Zabijelilo Sarajevo: Pročitajte najstariju verziju sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”

Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uha kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki. Umjesto »neka ljubi ko god koga hoće« u njoj stoji »podaj, Bože, svakome šta hoće«. Dakle, Sarajevo ipak nije bila hipi komuna

 

Jedan od najvećih autoriteta za bošnjačku usmenu književnost, prof. dr. Munib Maglajlić, objavio je u svojoj knjizi “Usmena lirika Bošnjaka” najstariju njemu dostupnu zabilježenu verziju sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”.

Ispjevao ju je Salih Kahrimanović, prateći se sazom, u Sarajevu, u ljeto 1907. godine. Snimak je načinio Franz Hampe iz Berlina za potrebe “Gramophone Company”.

Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uha kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki. Umjesto “neka ljubi ko god koga hoće” u njoj stoji “podaj, Bože, svakome šta hoće”

Dakle, Sarajevo ipak nije bila hipi komuna, ali možemo pretpostaviti da je bio proljetni dan, da je voće beharalo, da je iznenada pao snijeg kao večeras u Sarajevu i da je pritom neko bio – ZALJUBLJEN.

 

Snijeg pade na behar, na voće

Snijeg pade na behar, na voće,

podaj, Bože, svakome šta hoće!

 

A i meni šta je meni drago,

voljela bih neg’ carevo blago!

 

Što će meni svo carevo blago,

kad je nemam šta je srcu drago?

 

Meni drago jedno momče mlado,

ja da mi ga Bog u sreći dade!

 

 

PROČITAJTE I...

Nakon albuma Firma Ilegal, grupu napušta Adisa Zvekić, glavni vokal, koautor tekstova i jedan od osnivača “originalne Dubioze”, zbog, kako je svojevremeno izjavila, “nedostatka slobode i prostora kako bi se ostvarila kao umjetnik kakav želi biti”. Već se tada moglo naslutiti da će bend pretrpjeti određenu transformaciju, ali da će u konačnici pribjeći općoj komercijalizaciji, bukvalizaciji i banalizaciji originalnog umjetničkog izražaja, niko nije očekivao, a trebao je

“Svakom moćnom, društveno pozicioniranom pojedincu narod lakše prašta, jer od njega očekuje neku pomoć, milost, sitnu ili krupnu uslugu... Ljudi najsurovije sude najslabijima, a za bogate i uticajne uvijek se nađu i riječi utjehe i riječi razumijevanja. Ljudi ljude uglavnom posmatraju kao nosioce neke zamišljene društvene gravitacije i uvijek prilaze onima za koje misle da su uticajniji”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!