Za šta je kriva Sebija Izetbegović

Najveći je dug u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru, koju su posljednje dvije godine, uz više nego znakovitu medijsku šutnju i bez pompe, napustile desetine ljekara. Travnička bolnica nalazi se u katastrofalnom stanju, bihaćka bolnica također, a Kantonalnu bolnicu u Zenici stanovnici tog grada nazivaju “tvornicom užasa”. Nismo primijetili ni ostrašćeno medijsko praćenje štrajka u goraždanskoj bolnici, a od bolnice u Istočnom Sarajevu ostao je samo kamen temeljac. Dok se KCUS svakodnevno napada, o stanju zdravstvenih ustanova u ostatku zemlje se šuti, ili se vijesti nalaze na marginama medijskog interesa

U Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu CT aparat već neko vrijeme nije bio u funkciji, zbog čega su se pacijenti iz ove bolnice upućivali na preglede na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Nedavno je sedmični list Stav reagirao na ovu vijest na svom portalu pitavši: “Hoće li se nakon ove vijesti dići ‘kuka i motika’ i po medijima krenuti napadati direktora klinike ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’ prim. dr. Zlatka Kravića?”

Nije se digla medijska hajka, što je do sada bilo uobičajeno kada su u pitanju bili zdravstveni sektori kojima upravlja prof. dr. Sebija Izetbegović. Štaviše, desilo se suprotno. Sedmični list Stav je pitao: “Hoće li sada početi medijska hajka na šefa Odjeljenja za internu medicinu dr. Dragana Stevanovića, koji je, kako saznajemo, i poslao medicinski SOS poziv na KCUS? Hoće li sada neko ovog doktora iz kantonalne Ljekarske komore prozvati i upozoriti ZZOKS da im skine novac s tranše i uplati na KCUS? Jer zna to dobro dr. Stevanović – ko ne radi, ne zaslužuje da troši javne pare iz džepa građana.”

Dr. Stevanović je promptno reagirao nazvavši našu redakciju obraćajući nam se povišenim tonom, a zatim se žalio drugim medijima koji su s velikim zadovoljstvom saslušali njegove “duševne boli”. Ovaj događaj samo je jedan mali, ali ilustrativan primjer licemjerstva o kojem treba progovoriti. Zaista, gotovo da nema javne ustanove čiji se rad prati s tolikim medijskim interesom kao što je KCUS. Odlasci ljekara i smjene šefova odjeljenja prava su poslastica za medije čiji se politički nalogodavci i vlasnici bjesomučno natječu ko će prije i bolje uništiti reputaciju najstarije i najveće zdravstvene ustanove. Ako se ne natječu, onda djeluju sinhronizirano pokušavajući stvoriti opći dojam katastrofe.

Nova uprava naslijedila je dug od 100 miliona KM, a ta cifra nije konačna jer u nju nije uračunata oprema za koju se nije ni znalo jer je bila nepopisana. Iako je KCUS doslovno “opeljušen” za vrijeme prošlih direktora, ipak je najveći dug u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru, koju su u posljednje dvije godine, uz više nego znakovitu medijsku šutnju i bez pompe, napustile desetine ljekara. Travnička bolnica nalazi se u katastrofalnom stanju, bihaćka bolnica također, a Kantonalnu bolnicu u Zenici stanovnici tog grada nazivaju “tvornicom užasa”. Nismo primijetili ni ostrašćeno medijsko praćenje štrajka u goraždanskoj bolnici, a od bolnice u Istočnom Sarajevu ostao je samo kamen temeljac. Dok se KCUS svakodnevno napada, o stanju zdravstvenih ustanova u ostatku zemlje se šuti, ili se vijesti nalaze na marginama medijskog interesa.

Bez sumnje da su razlozi napada na KCUS politički, jer se na čelu nalazi supruga člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA. Stoga je građanima to postalo i više nego providno i lahko prepoznaju svrhu pisanja pojedinih medija. Međutim, ponajbolje ih demantira kvalitetnija zdravstvena usluga za koju građani izdvajaju novac, pa je sasvim očekivano da na nju i imaju puno pravo.

