Vrijeme je za reviziju teorije evolucije u školskim programima

Ako se na popisu 2013. godine kao vjernici izjasnilo 96,64% stanovništva Bosne i Hercegovine (50,7% muslimana, 15,19% katolika i 30,75% pravoslavaca), zar oni ne zaslužuju da se pitanje evolucije, koja je nesporno ateističko dogmatsko uporište, barem razmotri, realno sagleda i definira način njenog izučavanja? Zar nije normalno da se uvaži 3.412.512 vjernika u odnosu na 27.853 ateista i 10.816 agnostika u BiH

Piše: Ejub TOPIĆ

Često ostrašćene rasprave između evolucionista i kreacionista, ili, šire gledano, ateista i vjernika, zatalasale su u nekoliko navrata u posljednjoj deceniji i područje bivše Jugoslavije. Prije 12 godina dr. Ljiljana Čolić inicirala je izbacivanje evolucije iz školskih programa u Srbiji, ali je poslije toga morala podnijeti ostavku na mjesto ministra prosvjete. Prije 5 godina javnost u Hrvatskoj zaintrigirao je genetičar Ivan Jurić, koji je na predstavljanju svoje knjige Genetičko podrijetlo Hrvata izjavio: “Evolucija je pogrešna – životne vrste nije stvorila evolucija već Bog. Darwinova teorija ne stoji, a vrste ne nastaju prirodnom selekcijom, već pod uplivom inteligentnog Tvorca.”

Trećeg maja ove godine u Narodnoj skupštini Srbije zaprimljena je Peticija za reviziju izučavanja teorije evolucije u našim školama i fakultetima, koju je dostavio dr. Radmilo Rončević. Peticija ima 166 potpisnika (52 akademika i univerzitetska profesora, 61 doktor nauka, magistri, ljekari, inženjeri, pravnici, ekonomisti, filozofi, umjetnici i pet svećenika).

Ova je tema 25. maja 2017. godine bila na sjednici Senata Univerziteta u Banjoj Luci, nakon čega je saopćeno da to nije mjesto na kojem se može raspravljati o reviziji teorije evolucije (a gdje onda može?), dok u dijelu Federacije BiH nije bilo konkretnih reakcija.

Vjerske zajednice, očekivano, imaju uzdržane reakcije štiteći istovremeno temeljne vjerske postulate. Na postavljeno pitanje Islamskoj zajednici BiH o teoriji evolucije, na njihovoj web‑stranici dat je odgovor “da islam naučava istinu o Božijem stvaranju, a nauka ima svoje polje interesiranja i djelovanja. Bilo evolucije ili ne, sve se odvija po Božijim zakonima i Njegovoj volji. Nemamo potrebu ni da potvrđujemo ni da negiramo spomenutu teoriju sve dok ne bude nedvojbeno potvrđena naučna istina. Kur'an jasno kaže da je Allah stvoritelj svega, pa i čovjeka. Da li je to stvaranje bilo trenutno ili kroz evolutivni proces, nije decidno naglašeno. Stvaranje kosmosa i Zemlje odvijalo se u etapama i fazama, kroz evolutivni proces, pa ako se naučno dokaže da je kroz sličan proces teklo stvaranje čovjeka, islam nikada nije bio protiv naučnih istina.”

Kardinal Gianfranco Ravasi 2010. godine rekao je da se mora prevazići staromodna podjela između evolucionizma i kreacionizma, a obnoviti poštivanje između vjere i znanosti, jer se uporedo bave istom stvarnošću. Citirajući papu Benedikta XVI, kardinal je pojasnio da evolucija može biti sastavnica božanskog stvoriteljskog projekta. Slična stajališta ima i Srpska pravoslavna crkva, čiji su zvaničnici podržali Papinu izjavu.

Razumljivo je da vjerske zajednice ispravno procjenjuju da bi njihovo zalaganje za preispitivanje izučavanja teorije evolucije u školama bilo dočekano “na nož” i suštinski bilo kontraproduktivno. Teško je razumjeti da bosanskohercegovačko društvo u cjelini, intelektualci, filozofi, profesori, stručnjaci iz prirodnih i društvenih nauka, nema potrebu reagirati na činjenicu da su školski programi iz bivše Jugoslavije još dominantni u obrazovnom sistemu iako nema više zajedničke države, komunističke partije, socijalizma, marksizma. Jedina promjena u školskom sistemu jeste uvođenje vjeronauke koja je fakultativna, a evolucija je obavezna, zar ne?

