Za mučko ubistvo iranskog novinara u Mostaru još niko nije odgovarao

Nevab je ubijen nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma i prekida oružanih djelovanja. Izvori bliski tadašnjoj istrazi potvrdili su nam kako je Nevab prije likvidacije maltretiran, pretučen, jer su na njegovom tijelu bile vidljive modrice od batina i mučenja

 

Krajem protekle sedmice, 8. septembra 2017. godine, na mostarskim Šehitlucima kratkim programom obilježena je 23. godišnjica pogibije iranskog novinara Sejjeda Muhammeda Husejna Nevaba. Ubijen je 28. augusta 1994. godine u zapadnom dijelu Mostara od strane hrvatskih ekstremista kao četvrti strani novinar koji je te godine ubijen u gradu na Neretvi. Početkom te godine, 29. januara, od granate HVO-a poginula je cijela italijanska televizijska ekipa, novinari Marco Luchetta, Alessandro Saša Ota i Dario D'angelo.

Nevab je, nažalost, ubijen nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma i prekida oružanih djelovanja. Izvori bliski tadašnjoj istrazi potvrdili su nam kako je Nevab prije likvidacije maltretiran, pretučen, jer su na njegovom tijelu bile vidljive modrice od batina i mučenja. Isti izvori navode kako je tijelo razmijenjeno desetak dana na intervenciju Vlade Republike Hrvatske i diplomatskih napora Ambasade Islamske Republike Iran u Zagrebu. U ulozi pregovarača za razmjenu tijela našao se Valentin Ćorić, haški osuđenik i tadašnji ministar unutrašnjih poslova paradržavne tvorevine Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Petnaestak dana nakon svirepog ubistva, tijelo iranskog novinara razmijenjeno je, klanjana mu je dženaza, a njegovo je tijelo potom prevezeno u Iran i ukopano u šehidskom mezaristanu u Komu. Prisjećajući se tih događaja, muftija u penziji Seid ef. Smajkić, koji je Nevabu i predvodio dženazu, kazao je da veliko djelo ljubavi i žrtvovanja šehida Nevaba za bošnjački narod i Bosnu i Hercegovinu treba biti otrgnuto od zaborava na dostojanstven način. On je podsjetio da period od pola godine od potpisivanja Vašingtonskog sporazuma i uspostavljanja prividnog mira u gradu Mostaru za ekstremiste HVO-a i hrvatsku ekspanzionističku politiku nije značio ništa jer se zadugo nisu adaptirali na miroljubivi život i koegzistenciju življenja u zajedničkom multikulturnom, multietničkom i multivjerskom evropskom gradu Mostaru, i to adaptiranje i prevaspitavanje, nažalost, traje sve do danas. “Za mučko ubistvo šehida Nevaba i brojnih građana, njih 35, nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, u gradu Mostaru do 2003. godine niko nije priveden pravdi i procesuiran”, prisjetio je Smajkić.

Šehid Sejjed Muhammed Husejn Nevab potječe iz ugledne i učene vjerske porodice, obrazovao se u poznatom duhovnom centru gradu Komu i cijelog svog života bio predan društvenom aktivizmu u borbi i pružanju pomoći obespravljenim i ugroženim muslimanima, ma gdje oni bili. Tako je i 1992. godine, nadahnut vjerom i vođen ljubavlju prema muslimanima Bosne i Hercegovine, došao u službi humanitarnog radnika i novinara koji izvještava iranski narod o brutalnom stradanju i agresiji na bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu. U povodu obilježavanja 23. godišnjice Nevabove pogibije, kratku poruku uputio je i njegov brat prof. dr. Sejjid Abu-l-Hasan Nevab, rektor Univerziteta za komparativne religije u Komu, naglasivši kako je Muhamed Husejn odmah 1992. godine pohitio u BiH, udaljenu nekoliko hiljada kilometara od svoje kuće, jer nije mogao gledati patnju bosanskohercegovačkih muslimana.

Ambasador Islamske Republike Iran u BiH njegova ekselencija Mahmud Haydari u svom obraćanju kazao je da je cjelokupna svjetska javnost trebala uzeti pouku iz događaja s kraja prošlog stoljeća u BiH, jer “nije važno za koju vjeru ekstremističke skupine sebe vezuju, oni šire ekstremizam”. Haydari taj ekstremizam, zbog kojeg je ubijen šehid Nevab, u današnje vrijeme prepoznaje u Mijanmaru.

Mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović poručio je da je važno da Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje. “Mostar ne zaboravlja one koji nisu žalili sebe, svoje plemenitosti, patriotizma i ljubavi da ih ugrade u temelje zajedničkog grada. Ta je žrtva velika i valja se nje sjećati”, apostrofirao je muftija Dedović. Izrazio je nadu da će buduće generacije znati pročitati poruke spomen-česme izgrađene na mostarskim Šehitlucima.

“Postoji nešto što nadilazi sve naše razlike, sve ih nadilaze kur'anske vrijednosti kojima trebamo biti vjerni i one su obavezujuće. Važni su nam svi prijatelji i s Istoka i sa Zapada koji razumiju naš bosanskohercegovački kontekst. Mi nismo repa bez korijena. Mi smo čvrst narod i drago nam je da naši prijatelji znaju koliko smo čvrst most između Istoka i Zapada”, poručio je ef. Dedović.

Osim u Mostaru, šehid Nevab ima i spomen-obilježje u Teheranu. Na jednoj tamošnjoj zgradi oslikan je njegov lik, a pored njega i monumentalna mostarska Karađozbegova džamija.

PROČITAJTE I...

“Analizirajući zakonski tekst kao cjelinu, sa sigurnošću se može utvrditi da on ne predviđa izvođenje nastave u Kantonu Sarajevo na samo jednom od zvaničnih jezika. Ne može se nazivati diskriminacijom to što se nastava neće izvoditi na jeziku koji Ustavom i Zakonom nije priznat kao zvanični jezik. Niti jednim aktom nije utvrđeno postojanje jezika koji bi se imenovao kao ‘bosanski, hrvatski i srpski jezik’”

Edina Solak, Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine, Institut za jezik, Sarajevo, 2014. godine, 278 stranica Knjiga Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini od 1850. do 1914. godine Edine Solak među rijetkim je studijama ove vrste koje u obzir uzimaju literaturu i dokumente na osmanskom turskom jeziku. Pisana iz aspekta sociolingvistike, definirajući istovremeno šta je u jezičkoj politici pitanje struke a šta politike, studija na pregledan način predstavlja značaj i kontekst rasprava o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu koji obrađuje te ukazuje na činjenicu da se jezik u Bosni stoljećima nazivao bosanskim.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!