Dok su novinari po političkim nalozima pisali o nedostacima svega i svačega na KCUS-u, o tome kako propadaju klinike, kako ljekari bježe glavom bez obzira jer je stanje haotično, za to se vrijeme u toj bolnici uvodio red i radna disciplina. Znatno su smanjene liste čekanja (ili ih više uopće nema), a logika “preko štele” više nije bila nepisano pravilo. Dok mediji pišu o obračunavanju s okoštalim i tromim sistemom koji je premrežen korupcijom “malih moćnika”, Sebija Izetbegović napadana je jer je pokrenula proces onemogućavanja pojedinim “velikim ljekarima” da u radno vrijeme, za koje iz budžeta dobivaju plaću na KCUS-u, operiraju u privatnim klinikama za pozamašne svote. Većina medija prešućuje i sve glasnije tvrdnje građana da je osoblje na KCUS-u ljubaznije, da je tretman prema svima jednak i da se općenito poštivaju prava svih pacijenata.

Nedavno je kružila i SMS poruka direktorici KCUS-a od jedne novinarke iz jednog dnevnog lista koja joj se izvinjavala jer je bila prisiljena pisati negativne tekstove i pozivati građane na proteste. U posjedu smo te prepiske koja kruži po ljekarskim krugovima, ali ionako nema potrebe da je objavljujemo jer bismo dokazivali ono što građani ionako znaju, a ucijenjenu kolegicu doveli bismo u nezavidan položaj.

Kada govorimo o isticanju i najmanjih negativnosti, treba reći i to da su rijetki mediji prenijeli informaciju da je menadžment KCUS-a donio odluku da svako novorođenče izađe iz porodilišta s urađenim ultrazvukom kukova i pregledanim sluhom, kako roditelji ne bi morali privatno tražiti ovu izuzetno bitnu zdravstvenu uslugu.

Posljednji u nizu događaja koji služe za napade na KCUS-u jeste smjena šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju. Bez da ulazimo u njegovu stručnost, jer o tome neka svjedoče njegove kolege i pacijenti, ostaje bitno istaći da je taj doktor čitavih 19 godina bio šef na čelu Klinike, u što se uključuje i 19 godina izlazaka za vrijeme radnog vremena i operiranja u privatnim klinikama, a upućenim je poznato da su oni “bez štele” na pregled kod razvikanog doktora čekali po tri ili više mjeseci. Bilo je i onih koji su smješteni na Kliniku za ortopediju i traumatologiju i po više mjeseci, kao da je riječ o hotelskoj usluzi, a ne javnoj ustanovi, te su bez ikakve potrebe za medicinskim tretmanom i bez ikakve medicinske usluge provodili mjesece “ležeći” u bolnici čekajući povratak profesora s godišnjeg odmora. Dosta prigovora u KCUS stiglo je zbog zapostavljanja pacijenata iz suosnivačkih kantona, a mediji nisu iskopali da je jedan pacijent bio smješten na Kliniku za ortopediju 24 dana bez da je uopće pregledan, a 25. dan mu je jednostavno rečeno da “on nije za operaciju” i vraćen je kući.

Niz nepravilnosti u radu Klinike uopće se ne spominje, a do njih nije teško doći, barem ako sudimo po dosadašnjoj agilnosti medija zaduženih za napade na KCUS. Jedna od njih jeste i usluga artroskopije, koja se preporučuje u privatnim ustanovama, a ne u KCUS i na Klinici za ortopediju, o čemu godinama pišu pacijenti, ali i članovi njihovih porodica. Štaviše, građani su javno iznosili ove informacije i optuživali generalnu direktoricu i menadžment KCUS-a da štite nepravilnosti u radu bivšeg šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića. Bez obzira na to, kada su te nepravilnosti otklonjene, nakon što je Gavrankapetanoviću istekao ugovor 11. jula 2017. godine, ponovo u medijima svjedočimo zamjene teza u kojima je ponovo “za sve kriva Sebija Izetbegović”.

PROČITAJTE I...

Bilo bi dobro da je problem samo u Radončiću jer Iznogud, nažalost, inkarnira više stvarnih likova istodobno. Bilo ih je još i bit će ih još. To je sudbina velikih stranaka nastalih iz nacionalnih pokreta. Jer, zašto bi poštivao hijerarhiju kada lik halife možeš postati prečacem, izdajom ili spletkom?

“Izazov kojeg mnogi Evropljani imaju s muslimanima ne ogleda se u njihovom stavu da su muslimani barbari, već prije u njihovom strahu od čudesne moći koju islam očito posjeduje. Ustvari, radi se o strahu da i sami ne postanu muslimani. Naslijeđe sekularizma veoma je snažno u Evropi, i tu imate općenito problem s religijom. Mislim da je to skoro svima u Evropi jasno: da Evropa nema problem s islamom, već s religioznošću. U isto vrijeme, Evropljani znaju da još samo islam može nešto ponuditi, da je on zaista živ i vidno prisutan. Zbog toga Evropa ima problem s islamom”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!