Upravo je način izučavanja evolucije u školama pokazatelj osviještenosti ili indolentnosti društva i države prema svojim građanima i njihovim potrebama. Ako popis stanovništva u BiH iz 2013. godine pokazuje da se kao vjernici izjasnilo 96,64% stanovništva (50,7% muslimana, 15,19% katolika i 30,75% pravoslavaca), zar oni ne zaslužuju da se pitanje evolucije, koja je nesporno ateističko dogmatsko uporište, barem razmotri, realno sagleda i definira način njenog izučavanja? Zar nije normalno da se uvaži 3.412.512 vjernika u odnosu na 27.853 ateista i 10.816 agnostika u BiH?

Još 1885. godine N. Danilevski, autor kapitalnog traktata Darvinizam, Kritička analiza, izjavljuje da “teorija evolucije i nije toliko biološko istraživanje koliko je filozofsko učenje, kupola na zdanju mehanicističkog materijalizma, čime se jedino i može objasniti njen fantastični uspjeh koji nema nikakve veze s njenim naučnim dostignućima. U tome se i skriva uzrok činjenice da teorija evolucije, bez obzira na njenu poraznu naučnu neplodnost, ima praktično nedjeljivu vlast nad opštim idejnim predstavama u našem savremenom društvu”.

Zato je Karl Marx, pročitavši Porijeklo vrsta, u pismu Lasalu 1861. godine likovao što je Bogu, barem u prirodnim naukama, zadat, po njegovom mišljenju, “smrtonosni udarac”. Friedrich Engels je u Dijalektici prirode pisao: “Isprva su rad, a zatim zajedno s njim razgovijetan govor postali dva najglavnija stimulansa pod čijim se utjecajem mozak majmuna, postepeno, preobratio u čovječiji mozak.” Lenjin je u radu Šta su to prijatelji naroda i kako oni ratuju protiv socijaldemokrata izjednačio Darwinovo učenje po značaju u oblasti prirodnih nauka sa značajem Marxovog učenja o ljudskom društvu, podvukavši da je Darwin dokrajčio gledanja na vrste životinja i biljaka kao na “bogom stvorene”.

Zar nije u 21. stoljeću, nakon kraha te ideologije, došlo vrijeme da se oslobodimo marksističko-engelsovsko-lenjinističkog učenja? Demokratsko društvo kakvo smo trebali postati trebalo bi nam dati mogućnost da izrazimo svoj stav kao roditelji ili, još bolje, kao porezni obveznici prema institucijama države i da zahtijevamo preispitivanje načina izučavanja evolucije a da nas se ne proglasi debilima, bar do nivoa kako kaže dr. Rončević “da treba ponuditi činjenice kakve jesu, pa na osnovu njih neka svako misli svojom glavom”.

U demokratskom ambijentu do kojeg smo dobacili moguće je i normalno da ateisti promoviraju svoj svjetonazor poput bisera na stranici ateista na Facebooku u BiH: “Na nebu živi mistično biće koje transcedentalno oplođuje izraelske djevice i onda kolje svog sina da bi ga uskrsnuo, a mi, njegova sljedba, jedemo njegovo tijelo i pijemo njegovu krv kako bismo živjeli vječno”, ili ovoga: “Razlika između tri abrahamske religije: hrišćanstvo – mrmljanje u plafon, judaizam – mrmljanje u zid, islam – mrmljanje u pod”. Ali, zato, nije moguće povesti dijalog o tome da se pri izučavanju teorije evolucije ukaže na sva neslaganja i nedostatak ključnih dokaza za njenu potvrdu, a ne kao što je sada, da se ona predstavlja apsolutno tačnom.

Vjerskom tumačenju treba posebno dati priliku u oblastima koje ne spadaju u prirodne znanosti u pitanjima na koja znanost nema odgovora, na poljima djelovanja koja se bave temeljnim pitanjima – traženjem smisla i svrhe svemu što se zbiva. Odgovore na ova pitanja možemo tražiti kod filozofa i teologija, a svako za sebe neka procijeni koji su mu odgovori “bliži srcu”.

