Vrijeme je bilo da hrvatska javnost čuje i drugu stranu

U trenutku kada traje ofenziva državnih medija oko Čoviću milih izmjena izbornog zakona, tek se stišala bura zbog pravomoćnih presuda hercegbosanskoj zločinačkoj šestorci, državna, od HDZ-a kontrolirana TV poziva Bakira Izetbegovića da hrvaćanskoj i hrvatskoj javnosti iznese bošnjačku perspektivu.

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković suočen je sa sve većim problemima obnašanja vlasti i održavanja krhke, već jednom presložene koalicije. Nakon optimističnih tonova kojima je popraćena prošla godina, posebno u vezi s ekonomskim pokazateljima, od tropostotnog rasta BDP-a, suficita centralne države te rasta industrijske proizvodnje do decembra, bio je uvjeren da je Vladin brod uveo u mirnije vode i da ima dovoljnu podršku javnosti za politiku svoje Vlade, stranke i koalicije.

Međutim, već u januaru počeli su se nadvijati olujni oblaci i očekivani maestral polahko prerasta u ozbiljnu buru, do kraja prvog kvartala možda i orkansku koja bi sigurnu plovidbu do kraja mandata mogla ozbiljno ugroziti. Afera “Agrokor”, koja je posljednjih mjeseci potisnuta u drugi medijski plan, ponovo se zahuktava, ovaj puta s mogućim ozbiljnim posljedicama po stabilnost Vlade Andreja Plenkovića. Dosadašnje krize prebrodio je teško, ali uspješno, posljednju potkupljujući kadar HNS-a sinekurama i funkcijama.

MLINSKI KAMEN “AGROKORA”

Od donošenja protuustavnog lex specialisa u aprilu prošle godine radi pokušaja kontrole nad neminovnim bankrotom koncerna, preko netransparentnog i vrlo kontradiktornog vođenja de facto stečaja, pod Vladinim povjerenikom Antom Ramljakom bilo je jasno kako Vlada pokušava odgoditi susret s istinom, prvo do lokalnih izbora u maju, pa onda do nove fiskalne godine i poboljšanja kreditnog rejtinga, na bazi manjeg utjecaja krize na rast BDP-a te ostvarenog suficita uz reprogram kredita, zaduženjem s manjim kamatama u eurozoni.

No, kako istina ima nezgodnu karakteristiku da se uvijek otkrije, krajem januara i početkom februara počele su se odmotavati nove spoznaje o količini korupcije u procesu preuzimanja i vođenja “Agrokora”, pogodovanja jednima nauštrb drugih kreditora, čak i firmi u većinskom vlasništvu koncerna. O vratu stoji i sve veći broj tužbi, od ustavnih do redovnih, koje državu u slučaju gubitka stavljaju u položaj garanta naplata šteta jer se zakonom postavila u ulogu administratora “Agrokora”, a veliki dio odluka njezina povjerenika već je pod tužbama.

Također, sve su vidljiviji teški pravni i proceduralni propusti oko raspisivanja i vođenja nadmetanja za izgradnju mosta kopno – Pelješac, od nepoštivanja zahtjeva Evropske komisije za rješavanjem graničnih pitanja s Bosnom i Hercegovinom prije početka gradnje, do činjenice da cca 357 miliona eura koje je Komisija odobrila iz EU fondova za projekt povezivanja Južne Dalmacije s ostatkom Hrvatske (ne samo za most, op. a.) pokrivaju tek najnižu, po žalbama ostalih sudionika u nadmetanju, dampinšku ponudu kineske tvrtke CRBC, i to samo za most, bez rezerve za naknadne radove, a ne i za otprilike isto toliko vrijednu mrežu cesta na Pelješcu bez koje most ostaje čardak ni na nebu ni na Zemlji.

Nedostaje više od sto miliona eura za čitav projekt, a to se od javnosti taji. Kako bi se prikrila istina, pušteni su spinovi o tome da Evropska komisija ne želi evropski kohezijski, bespovratni novac davati Kinezima, iako će, prema vlastitim pravilima, EU odobriti rezultat svakog po njezinim propisima izvedenog javnog nadmetanja. U suprotnom, pogazila bi vlastita načela o konkurentnosti čije kršenje sada vrlo jasno zamjera Trumpu.

Počelo je, također, bilježenje ozbiljnijeg, konsekutivnog pada industrijske proizvodnje na mjesečnoj bazi, kao i sve veća upozorenja da se sadašnji rast od oko tri posto ne može održati. Propast dijela “Agrokorovih” i s njim povezanih firmi snažno će utjecati i na prihodovnu stranu državnog budžeta tokom godine.

