Za Stav iz Mosula: Nalazimo se između čekića ISIL-a i nakovnja režimske šiijske iračke vojske

O trenutnoj situaciji i predviđanjima za budućnost ovog iračkog grada razgovarali smo s Ahmetom (iz sigurnosnih razloga pravo ime poznato je redakciji), mladim Iračaninom iz Mosula čija je porodica zatočena u ovom gradu. Ahmet ima 26 godina i trenutno se nalazi u Ankari, gdje završava svoju master tezu na odsjeku za telekomunikacije

 

Nakon mjesec dana pripreme, počela je bitka nad bitkama, ofanziva za oslobađanje iračkog grada Mosula, inače posljednjeg uporišta ISIL-a u ovoj zemlji. Ova teroristička organizacija drži Mosul pod kontrolom od juna 2014. godine. Prema dosadašnjim informacijama, vojna operacija, u kojoj, osim iračkih režimskih snaga i šiijskih dobrovoljačkih jedinica kao što su Hashad al-Shaabi i brigada Hezbollah, sudjeluju i kurdski borci Pešmerge, kršćanska brigada Babilon te sunijska plemena, uz zračnu podršku koalicije predvođene SAD-om, dok im na tlu pomažu američki i francuski vojnici i savjetnici, napreduje brže od predviđenog. Premda se očekuje teška i duga borba, tvrdi Pentagon, Mosul će svakako pasti, smatraju stručnjaci, ali postavlja se pitanje šta poslije.

O trenutnoj situaciji i predviđanjima za budućnost ovog iračkog grada razgovarali smo s Ahmetom (iz sigurnosnih razloga pravo ime poznato je redakciji), mladim Iračaninom iz Mosula čija je porodica trenutno zatočena u ovom gradu. Ahmet ima 26 godina i trenutno se nalazi u Ankari, gdje završava svoju master-tezu na odsjeku za telekomunikacije. Mjesec i po dana nakon što je ISIL zauzeo Mosul, bio je primoran pobjeći iz svog rodnog grada jer je zbog incidenta s njihovim pristalicama dobio informaciju da ga tu noć planiraju pogubiti.

U julu 2014. godine pobjegao je iz Mosula za Erbil, a iz Erbila u Tursku. “U Turskoj sam se prvo smjestio s dva Iračanina u jednom malom mjestu zvanom Çankırı. Jedan se od njih nakon toga priključio ISIL-u, tako da sam se ja odselio u Ankaru i tu sam nastavio svoje studije”, kaže Ahmet.

Svi žele dio Mosula

U Iraku, državi u kojoj su dominantne šiije, Mosul je najveći grad s većinski sunijskim stanovništvom. Osim toga, u Mosulu je u odnosu na sve druge dijelove države živjelo najviše kršćana. Iako za sebe tvrdi da je optimistična osoba, Ahmet očekuje da će njegov grad biti sravnjen sa zemljom jer trenutno ISIL bombardira puteve i ruši sve pred sobom. “Velika se nada polaže u iračke režimske snage jer obećanja koja oni daju pokazuju da neće biti radikalni kao prije okupacije ISIL-a. Nadamo se da će stajati iza svojih riječi. U suprotnom, to će biti velika katastrofa za ljude unutar grada, kojih je trenutno oko milion i po. Bit će to masovno ubijanje. Isto kao što se desilo s ostalim sunijskim gradovima u Iraku. Trenutno su svi sunijski gradovi u Iraku porušeni. Mosul je najveći sunijski grad, ujedno i posljednja nada za ovu grupu ljudi. Ako se zauzme na ispravan način, Mosul će biti sklonište za sve sunije u ovoj zemlji. To može biti temelj da se počnu novi odnosi s vladom i polazna tačka za nove pregovore. Ako postupe isto kao s drugim sunijskim gradovima, ja pretpostavljam da od sunija u Iraku neće više ništa ostati”, kaže Ahmet i dodaje da će u tom slučaju Irak biti pod kontrolom Irana.

Smatra da će veći problem nastati nakon oslobađanja grada. “Svi žele dio Mosula, svi želi dio nafte koja se tu nalazi. Primjera radi, sada se Pešmerge bore i pomažu Vladi Irana. Oni su uspjeli osloboditi mnoga mjesta od ISIL-a. Ali zašto se oni žrtvuju i ginu? Ili, recimo, iračke šiije s juga zemlje? Da li vi mislite da oni to rade samo zato što su patriote? Pored ljudi koji će poginuti, pitanje je ko će poslije zauzeti grad. Ko će ga dići iz pepela?”, tvrdi Ahmet.