GDJE ZNANOST NE ZNA ODGOVORE

 

  1. Stvaranje iz ničega: Prema Teoriji velikog praska, koja je definitivno verificirana, svemir je nastao prije oko 14,7 milijardi godina iz početne tačke, tzv. singulariteta, prije koje nije bilo ničega. Kako iz takvog ništavila, iz ničega, može nastati nešto? To je pitanje na koje znanost nema odgovor jer nadilazi ljudske relacije. Sve prirodne znanosti bave se nečim, a ne ničim. Britanski fizičar Stephen Hawking u svojoj novoj knjizi (Grand Design) tvrdi da se svemir može objasniti bez Boga, ali mu prof. John Lennox s Oxforda odgovara da “sami zakoni fizike ne stvaraju ništa, oni su samo opis onoga što se zbiva u određenim okolnostima”. I Hawking kaže da dokazati da se “sve tako eto namjestilo iako to niko nije tražio” nije baš znanstvena zadaća. Kako nešto može nastati iz ničega, to nije pitanje za znanstvenike – možemo samo pitati filozofe ili teologe.

Aristotel (4. st. pr. n. e.), recimo, kaže “da postoji prvi nepokrenuti pokretač koji sve pokreće”. Mogli bismo citirati i mnoge druge, ali, u suštini, težina misli svakog filozofa jednaka je znanju jednog čovjeka ma kako mudar on bio.

Upitamo li islamske teologe o istoj stvari, oni će nam citirati Kur'an, koji kaže: “Reci: ‘Može li i jedno vaše božanstvo stvarati iz ničega, zatim to ponovo učiniti?’ Reci: ‘Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!'”, ili: “Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše. Mi smo doista kadri to učiniti”, ili: “Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti”, ili: “On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara”.

Ako neko smatra da sveta knjiga nije adekvatan izvor, neka uzme u obzir samo činjenice, ne raspravljajući čak o njenom Autoru i porijeklu. Kur'an je knjiga čijom je objavom došlo do povijesnih promjena u tadašnjem svijetu. Prihvatanjem uputa iz ove knjige, Arapi su od nomadskih plemena u narednih 300 godina stvorili najmoćniju imperiju tog vremena, dok danas ovu knjigu, s njenim nesagledivim utjecajem na svjetsku kulturu i civilizaciju, slijedi gotovo dvije milijarde ljudi. Koji nivo utjecaja u usporedbi s tim imaju Aristotel, Kant, Spinoza, Platon, Diderot, Bacon, Descartes, Nietzsche, Dennett…?

Najbliže “ničemu” 24. augusta 2007. godine otkriven je dio potpuno praznog svemira (slika 1) koji može biti primjer apsolutnog vakuuma. U tom prostoru nema ničega, nema zvijezda, planeta, galaksija, pa čak ni crnih rupa ni misteriozne tamne materije. Ipak, to nije potpuno “ništa” jer imamo prostor (s tri dimenzije) i vrijeme kao četvrtu. Bujrum, čovječe, pa “stvori” nešto u tom praznom prostoru.

  1. Nastanak prvog života: Nakon velikog praska iz ničega, kada je nastao naš sadašnji svijet, dobili smo na poklon prostor i vrijeme, prirodne zakone i sile, materiju i energiju, antimateriju, pa tamnu energiju, i ko zna šta još. Tadašnja planeta bila je gola i pusta bez života. Kako je iz takvog mrtvila moglo nastati ovakvo nevjerovatno bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta koje žive u savršenom zemaljskom ekološkom sistemu? Kako je mrtva materija oživjela, ili kako se anorganska hemija pretvorila u organsku biologiju, nauka ne zna, ali vrlo izbjegava to priznati. Evolucionisti će reći da evolucija djeluje tek od pojave prvog života i da je za izučavanje nastanka života formirana posebna znanost – abiogeneza.

Da bi se uopće mogao pojaviti život, Zemljina pozicija u odnosu na Sunce morala je odgovarati tzv. nastanjivoj zoni, uskom području oko zvijezde, gdje nije ni prevruće ni prehladno i gdje može postojati voda u tekućem stanju (slika 2). Žuta zvijezda u sredini naše je Sunce. U horizontalnim krugovima samo je zelena zona u kojoj se nalazi Zemlja pogodna za život. Zemlja se nalazi i u centru plave zone vertikalno, koja obuhvata međuzvjezdani nastanjivi pojas, upravo u idealnoj poziciji za nastanak života (presjek zelene zone horizontalno i plave vertikalno). Ovo je prvi, tzv. svemirski preduvjet za nastanak života. Zemlja ima još nekoliko specifičnih osobina kao što su: oblik geoida, nagnutost ose i eliptična putanja, atmosfera, magnetosfera, hidrosfera, zahvaljujući čemu imamo dan i noć, godišnja doba, klimatske promjene i kruženje vode, što su tzv. zemaljski preduvjeti za život.