NEPOŠTIVANJE NORMI MEĐUNARODNIH ODNOSA

Osim toga, na vanjskopolitičkom planu Hrvatska se našla u nezavidnoj poziciji proizvodnje stalnih nesporazuma s gotovo svim susjedima, istovremeno, sa sve manje argumenata, pokušavajući druge uvjeriti kako je u svemu uvijek u pravu. Vlada je tako i u vezi s mostom Pelješac i u vezi s arbitražnom odlukom za razgraničenje sa Slovenijom i glede niza drugih stvari obmanjivala javnost, dodatno ju radikaliziravši, a sve u cilju prikrivanja katastrofalnih rezultata vanjske politike, ne samo ove već i Kosoričine i Milanovićeve vlade, posebno u slučaju arbitraže sa Slovenijom, kao i stvarnih razmjera korupcije u slučaju “Agrokor” i vrlo vjerovatne, još jedne odgode početka gradnje nepotrebnog, skupog i nerentabilnog mosta kopno – Pelješac.

Nakon slučaja ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu i njenog nemuštog preseljenja u Novsku, te neodmjerenih izjava srbijanskih političara čiji su džepovi puni šovinističkih oraha kao i njihove orkestracije loše, propagandističke izložbe o Jasenovcu u UN-u, odnosi sa Srbijom pali su na opasno nisku razinu. Blamažom predsjednice koja je pokušala iskoristiti posjetu Turskoj da s predsjednikom Erdoğanom razgovara o izbornom zakonu u Bosni i Hercegovini, a ovaj ju u toj namjeri osujetio, očitavši lekciju ne samo njoj već i onom dijelu javnosti koja Tursku želi prikazati kao nekog pokrovitelja Bošnjaka, baš kako su Hrvatska i Srbija pokrovitelji bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba, Hrvatska je dodatno zakomplicirala odnose i s Bosnom, demonstriravši namjeru da se upliće u suvereno pravo donošenja zakona u drugoj državi i još pritom vabi treću državu na saučesništvo. Skandalozno, ali ništa neočekivano kada je ova HDZ struktura u pitanju.

No, baš je to izazvalo prvu ozbiljnu pukotinu u odnosu Vlade i predsjednice Republike. Ova potonja, navodno bez konsultacija s premijerom, pozvala je srbijanskog šefa države u posjetu Hrvatskoj, i to usred Vladinih protesta UN-u i Srbiji zbog organizacije sporne izložbe u sjedištu svjetske organizacije. Poziv je Vladu, a posebno njezine radikalnije ministre, poput Tome Medveda, ministra branitelja, bivšeg šatoraša, ili Damira Krstičevića, ministra odbrane, zatekao nespremnu i bez brzog odgovora.

Obojica ministara uvjetovali su, kao da to oni mogu, Vučićev dolazak isprikom Hrvatskoj, posebno zbog njegovih izjava o “Velikoj Srbiji” koje je davao kao balavi sekretar Šešeljeve stranke 1995. godine i isto tako šmrkav ministar informiranja u Miloševićevoj vladi 2000. godine. Osim Medveda, sklonost neustavnim promjenama vlasti svojedobno je iskazivao i tada šmrkavi Krstičević, instant-general, zatraživši 2001. godine s još jedanaest oficira da vlasti djeluju kako se to njima sviđa. Zajedno s ostalom jedanaestoricom, ekspresno ga je smijenio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Rehabilitirala ga je Kolinda Grabar-Kitarović kao “savjetnika”, a politički instalirao Andrej Plenković imenovanjem u Vladu.

Premijer se sada suočava s dvostrukim izazovom. Pokazuje da nema koordinaciju i ustavnu sukreaciju vanjske i sigurnosne politike s predsjednicom, ali niti bezuvjetnu poslušnost i lojalnost realno politički patuljastih ministara. Krene li sa sankcijama na ministre ili u suprotstavljanje predsjednici, koja je trenutno popularnija od njega (vjerovali ili ne), riskira destabilizaciju Vlade, što može biti odlučujuće, posebno kada se razbukta afera “Agrokor”, a manji partneri u vlasti odluče na vrijeme napustiti tonući brod čija ravnoteža na površini ionako ima premalu silu uzgona od jedva dostatne parlamentarne većine. Naime, Vučić u Hrvatskoj može proizvesti bočni udar zdesna na ljuljajući brod, bez obzira na to što je i sam izjavio da ne očekuje mnogo od posjeta.

