Za šta je kriva Sebija Izetbegović

Najveći je dug u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru, koju su posljednje dvije godine, uz više nego znakovitu medijsku šutnju i bez pompe, napustile desetine ljekara. Travnička bolnica nalazi se u katastrofalnom stanju, bihaćka bolnica također, a Kantonalnu bolnicu u Zenici stanovnici tog grada nazivaju “tvornicom užasa”. Nismo primijetili ni ostrašćeno medijsko praćenje štrajka u goraždanskoj bolnici, a od bolnice u Istočnom Sarajevu ostao je samo kamen temeljac. Dok se KCUS svakodnevno napada, o stanju zdravstvenih ustanova u ostatku zemlje se šuti, ili se vijesti nalaze na marginama medijskog interesa

U Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu CT aparat već neko vrijeme nije bio u funkciji, zbog čega su se pacijenti iz ove bolnice upućivali na preglede na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu. Nedavno je sedmični list Stav reagirao na ovu vijest na svom portalu pitavši: “Hoće li se nakon ove vijesti dići ‘kuka i motika’ i po medijima krenuti napadati direktora klinike ‘Prim. dr. Abdulah Nakaš’ prim. dr. Zlatka Kravića?”

Nije se digla medijska hajka, što je do sada bilo uobičajeno kada su u pitanju bili zdravstveni sektori kojima upravlja prof. dr. Sebija Izetbegović. Štaviše, desilo se suprotno. Sedmični list Stav je pitao: “Hoće li sada početi medijska hajka na šefa Odjeljenja za internu medicinu dr. Dragana Stevanovića, koji je, kako saznajemo, i poslao medicinski SOS poziv na KCUS? Hoće li sada neko ovog doktora iz kantonalne Ljekarske komore prozvati i upozoriti ZZOKS da im skine novac s tranše i uplati na KCUS? Jer zna to dobro dr. Stevanović – ko ne radi, ne zaslužuje da troši javne pare iz džepa građana.”

Dr. Stevanović je promptno reagirao nazvavši našu redakciju obraćajući nam se povišenim tonom, a zatim se žalio drugim medijima koji su s velikim zadovoljstvom saslušali njegove “duševne boli”. Ovaj događaj samo je jedan mali, ali ilustrativan primjer licemjerstva o kojem treba progovoriti. Zaista, gotovo da nema javne ustanove čiji se rad prati s tolikim medijskim interesom kao što je KCUS. Odlasci ljekara i smjene šefova odjeljenja prava su poslastica za medije čiji se politički nalogodavci i vlasnici bjesomučno natječu ko će prije i bolje uništiti reputaciju najstarije i najveće zdravstvene ustanove. Ako se ne natječu, onda djeluju sinhronizirano pokušavajući stvoriti opći dojam katastrofe.

Nova uprava naslijedila je dug od 100 miliona KM, a ta cifra nije konačna jer u nju nije uračunata oprema za koju se nije ni znalo jer je bila nepopisana. Iako je KCUS doslovno “opeljušen” za vrijeme prošlih direktora, ipak je najveći dug u Sveučilišnoj bolnici u Mostaru, koju su u posljednje dvije godine, uz više nego znakovitu medijsku šutnju i bez pompe, napustile desetine ljekara. Travnička bolnica nalazi se u katastrofalnom stanju, bihaćka bolnica također, a Kantonalnu bolnicu u Zenici stanovnici tog grada nazivaju “tvornicom užasa”. Nismo primijetili ni ostrašćeno medijsko praćenje štrajka u goraždanskoj bolnici, a od bolnice u Istočnom Sarajevu ostao je samo kamen temeljac. Dok se KCUS svakodnevno napada, o stanju zdravstvenih ustanova u ostatku zemlje se šuti, ili se vijesti nalaze na marginama medijskog interesa.

Bez sumnje da su razlozi napada na KCUS politički, jer se na čelu nalazi supruga člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA. Stoga je građanima to postalo i više nego providno i lahko prepoznaju svrhu pisanja pojedinih medija. Međutim, ponajbolje ih demantira kvalitetnija zdravstvena usluga za koju građani izdvajaju novac, pa je sasvim očekivano da na nju i imaju puno pravo.