Osnovna jedinica svakog života jeste ćelija, koja se sastoji od vode, proteina, masti, ugljikohidrata, nukleinskih kiselina i mineralnih soli. Za građenje ovih hemijskih spojeva potrebna su četiri elementa – vodik, azot, kisik i ugljik, koje smo dobili na poklon. Čudno, kisik i vodik su se “dogovorili”, pa je nastala voda, jedina tvar u svemiru s tri agregatna stanja (bez čega ne bi bilo kruženja vode). Ali, da bi nastao život, trebaju se formirati molekule nukleotida od kojih nastaju nukleinske kiseline koje mogu prenositi informacije za proizvodnju proteina od kojih će se kasnije graditi struktura prvog jednoćelijskog života. Glavni sastojak budućeg života jeste DNK – deoksiribonukleinska kiselina, koja u sebi pohranjuje nasljednu uputu. Ona u sebi sprema genetičke informacije, a građena je od dvaju zavojito obavijenih dugačkih lanaca nukleotida. To je poznata dvostruka spirala DNK (slika 3) s informacijama zapisanim pomoću baza: citozin, timin, guanin i adenin. Ove baze, i kad ih imamo, još su uvijek samo mrtvi hemijski spojevi. Teško nam je zamislivo kako je moguće da su u organizmu svake biljke, životinje, ali i u nama ljudima isti anorganski elementi koji, kad se slože na poseban način, postaju živi. Za znanost je i danas neobjašnjivo kako to od mrtvog sjemena stavljenog u mrtvu zemlju, zalivenog mrtvom vodom i obasjanom mrtvom energijom Sunca iznikne živa biljka koja proizvodi kisik, daje plodove itd. Na ništa od ovoga znanost nema odgovor, dok teolozi citiraju kur'anske ajete: “On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”, ili: “Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo – to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete?”

 

  1. Pitanje zašto treće je na koje znanost nema odgovor, a postavio ga je Albert Einstein: “Ne želimo samo da saznamo kako je ustrojena priroda i kako se odvijaju prirodne pojave, već i da, po mogućstvu, dostignemo cilj koji može izgledati utopistički i drzak, da saznamo zašto je priroda baš ovakva kakva je, a ne nekakva drugačija?”

Zašto imamo svemir (savršen red), a ne njegov antonim haos (potpuni nered), zašto imamo prirodne zakone po kojima se sve nepogrešivo odvija u mikrokosmosu i makrokosmosu, ne možemo znati – možemo samo filozofski “masirati mozak” ili potražiti odgovore u vjeri.

Uz mnogo pokušaja i pogrešaka, na mnoga pitanja “kako” znanost je dala odgovore u posljednjih oko 2.000 godina. Tako je od 350. godine pr. n. e. do 1650. godine n. e. od Platona, Aristotela i Ptolomeja, znanošću dominirao geocentrični model s četirima osnovnim sastojcima prirode (voda, vatra, zemlja i zrak). Od Kopernika, Keplera i Newtona narednih 300 godina, do početka 20. stoljeća, imamo heliocentrični sistem i vrijedili su samo Newtonovi zakoni gravitacije i smatralo se da fizika nema više šta istraživati. U posljednjoj četvrtini stoljeća, Planck je utvrdio da se zračenje emitira i apsorbira povremeno u paketima energije određene veličine. Ovi paketi energije nazvani su kvanti. Tako su udareni temelji kvantne fizike. Sljedeći korak napravio je Albert Einstein teorijom relativiteta, koji je uz Friedmana, Feynmana, Hawkinga i mnoge druge proširio spoznaju do novih i neslućenih granica. Danas je fizika u fazi traženja nove teorije svega koja bi trebala dati kompletnu sliku pojavnog svijeta i uskladiti sve postojeće teorije. I ako uspije u tome, to nas neće približiti odgovoru na pitanje zašto.