Stručnjaci za međunarodnu politiku smatraju da se Barack Obama, nakon što njegova politika u Siriji nije donijela rezultate, našao na meti kritika, pa zbog toga prije predsjedničkih izbora u SAD-u 8. decembra pod svaku cijenu želi vojni uspjeh protiv Islamske države. Jedino što mu je još ostalo da se dokaže jeste upravo oslobađanje Mosula da svoj mandat završi pobjedom.

“Zapad se na neki način riješio velikog procenta terorista. ISIL je bio prilika da se teroristi i radikali sa Zapada skupe na jedno mjesto, poput Raqqe u Siriji ili Mosula u Iraku. To je bio mamac za njih. Na jednom mjestu ih je lakše neutralizirati. To je jedan pametan potez, ali i prividan razlog za njihovu intervenciju. Pravi razlog jeste da je Mosul konekcija između Sirije, Bagdada, Turske. Imamo naftu, fosfat i velike plodno zemljište”, tvrdi Ahmet.

Ostati ili otići

UN upozorava da će bitka za Mosul prouzrokovati veliki egzodus, između 200 hiljada do pola miliona ljudi, koji će svakako tražiti put prema evropskim zemljama. Velika je opasnost da se među izbjeglice iz Mosula infiltriraju i borci ISIL-a s obzirom na to da je Mosul središte kalifata. Uz džihadiste povratnike u Evropu bi moglo krenuti i dosta civila zatrovanih ideologijom ISIL-a, što je potvrdio i zastupnik Evropske unije za sigurnost Julian King upozorivši da se Evropa mora pripremiti za novi priljev pripadnika Islamske države kada se oslobodi Mosul.

Ahmet također očekuje da će biti izbjeglica iz Mosula. “Ali ne treba bježati od toga. Rat je. Ljudi imaju mogućnost da ostanu kući i da se tu kriju, čekaju ko će im pokucati na vrata, ili ISIL ili režimska vojska. Kasnije te vojska može uhapsiti pod tvrdnjom da si bio pripadnik ISIL-a, možeš da učestvuješ u borbi ili da te ubije ISIL. Ili ćeš pokušati pobjeći u nadi da ćeš pronaći sklonište. Ovo su trenutno opcije za ljude koji žive u Mosulu. Niti jedna od ovih opcija nije sigurna. Ali ako vojska u uličnim borbama bude pametno ratovala, da primjene malo sporiju taktiku da izbace ISIL iz ovog grada, ja mislim da će izbjeglička kriza biti puno manja. Ako koriste istu strategiju kao i u drugim gradovima, a to je masovno bombardiranje grada, ja mislim da će biti milion i po izbjeglica, koliko je trenutno ukupno civila u gradu”, tvrdi Ahmet, nadajući se da je njegova porodica na sigurnom jer o njima trenutno nema nikakvih informacija.

Njegovi su roditelji odlučili ostati u Mosulu jer nije bilo tako opasno kad je ISIL ušao u grad. Ljudi nisu bili svjesni da se, zapravo, radi o ISIL-u. “Tada se nisu čak miješali ljudima u život. Moj je otac stariji čovjek i nije želio napustiti život na koji je navikao. Ja sam imao incident s ISIL-ovim borcima. Jedan od prijatelja koji se priključio ISIL-u zvao me i rekao mi da moram napustiti grad. ISIL-ovi borci su tu noć trebali doći po mene. Zato sam morao pobjeći”, priča Ahmet, koji je angažiran u različitim međunarodnim i lokalnim organizacijama s ciljem da pomogne izbjeglicama koje se trenutno nalaze u Turskoj.

Prisjetio se noći kada je ISIL zauzeo Mosul. “Moji prijatelji i ja bili smo na ulici od osam navečer do pet ujutro. Nismo znali šta se zapravo dešava. U tom periodu jednostavno nije bilo odgovora, svi su samo bježali. Govorili su: ‘Uzmi stvari i bježi. Oni dolaze.’ Ali ko su oni, niko nije znao. Poslije smo saznali da su ljudi s crnim zastavama koji okolo naglas čitaju Kur'an ustvari različitih nacionalnosti. Bilo je Britanaca, Rusa. Bilo je jako čudno vidjeti takve prizore. Oni vjeruju da je ispravno samo ono što oni rade. Vjeruju da su samo oni na pravom putu”, objašnjava Ahmet.

