Za Beograd firmom “Krstić”

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Dok Bosna i Hercegovina i Bošnjaci stenju pod pritiskom dvostruke političke i medijske agresije Beograda i Zagreba, dotle se neke od “probosanskih” i ljevičarskih političkih stranaka resetuju na svoje stare jugoslavenske postavke. Neke od najznačajnijih karakteristika takve jugoslavenske političke kulture jesu provincijska fascinacija Beogradom i politička srbofilija.

Nakon što je nedavno Damir Mašić histerisao o radikalizmu i govoru mržnje jer je, kako će se kasnije pokazati, izvjesni Dario Lozančić stavio plakat na ogradu Ambasade Srbije u Sarajevu, što je Mašić označio skoro kao teroristički čin uperen protiv suživota, njegov stranački kolega i generalni sekretar SDP-a Irfan Čengić odlučio se za još upečatljiviji izljev ljubavi prema jedinoj “prijestolnici” svih Jugoslavena. Čengić se odlučio ni manje ni više nego proleterski protegnuti noge i otići da oslobađa Beograd.

Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!

Normalna osoba mora se zapitati nema li generalni sekretar Socijaldemokratske partije BiH, navodno “probosanske” stranke, preča posla od salonskog ljevičarenja i korziranja po Knez Mihailovom sve s crvenim šalčetom. No, to su izgleda prioriteti naših vajnih levičara, a vjerovati je kako će njihovi istinski afiniteti sve više dolaziti do izražaja kako vrijeme agresije i opsade Sarajeva bude više stvar historije, a manje živog kolektivnog sjećanja.

PROČITAJTE I...

15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!