SLIJEPA ULICA EVOLUCIJSKE MISLI

Evolucija (latinski evolutio) znači razvitak, razvoj iz nižega u više, ili iz jednostavnog u složeno. Ali, od 1859. godine i prvog izdanja Darwinovog Porijekla vrsta pojam evolucije dobija druge konotacije i pretvorio se u simbol i oruđe materijalizma i ateizma u konfrontaciji s religijskim pogledom na svijet.

U poglavlju Rekapitulacija i zaključak Darwin ukazuje na najozbiljniju manjkavost svoje teorije: “Po ovoj teoriji, morao je nastati beskonačan broj povezujućih članova između živućih i izumrlih stanovnika svijeta, te u svakom uzastopnom periodu između izumrlih i još starijih vrsta; zašto onda svaka geološka formacija nije prepuna takvih spojnih karika? Zašto svaka zbirka fosilnih ostataka ne pruža jasan dokaz o postupnosti i promjeni životnih oblika?” Darwin je vrlo samokritično opisao očigledne i suštinske nedostatke svoje teorije, koji ni do danas nisu otklonjeni. Takav dokaz nije moguće pronaći jer to jednostavno nije istina – ne postoje nikakve prelazne vrste. Da postoje – vidjeli bismo ih i danas, jer nema razloga, ako je evolucija istinita, da se proces formiranja novih vrsta ne odvija i sada. Zbog tog očiglednog razloga, u poglavlju Poteškoće u teoriji Darwin kaže: “Ako su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomoću finih odstupanja, zašto posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Zašto sva priroda nije u konfuziji, umjesto što su vrste, kao što vidimo, tako dobro definirane?”

Najbolji su primjer tzv. “živi fosili”, koji zorno pokazuju da su životinje stvorene i nisu se mijenjale stotinama miliona godina koliko postoje, kao što su fosil vilinog konjica star 150 miliona godina, fosil slijepog miša star 50 miliona godina i fosil komarca star 46 miliona godina (slika 4).

Punih 150 godina nakon objave Porijekla vrsta bilo je za očekivati da će početak 21. stoljeća s razvojem molekularne biologije i genetike doprinijeti definitivnom dokazivanju teorije evolucije. Desilo se suprotno – nova naučna dostignuća evolucionistima su donijela samo višestruke dileme oko kojih ne mogu ni približiti stavove jer nove spoznaje o kompleksnosti života dodatno produbljuju postojeće šupljine u teoriji evolucije.

Tako poznati evolucionist Mark Ridley u antologiji evolucijske misli Evolucija, klasici i savremene spoznaje kaže da bi “ova antologija na kraju mogla prikazati evoluciju kao gomilu proturječnih teorijskih rasprava”.

Motoo Kimura 1991. godine naglašava probleme dviju teorija u tumačenju mutacija: “Prema neutralnoj teoriji, većina evolucijskih mutantnih supstitucija na molekularnom stupnju jesu posljedica slučajne fiksacije, koja se događa zbog uzorkovanja što ga stvara drift selekcijski neutralnih mutanata pod stalnim pritiskom mutacija. To se gledište oštro suprotstavlja tradicionalnoj neodarwinističkoj sintetičkoj teoriji evolucije, koja tvrdi da se širenje mutanata unutar vrste u procesu evolucije može dogoditi samo pomoću pozitivne prirodne selekcije.”

  1. C. Lewontin u djelu Paradoks varijacije kaže da bi “Darwin danas bio iznenađen spoznajom da prirodna selekcija može čuvati, ali i uništavati varijaciju unutar populacije. Bez znanja o genetici i osobito bez spoznaje o moći segregacije hibridnih alela, on nije mogao ni zamisliti vrste selekcije koje ustvari mogu stabilizirati naslijeđenu varijaciju. Dakle, ključni stav – mogućnost da se jedna vrsta stvori od druge –potpuno je iskonstruiran. Očito da evolucionisti nemaju ni o čemu potpuno usaglašen stav – čak ni o tome šta je prirodna selekcija (Darwin je mislio jedno, ali pogrešno, danas misle drugo, ali se ne slažu oko toga).

