Za Stoltenberga su svi Bosanci bili Srbi

Stoltenberg je, iako nije imao nikakvu vojnu ili političku komandu nad Mladićevim trupama, tri godine prije srebreničkog genocida stvorio Mladiću povoljnu klimu da ubija bez straha od zapadne odmazde. 

Thorvald Stoltenberg, norveški diplomata, nekada specijalni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju, umro je 13. jula.

U historiji Bosne i Hercegovine ostao je poznat kao tvorac neuspjelog Owen-Stoltenberg mirovnog plana za BiH. Po tom planu Savez Republika Bosne i Hercegovine činile bi tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvaćala po jedan konstitutivni narod. Nakon što je taj plan propao, Stoltenberg se povukao iz diplomatskog posredovanja.

Nakon što je napustio politiku, postao je predsjednik norveškog Crvenog križa od 1999. do 2008. godine. Otac je Jensa Stoltenberga, bivšeg  norveškog premijera, trenutno generalnog sekretara NATO saveza.

Iako je u Norveškoj uživao status ikone, BiH ga neće zapamtiti po dobrom, a mnogi su norveški intelektualci, nakon njegovog angažmana u mirovnim pregovorima tokom agresije na BiH, radikalno promijenili svoj stav prema njemu.

Tako je ugledni norveški filozof Arne Johan Vetlesen prije 12 godina objavio esej Stoltenbergova odgovornost za Srebrenicu, u kojem je portretirao bivšeg norveškog ambasadora u SFRJ, tvorca propalog mirovnog plana iz Ženeve. Vetlesen je esej objavio na desetu godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici.

“Tog je dana”, napisao je Vetlesen, “Stoltenberg imao priliku da pojasni svoju ulogu u ratu u Bosni i skine sa sebe odgovornost za događaje koji su uslijedili nakon propasti njegovog mirovnog plana, no ni tada, kao ni svih ovih godina, on nije učinio ništa, nego beskonačno ponavljao kako u svom ponašanju ne nalazi nikakvu krivicu.”

Vetlesen je podsjetio kako je Stoltenberg pola stoljeća bio blizak srbijanskom režimu u Beogradu, gradu u kojem je stekao bliske prijatelje u visokim krugovima, te veze koje je aktivirao devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je na mjestu UN izaslanika naslijedio američkog diplomatu Cyrusa Vancea.

Vetlesen je ustvrdio kako je Stoltenberg “naočalama iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća posmatrao ono što se dešava u devedesetim”. Tzv. dvostruki moral, napisao je Vetlesen, posebno je bio artikuliran ponašanjem Yasuyhija Akashija, Davida Owena i Torvalda Stoltenberga, koji, i pored veoma dobro dokumentiranih i dokazanih razloga agresije na BiH i genocida koji su Srbi u njoj činili, nisu dozvoljavali ovoj zemlji da se odbrani.

“Bosna je bila priznata zemlja, imala je sva međunarodna prava, ali je embargo UN-a na naoružanje namjerno stavljen Bosancima na pleća kako bi im se pokazala groteskna razlika u oružju između njih i Srba”, kazao je Vetlesen, koji se pitao da li je međunarodna zajednica išta naučila nakon genocida u Srebrenici.

Vetlesen je tvrdio kako su se srbijanski mediji, nakon što je Stoltenberg imenovan za mirovnog izaslanika u BiH, veselili, tvrdeći kako je na tu odgovornu dužnost stigao “njihov čovjek” i navodi primjer koji možda i najbolje pokazuje stavove i ponašanje ovog diplomate tokom jednog od mirovnih pregovora. Stoltenberg je Bosancima jednom prilikom poručio kako su u pravu kada tvrde da se u Bosni ne vodi etnički rat “jer su svi njeni narodi zapravo Srbi i da među njima nema razlike”.

Konačno, Vetlesen je napisao kako je Mladićev krvavi pir u Srebrenici zapravo produkt Stoltenbergovog načina razmišljanja i ponašanja tokom agresije na BiH. “Mladić je znao šta hoće, on je mogao polako, u miru planirati masakr Bošnjaka u Srebrenici jer je iza sebe imao trogodišnje iskustvo neuspješnih pregovora s međunarodnom zajednicom i sa Stoltenbergom i mogao je mirno proračunati kako da bez ikakvog straha od odgovornosti zauzme tu zonu UN-a, mogao je mirno, kao u Auschwitzu, odvajati muškarce od žena i ubijati svoje žrtve u centru Srebrenice.”

Vetlesen je zaključio kako je Stoltenberg, iako nije imao nikakvu vojnu ili političku komandu nad Mladićevim trupama, tri godine prije srebreničkog genocida stvorio Mladiću povoljnu klimu da ubija bez straha od zapadne odmazde.

PROČITAJTE I...

Recept za svakog uspješnog političara kojem vjeruju jeste stalna konekcija s narodom. Narod zna. Narodu treba biti blizak i biti brižan prema svakom. Mnogo sam proveo vremena u bosanskohercegovačkim naseljima, odlazio u domaćinske avlije, družio se s ljudima u gradskim dvorištima, na društvenim događajima. Uvijek osluškujem šta narod govori, šta hoće i šta mu treba. U proteklom mandatu kao državni zastupnik sam dobio najviše pitanja od strane građana i na sva pitanja sam dao odgovore, ponudio rješenja i pokušao ih realizirati

U toku predizborne kampanje mogli smo vidjeti podršku koju uživaju kandidati iz reda hrvatskog i srpskog naroda, a koja je dolazila iz susjednih zemalja, ili čak iz Rusije. Iako su do sada razni analitičari, kritičari, pa i političari, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u susjednim državama, optuživali upravo Tursku da se miješa u izborni proces u BiH, Turska je i ovog puta pokazala da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen sistem, kao i izbor naroda, i nije uputila nikakvu poruku niti posjetu koja bi se mogla protumačiti kao politička podrška ili političko lobiranje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!