Za Beograd firmom “Krstić”

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Dok Bosna i Hercegovina i Bošnjaci stenju pod pritiskom dvostruke političke i medijske agresije Beograda i Zagreba, dotle se neke od “probosanskih” i ljevičarskih političkih stranaka resetuju na svoje stare jugoslavenske postavke. Neke od najznačajnijih karakteristika takve jugoslavenske političke kulture jesu provincijska fascinacija Beogradom i politička srbofilija.

Nakon što je nedavno Damir Mašić histerisao o radikalizmu i govoru mržnje jer je, kako će se kasnije pokazati, izvjesni Dario Lozančić stavio plakat na ogradu Ambasade Srbije u Sarajevu, što je Mašić označio skoro kao teroristički čin uperen protiv suživota, njegov stranački kolega i generalni sekretar SDP-a Irfan Čengić odlučio se za još upečatljiviji izljev ljubavi prema jedinoj “prijestolnici” svih Jugoslavena. Čengić se odlučio ni manje ni više nego proleterski protegnuti noge i otići da oslobađa Beograd.

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Normalna osoba mora se zapitati nema li generalni sekretar Socijaldemokratske partije BiH, navodno “probosanske” stranke, preča posla od salonskog ljevičarenja i korziranja po Knez Mihailovom sve s crvenim šalčetom. No, to su izgleda prioriteti naših vajnih levičara, a vjerovati je kako će njihovi istinski afiniteti sve više dolaziti do izražaja kako vrijeme agresije i opsade Sarajeva bude više stvar historije, a manje živog kolektivnog sjećanja.

PROČITAJTE I...

Naravno, umjesto da se bave činjenicom da se u RS-u uči isključivo srpski, a u dijelovima koji su bili pod vlašću HZHB, a danas pod vlašću HDZ-a BiH, isključivo hrvatski, njima je lakše prepoznati segregaciju i diskriminaciju u Sarajevu. Oni je vide u činjenici da u Sarajevu svi učenici mogu birati jedan od tri službena jezika BiH. Zašto je to tako kada znamo da je sam bosanski jezik integrirajući, da ga Bošnjaci ne svojataju kao privatno dobro, da se oko ove kategorije okupio najveći broj građana Bosne i Hercegovine tokom popisa stanovništva?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!