S porodicom je kontaktirao do prije par mjeseci jer su do tad imali internet. Plašio se pitati ih detaljnije informacije zato što je ISIL ima dobru tehnologiju i strategiju praćenja ljudi koji iznose informacije van grada i tzv. Islamske države. “Porodica mi je govorila da je situacija glupa i suluda. Pričali su mi kako ubijaju ljude i da misle kako je to ispravno. Tada su imali hranu. Ali posljednjih par mjeseci sve je jako poskupilo. Vlada je bombardirala izvorišta vode, tako da trenutno nemaju ni struje ni vode. Iako imaš novaca, u gradu nije ostalo ništa da se kupi”, priča Ahmet.

Kaže da su za njih žene nešto što treba biti pokriveno od glave do pete, čak i djevojčice od devet godina se moraju tako oblačiti. Za muškarce je bitno da ne puše cigarete, nargilu, a sve vrste igara i zabave su zabranjene. “Kada vide muškarca u vrijeme molitve na ulici, oni se počnu raspravljati s njim i na kraju ga kazne. A pod kažnjavanjem se podrazumijeva bičevanje, ako ga ne ubiju”, objašnjava Ahmet.

Prema njegovim riječima, trenutno ISIL u borbama koristi civile kao živi zid. “Natjeraju ljude da dođu u centar grada. Oni se isto tako boje da će ti ljudi pobjeći i priključiti se iračkoj vojsci. Njihov je način borbe masovno rušenje, masovne eksplozije”, kaže Ahmet i dodaje da je čitao historiju Bosne i Hercegovine te da često kaže da jedino ljudi iz Bosne mogu razumjeti šta oni trenutno preživljavaju.

Mosul između čekića i nakovnja

Situacija prije okupacije ISIL-a također je bila radikalna zbog politike šiijske vlade i vojske pod njihovom komandom. “Mi smo ustvari bili pod stalnom kontrolom i nalazili smo se u jednom velikom zatvoru. Oni su poslali vojsku iz južnog Iraka da upravlja gradom koji je na sjeveru, grad koji je ustvari sunijski. Vojska je tretirala ljude kao da su kriminalci i ljudi su ih mrzili. Udarali su djevojke, zatvarali ulice bez razloga, čak su ponekad kidnapirali ljude. Odvedu ljude u zatvore bez razloga i nakon toga traže novac od njihovih porodica da ih puste. Ja sam bio jedan od tih. Uhapsili su me nizašto. Izvukli me iz auta kao u filmovima. I pitao sam ih da mi objasne u čemu je problem. Optužili su me da sam terorista. Nisu htjeli da se raspravljaju sa mnom”, priča Ahmet.

Sreća, kaže on, da ga je jedan visokorangirani službenik prepoznao i pomogao mu da izađe iz zatvora. Kasnije mu je rekao da su planirali ucijeniti njegovu porodicu, tražiti im novac da ga puste na slobodu.

“Kada je ISIL došao, da budem iskren, bilo mi je drago da je vojska poražena. Jer su nas oni maltretirali na jedan neljudski način. Ali, na početku, mi nismo znali ko je porazio vojsku. Kada smo shvatili da je to ISIL, svi smo doživjeli šok. Mi smo bili između čekića i nakovnja, ISIL-a i vlade. I mi se još uvijek tu nalazimo. Ako podržiš vojsku, oni će nastaviti dehumanizaciju ljudi, ako podržiš ISIL, onda ćeš ubijati druge ljude. Ti moraš ostati između”, pojašnjava Ahmet.

