hercegovini. Bila bi to pobjeda Bosne. Ovako, “zajedno i tačka” ostaju samo demagogija i mamac za bošnjačko biračko tijelo, odnosno onaj njegov dio koji se od Naše stranke da prevariti praznim pričama. Nije pošteno da se javno ne kaže kako nikada nijedan mandat nisu osvojili u Banjoj Luci, Bijeljini, Foči, Grudama, Posušju, Čitluku

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!