Molekularni biolog J. L. Monod tvrdi da bi se “teorija evolucije morala nazvati teorijom drugog reda jer je ta teorija namijenjena objašnjavanju pojava koje nikada nisu promatrane. Evolucija nikad nije bila promatrana čak ni u najjednostavnijem obliku – onom koji moderni teoretičari zahtijevaju kao potvrdu evolucije, tj. jednostavnu diferencijaciju jedne vrste od druge. Ta pojava nikad nije viđena. Dakako, nikada se ne može dokazati nikakva rekonstrukcija te vrste, a još je gore što se nikakva rekonstrukcija te vrste ne može nikada ni oboriti. Stoga bi se moglo činiti da je cijela selekcijska teorija evolucije ekstremna intelektualna konstrukcija, posebno s gledišta epistemologije nalik na onu Karla Poppera, za kojeg – a ja se posve slažem s njim – značajka istinski znanstvene teorije nije da se ona može dokazati – nego da znanstvena teorija mora imati takvu strukturu da se može oboriti.

Vjerujem da imamo dovoljno argumenata da pokrenemo akciju koja bi za rezultat trebala imati bar toliko da se sve ozbiljne manjkavosti teorije evolucije nađu u školskim udžbenicima, a ne da se teorija evolucije izučava kao nesporna naučna istina. Paralelno treba uspostaviti mogućnost da se ravnopravno iznese vjerski stav, pogotovo u dijelu na koji znanost nema nikakav odgovor (osim ako filozofe ne unaprijedimo u znanstvenike). Znanost nema odgovore o prirodi naše duše, altruizmu, moralu, emocijama itd. Objašnjenja koja se djeci daju za taj dio jesu filozofsko-ateistička – “sve je to racionalno objašnjivo samo još ne znamo kako, ali nemojte slučajno pomisliti da bi vam religija mogla pomoći u traženju istine”.

Teorija evolucije najmanjkavija je upravo na primjeru ljudske vrste, jer ako je evolucija stvarno naša “majka”, a majmuni naši najbliži rođaci – zar ne bismo trebali izgledati kao na slici u prilogu?!

 

PROČITAJTE I...

Pogledajte slobodno pa se još slobodnije zapitajte gdje se sakrila ona fildžan islamistička država o kojoj svaki dan čitate po nekim medijima, uhvatite se za glavu i pitajte se gdje je šerijatizacija, klerofašizam, gdje se to okupljaju etnonacionalni torovi koji zazivaju bosansku apokalipsu, gdje je tvornica za stvaranje pokrivenih srednjoškolki i ispiranje mozgova, pa gdje su razuraleni erdoğanisti da vas desekulariziraju, krvožedni mudžahedini i horde bošnjačkih nacionalista da pokvare ovo razuzdano ljetno veselje i uvedu kalifat, i gdje je, zaboga, ISIL da to sve digne u zrak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • moje ime 24.07.2017.

    mozetel vi jednom napisat clanak il bilo koji tekst na bosanskom a ne na hrvatskom svaki put
    sramotno

    Odgovori
    • indja 28.07.2017.

      Hahhahaha, a ja mislio da je ovo srpski…. 🙂

      Odgovori
  • Katolik 28.07.2017.

    Zašto se pozivate na katolike kad oni, zajedno sa Papom, prihvataju teoriju evolucije. Ovo što radite je odvajanje BiH od zapadnoevropske civilizacije na mala vrata.

    Odgovori
  • Ime 28.07.2017.

    Preletio sam pogledom i procitao da je Teorija velikog praska “definitivno verificirana”, sto jednostavno nije istina i pokazuje da se autor razumije u nauku kao… da ne kazem. Nije problem revizije teorije evolucije, ali kad vjernici pocnu pratiti ono “Uči, čitaj u ime tvog Gospodara koji stvara”.

    Odgovori
  • Fikret Zembic 28.07.2017.

    Autor polemise sam sa sobom pitajuci se – Zar nije vazniji stav 99.9999999% onih koji su vjerovali da je Zemlja centar univerzuma od stava Galileja ili Kopernika.
    Odgovor je NIIJE! A, zasto?
    Zato sto se nauka odn. teorija ne temelji na stavu vecine, misljenju nekompetetnog novinara opće prakse, političara ili vjerskog službenika – nego na ČINJENICAMA, POKUSU i LOGIČKOM ZAKLJUČIVANJU.

    Živjela idiokracija i njen lučonoša Ejup Topić!

    Odgovori
  • Sambucus 31.07.2017.