Dok su novinari po političkim nalozima pisali o nedostacima svega i svačega na KCUS-u, o tome kako propadaju klinike, kako ljekari bježe glavom bez obzira jer je stanje haotično, za to se vrijeme u toj bolnici uvodio red i radna disciplina. Znatno su smanjene liste čekanja (ili ih više uopće nema), a logika “preko štele” više nije bila nepisano pravilo. Dok mediji pišu o obračunavanju s okoštalim i tromim sistemom koji je premrežen korupcijom “malih moćnika”, Sebija Izetbegović napadana je jer je pokrenula proces onemogućavanja pojedinim “velikim ljekarima” da u radno vrijeme, za koje iz budžeta dobivaju plaću na KCUS-u, operiraju u privatnim klinikama za pozamašne svote. Većina medija prešućuje i sve glasnije tvrdnje građana da je osoblje na KCUS-u ljubaznije, da je tretman prema svima jednak i da se općenito poštivaju prava svih pacijenata.

Nedavno je kružila i SMS poruka direktorici KCUS-a od jedne novinarke iz jednog dnevnog lista koja joj se izvinjavala jer je bila prisiljena pisati negativne tekstove i pozivati građane na proteste. U posjedu smo te prepiske koja kruži po ljekarskim krugovima, ali ionako nema potrebe da je objavljujemo jer bismo dokazivali ono što građani ionako znaju, a ucijenjenu kolegicu doveli bismo u nezavidan položaj.

Kada govorimo o isticanju i najmanjih negativnosti, treba reći i to da su rijetki mediji prenijeli informaciju da je menadžment KCUS-a donio odluku da svako novorođenče izađe iz porodilišta s urađenim ultrazvukom kukova i pregledanim sluhom, kako roditelji ne bi morali privatno tražiti ovu izuzetno bitnu zdravstvenu uslugu.

Posljednji u nizu događaja koji služe za napade na KCUS-u jeste smjena šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju. Bez da ulazimo u njegovu stručnost, jer o tome neka svjedoče njegove kolege i pacijenti, ostaje bitno istaći da je taj doktor čitavih 19 godina bio šef na čelu Klinike, u što se uključuje i 19 godina izlazaka za vrijeme radnog vremena i operiranja u privatnim klinikama, a upućenim je poznato da su oni “bez štele” na pregled kod razvikanog doktora čekali po tri ili više mjeseci. Bilo je i onih koji su smješteni na Kliniku za ortopediju i traumatologiju i po više mjeseci, kao da je riječ o hotelskoj usluzi, a ne javnoj ustanovi, te su bez ikakve potrebe za medicinskim tretmanom i bez ikakve medicinske usluge provodili mjesece “ležeći” u bolnici čekajući povratak profesora s godišnjeg odmora. Dosta prigovora u KCUS stiglo je zbog zapostavljanja pacijenata iz suosnivačkih kantona, a mediji nisu iskopali da je jedan pacijent bio smješten na Kliniku za ortopediju 24 dana bez da je uopće pregledan, a 25. dan mu je jednostavno rečeno da “on nije za operaciju” i vraćen je kući.

Niz nepravilnosti u radu Klinike uopće se ne spominje, a do njih nije teško doći, barem ako sudimo po dosadašnjoj agilnosti medija zaduženih za napade na KCUS. Jedna od njih jeste i usluga artroskopije, koja se preporučuje u privatnim ustanovama, a ne u KCUS i na Klinici za ortopediju, o čemu godinama pišu pacijenti, ali i članovi njihovih porodica. Štaviše, građani su javno iznosili ove informacije i optuživali generalnu direktoricu i menadžment KCUS-a da štite nepravilnosti u radu bivšeg šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića. Bez obzira na to, kada su te nepravilnosti otklonjene, nakon što je Gavrankapetanoviću istekao ugovor 11. jula 2017. godine, ponovo u medijima svjedočimo zamjene teza u kojima je ponovo “za sve kriva Sebija Izetbegović”.

PROČITAJTE I...

Kada smo razgovarali o tome kakav bi motiv trebao biti na nagradi došli smo do rješenja da to bude motiv s naslovnice prvog broja časopisa Stav, gdje je otvoreni dlan u prvom planu. Sama simbolika te otvorene šake izuzetno je jaka i snažna. Mislim da je to bio i logičan izbor jer ova književna nagrada zaslužuje da startuje moćno i u vrhunskom izdanju i treba biti bitna kao i sam 25. novembar

Džamije spajaju ljepota, ista krv, isti cilj, plemenita namjera, ali i nevolja. Nalaze se u zoni slijeganja tla zbog eksploatacije slanice, što je dovodilo u pitanje njihovu budućnost. Sol je gradila i istovremeno rušila i razjedala Tuzlu. Ne da se vazda sastaviti dva hajra kao što su ove dvije Božije kuće i kao što su njihovi graditelji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!