Kada se govori o taktikama koje ISIL koristi u regrutiranju boraca, Ahmet tvrdi da ISIL nije obična teroristička grupa koja djeluje slučajno, u suprotnom, do sada bi bila uništena. On smatra da imaju jako dobru strategiju regrutiranja boraca i da nisu glupi kao što ih ljudi često vide. “Oni zapravo koriste netolerantne ljude, ljudi koje je lahko kontrolirati i pokušavaju ih uvjeriti da je ono što oni rade ispravno. Uzimaju određene dijelove iz Kur'ana, ali ne i cijeli smisao, jer ako pročitaš samo jedan dio, to može zvučati radikalno, ako nastaviš čitati, ti ćeš shvatiti pravo značenje tog dijela. Pokušavaju ih uvjeriti da će tako ući u Džennet. Neki ljudi im povjeruju, neki im se priključe zbog novca nakon što je vlast prekinula dotok struje i vode u Mosul, neki ljudi su im se priključili zbog gladi jer nisu imali nikakvih primanja. ISIL je za njih rješenje. Možeš za njih raditi, recimo, u administraciji, ali te svakog trenutka mogu poslati u rat. I to je taj problem”, objašnjava Ahmet.

Zar je važno ko je kriv

Prema njegovim riječima, razloge za trenutnu situaciju u Iraku treba tražiti još od vremena održavanja prvih izbora u ovoj zemlji. “Tada su sunijski vjerski lideri i vođe tražili od nas da ne učestvujemo na izborima. Te su godine nam rekli da su izbori nešto protiv vjere i da mi ne bismo trebali učestvovati u tome. Jako puno ljudi nije uopće izašlo na izbore. I šiije su dominirale nakon toga. Uzeli su Vladu, a tada ih je i SAD favorizirao i podržavao. A sunije su jeli jedni druge, nisu bili zaineresirani za politiku, bježali su od tog poziva. Tada smo postali jako slabi i lahko je bilo nama manipulirati. I onda smo doživjeli tu situaciju da smo ugušeni, dehumanizirani i postali smo nemoćni da išta promijenimo. ISIL je došao i predstavio se spasiocem sunija. A oni to sigurno nisu. Tako se dosta ljudi priključilo ISIL-u”, kaže Ahmet.

Tadašnja šiijska vlast se nije zanimala za samoubilačke napade koji su se često dešavali u tom dijelu zemlje. “Ako saznaš informacije o nekom samoubilačkom napadu i prijaviš vojsci, oni vam kažu da ih za to boli briga i da to nije njihov posao. Ili će čak tebe optužiti da si ti postavio bombu i uhapsiti te. Ako, pak, odeš da razgovaraš s tim čovjekom koji želi da se raznese ili postavi bombu, što sam ja uradio dva puta, on će ti prijetiti da će te ubiti s tvojim roditeljima i porodicom ako išta kažeš vojsci u vezi s tim. Nismo imali kontrolu. Zato, krivi smo mi sami, naša vlast, lideri sunija i ljudi koji su dopustili da ISIL pređe naše granice”, zaključuje Ahmet, koji se upravo zbog ove situacije ne planira vratiti u svoju zemlju.

Na kraju je želio dodati da u vezi sa šiijsko-sunijskim sukobima u Iraku njegova priča može izgledati jednostrano. Želio je da naglasi da su problemi između ovih dviju vjerskih skupina prouzrokovani pogrešnom politikom Vlade i odnosom radikalnih šija i sunija, ne i običnim narodom. “Trenutno je moj cimer šiija i mi smo najbolji prijatelji već godinu i po dana”, rekao je Ahmet.

PROČITAJTE I...

Knjiga Unutar Bratstva Hazema Kandila govori o velikom društvenom i političkom pokretu Muslimanska braća, kojeg je osnovao Hasan el-Benna u Egiptu 1928. godine. Članovi ovog pokreta decenijama su hapšeni, šikanirani, zatvarani i ubijani, a u očima muslimana širom svijeta uživali su status revnosnih vjernika. Autor ove knjige dobio je priliku da pripadnike pokreta promatra u njihovom prirodnom okruženju punih pet godina, a onda je 2013. godine obavio intervjue s nekim od njih. Tada mu je omogućen pristup dokumentima pokreta iz njihovog ličnog arhiva, a svoja zapažanja u iskustvima s pripadnicima ovog pokreta zabilježio je upravo u knjizi Unutar Bratstva. Ona nam može pomoći da razumijemo zbog čega se reputacija Bratstva, uspostavljana tokom osam decenija, srušila za kraće od osam mjeseci. Cilj ove kritičke knjige jeste dati odgovor na pitanje kako su ideje Bratstva osnažile i ograničile ovaj pokret u njegovoj borbi za političku moć Unutar Bratstva, Hazem Kandil; “Bookline”, Sarajevo, 2016. godine; s engleskog prevela: Nazifa Savčić

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!