    Vjernike se \”dočekuje na nož\” kada kritiziraju teoriju evolucije zato što cijeloj stvari obično pristupaju kao gotovo potpuni neznalice, i ovo govorim i iz ugla biologije i iz ugla logike, tj. samo papagajski izrecitiraju nekoliko pitanja i očekuju jednostavan i brz, maltene refleksan odgovor od profesora s kojim pričaju, a za pun odgovor na njihova pitanja treba vremena, a da ne spominjem da su to sve pitanja koja su mogli sami proguglati.

    Evo recimo bez uvrede za autora ovog članka, ali zaista se vidi da ne zna dovoljno o onome o čemu priča i da mu učenje evolucije u školama smeta jer ne voli ateiste, komunizam ili štoveć i zato je na internetu i u knjigama vjerojatno tražio isključivo stvari koje podržavaju njegov stav (ako ih je tražio). Evo ići ću redom:

    1) Slika na početku članka nema nikakve veze sa evolucijom i ako autor tako nju zamišlja onda pokazuje ne samo da je ne razumije, nego se i šprda s njom tj. vjerojatno sam po sebi nije otvoren za protivna mišljenja, ali ne želim ići dalje sa pretpostavkama.

    2) Autor iznosi Jurićev stav, bez da iznosi Jurićev razlog za iznošenje takvog stava tako da ne znam šta da napišem za to, uopće. Navedite argument, a ne nečiju nasumičnu izjavu, onda ću stav moći uzeti u obzir. Autor je vjerojatno pokušao izvesti argument iz autoriteta, jednu logičku zabludu (pogledati ovdje: http://rationalwiki.org/wiki/Argument_from_authority )

    3) Autor daje neki mali historijat antievolucijske misli na ovim prostorima – irelevantno.

    4) Autor kao razlog za izbacivanje evolucije iz obrazovnog sistema i sl. navodi činjenicu da su ljudi u BiH većinom vjernici. To je irelevantno, Katolička Crkva svakako prihvata evoluciju kao istinitu, a pripadnici ostalih religija također nemaju nužno problem s evolucijom (inače evolucija se uopće ne kosi sa mogućnošću postojanja Boga, ali eto). Također, ovo je argumentum ad populum, potražite na rationalwiki lijepo je ukratko objašnjeno.

    5) Šta je Karl Marx rekao za evoluciju je sasvim nebitno i ne narušava njenu istinitost. Karl Marx nema nikakve veze s evolucijom osim što je imao nekakvo mišljenje o njoj, kao i autor članka.

    6) Evolucija nema nikakve veze s komunističkom ideologijom. Izučava se u gotovo svim dijelovima svijeta, uključujući i one gdje komunizma nikada nije bilo niti će ga, nadam se, ikada biti.

    7) Ako ne želite da vas se naziva debilima onda se obrazujte prije nego što nešto kažete i pokušajte biti intelektualni (zadubite se u materiju koju izučavate, budite hrabri i pogledajte stvari i iz drugog ugla, kao intelektualac moraš biti u stanju da zastupaš i suprotnu stranu od svoje). Ni ja nisam intelektualac, da se razumijemo.

    8) Ateisti često jesu *upci i žao mi je što te sadržaj na tim stranicama vrijeđa. To nisu moji stavovi. Međutim, isto tako na nekim stranicama možeš sadržaj koji ismijava ateiste, hinduse itd. Mene te stvari ponekada povrijede, ali šta se može. Niko me ne tjera da to gledam, blokiraj prijatelje koji to lajkaju i mirna Bosna.

    9) Stvaranje iz ničega i nastanak života (abiogeneza) nisu evolucija pa se neću doticati toga, mada bi i tu bilo stvari za ispričati.

    10) Posljednje poglavlje članka: fosilizacija je težak proces, neće se svaka jedinka i svaka prelazna forma uvijek očuvati, proguglajte fossilization; prijelazne forme *vidimo* i danas, svako živo biće danas je potencijalna prelazna forma u novu vrstu; vrste nisu toliko dobro definirane koliko mislite, pogledajte varijacije boja krzna kod tigrova ili king cheetah obojenje kod geparda, a za dijelove tijela polidaktilne mačke; živi fosili ne obaraju evoluciju, uopće, krokodili su se recimo vrlo malo mijenjali jer imaju maltene savršenu kombinaciju osobina za okoliš u kojem žive i način života koji vode (plivajući tenkovi sa zubima koji mogu prespavati sušne sezone), izumrli bi jedino kada bi sutra Nil presušio zauvijek, a to se neće desiti; nažalost ne znam genetiku dovoljno da bih razumjela što je Kimura pokušavao reći; da, prirodna selekcija može uništavati varijaciju, npr. ako se rodi albino jedinka vjerojatno će biti pojedena prije nego stvori potomstvo, ne vidim kako je to problem za evoluciju; evolucija *jeste* promatrana, i to u prirodi umjesto laboratoriju, pogledaj ovdje: http://news.nationalgeographic.com/news/2010/09/100901-science-animals-evolution-australia-lizard-skink-live-birth-eggs/

    11) Nema potrebe da se traže manjkavosti u izučavanju evolucije u školama jer se ona jedva i izučava tu. Vi provedete osam godina osnovne i četiri godine srednje škole učeći kako je čovjek nastao od gline, a provedete sve skupa 5-6 časova u 12 godina učeći samu kost i kožu evolucije, iz zastarjelih udžbenika u kojima nije lijepo i slikovito objašnjena nego su uvijek crno-bijele slike iz pedesetih godina. Ako ništa drugo, trebalo bi napraviti reviziju u smislu da se modernizira njeno učenje i uskladi sa današnjim saznanjima jer je sadašnje stanje žalosno. Ne vidim ni razlog zašto autor misli da se ona podučava kao nepobitna činjenica, kod mene su se profesori maltene izvinjavali što moraju preći i preko tog gradiva i gledali su da budu neutralni. Ako ćete izbacivati evoluciju iz škole jer se ne slaže s vašom religijskom dogmom onda recite profesorima biologije i da podučavaju kako jedno krilo muhe sadrži otrov a drugo protivotrov, ili kako bi djevojke trebale čuvati nevinost jer im je Bog dao himen pa eto koja bi mu druga svrha mogla biti osim toga da se zna je li polizana ili nepolizana bombona u pitanju.

    Znam da pametujem, ali to zaista radim iz najbolje namjere. Autoru predlažem da pročešlja rationalwiki i potraži pojmove poput argumentum ad populum, da uzme nekoliko knjiga o evoluciji ili pogleda sadržaj na internetu (krenite od jednostavnih stvari, ne miješajte evoluciju i abiogenezu), možete potražiti i sadržaj koji objašnjava evoluciju iz ugla religije. Evolucija nije samo stvar ateista i ateizma, zapravo nema nikakve veze s nama nego nam je prišivena jer se nauka danas i dalje asocira sa ateizmom. Evolucija se ne kosi sa postojanjem Boga, a na kraju krajeva ni abiogeneza.

    Eto autore, halali 😀 Ako neko ima pitanja, postavite, odgovorit ću.

    Odgovori
    • segrt 02.08.2017.

      Auh, zakuco. Svaka cast, majstore!

      Odgovori
  • Adela 31.07.2017.

    Kakve gluposti. Evolucija je činjenica, a tome svjedoče rudimentarni organi ili činjenica da bakterije u novijim generacijama postaju otpornije na antibiotike dakle evoluiraju.

    Odgovori
  • SVOJE IME 31.07.2017.

    Glupljeg i neinformisanijeg teksta odavno ne procitah.

    Odgovori
  • Dino 01.08.2017.

    “Teorija evolucije najmanjkavija je upravo na primjeru ljudske vrste, jer ako je evolucija stvarno naša “majka”, a majmuni naši najbliži rođaci – zar ne bismo trebali izgledati kao na slici u prilogu?!”
    Hahahahaha 🙂
    Ako ljudi i majmuni imaju zajedničkog pretka, to po vama znači da trebamo svi izgledati kao majmuni?
    Kad smo već kod vjere i teorije evolucije, zašto se malo ne bismo podsjetili na Ibn Haldunovo izučavanje evolucije, nešto što se dugo zvalo “Muhamedanska teorija evolucije”?
    Uostalom, zašto se malo ne bi izučavala škola, pa da se ne pišu ovakvi smiješni tekstovi. Ne znam otkud me na ovom stavu.

    Odgovori
  • BigDickFeynman 02.08.2017.

    Ejube, lubavi moja i Stavaši… ne nije vrijeme za reviziju teorije evolucije u ŠP. http://analiziraj.ba/2017/07/05/teorija-evolucije-dobro-dosli-u-novo-mracno-doba/

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!