Međutim, isprika je nerealan zahtjev usmjeren prema Plenkoviću s ciljem njegovog slabljenja i jačanja “desnih”, šovinističkih pozicija, ne samo prema Srbiji već i prema Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Da se nešto mijenja, osim Kitarovićkinog u slučaju Turske i pacerskog soliranja, pokazuje i protivljenje predsjednika Sabora, Plenkovićevog stranačkog kolege Gordana Jandrokovića načinu na koji Vladin povjerenik vodi stečaj “Agrokora”, posebno nakon otkrića da je svojoj bivšoj firmi osigurao “konsultantske” ugovore u milionskim iznosima. Udar na povjerenika Ramljaka zapravo je udar na njegovu šeficu, potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić, koja je jedna od ključnih poluga Vlade, posebno zato što vodi resor ekonomije. Konačno, nestranačka ministrica obrazovanja iz kvote junior-partnera u vladajućoj koaliciji izjavila je da će, ako ne započne kurikularna reforma prema standardima koje ona zastupa, najesen otići, što znači da bi i stranka koja je nju kao stručnjakinju angažirala mogla napustiti Vladu. Druga rekonstrukcija u kraće od dvije godine bila bi previše i za pragmatičnog Plenkovića, koji, zbog nekonzistentnosti i neozbiljnosti hrvaćanske politike, ima sve manju podršku u Evropi, čak i od stranačke Internacionale, evropskih pučana.

Premda je preuranjeno govoriti, u Hrvatskoj su započete spekulacije o mogućnosti trećih izbora u tri godine od smjene Vlade Zorana Milanovića na redovnim općim izborima 2015. godine. U tom smislu, predsjednik MOST-a Božo Petrov ocijenio je i neočekivanu ponudu HDZ-ovog potpredsjednika, predvodnika “desne” struje Milijana Brkića dobro iznutra uzdrmanom i blijedom SDP-u da započnu razgovore o važnim temama za državu, kao pokušaj da se neodrživa Vlada, sa slabim HDZ-ovim koalicijskim kapacitetom, suočena s razmjerima krize u “Agrokoru”, spasi novim preslagivanjem u tzv. velikoj crveno-crnoj koaliciji. Nikad ne reci nikad, kazuje stara izreka. Iako je načelno sve vrijeme višestranačja u Hrvatskoj, osim za vrijeme Vlade nacionalnog jedinstva, s početka rata 1991/1992. godine, odbacivao mogućnost koaliranja s HDZ-om, ovakav SDP, koji na izborima ne može pobijediti, možda pristane na ponudu. Tako nešto može opravdati i njemačkim primjerom trenutnih pregovora demokršćanske koalicije CDU/CSU sa SPD-om, kao i prethodnom crveno-crnom koalicijom koja je Njemačku vodila jedan mandat.

IZETBEGOVIĆEV POUČAK NA HTV-U

Kako su odnosi s Bosnom i Hercegovinom ključni za stabilnost Hrvatske, a javnosti je postalo dostupno pismo Evropske komisije u vezi s upozorenjem Hrvatskoj da ne može započeti izgradnju mosta kopno – Pelješac prije rješavanja graničnih pitanja i prava mora s Bosnom i Hercegovinom, te je sazrela svijest da će se izbori, bez obzira na želje HDZ-a BiH i njegovih satelita, održati i bez izmjena izbornog zakona, možda i ne čudi da je HTV u vrlo gledanu emisiju Nedjeljom u 2 pozvala Bakira Izetbegovića.

Dakle, u trenutku kada traje ofenziva državnih medija oko Čoviću milih izmjena izbornog zakona, tek se stišala bura zbog pravomoćnih presuda hercegbosanskoj zločinačkoj šestorci, državna, od HDZ-a kontrolirana TV poziva Bakira Izetbegovića da hrvaćanskoj i hrvatskoj javnosti iznese bošnjačku perspektivu. Kako je Izetbegović u odgovoru na pitanje o očekivanjima od briselskog sastanka objavio kako je Čović evropskim pučanima, inicijatorima susreta, iznio tvrdnju da bošnjačka politika želi izgraditi islamsku državu, hilafet u Bosni, čini se da je HTV vrlo jasno upozorila šefa HDZ-a BiH da nije jedina strana čiji se argumenti u Hrvatskoj slušaju. Izetbegović je na pitanja urednika i voditelja odgovarao čvrsto i odlučno, s vrlo jasnim upozorenjima na crvene crte čije prelaske s bilo koje strane Bošnjaci neće tolerirati, ali i jasno dao do znanja kako će sve učiniti da se postigne dogovor o svakom problemu, posebno za izmjene izbornog zakona koje se tiču Doma naroda i koje su moguće, uz minimum dobre volje s hrvatske, ali i hrvaćanske strane, kao što to čini bošnjačka strana, nadasve SDA već jako dugo. To se posebno odnosi na poštivanje međunarodnog prava mora, odnosno prava Bosne i Hercegovine pri izgradnji Pelješačkog mosta, ali i dvadeset i dvije godine neriješenog zahtjeva za povratom imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, kao i već skoro dvadesetogodišnjeg izostanka saborske ratifikacije Sporazuma Tuđman-Izetbegović, naglasio je Bakir Izetbegović.

Nadalje, a to je i bilo vrlo važno za hrvatsku javnost, rekao je kako Čovićev prijedlog zanemaruje većinu Hrvata u Federaciji i onemogućuje im da koriste pasivno biračko pravo te da odlučuju o “legitimnim” predstavnicima Hrvata, kao i da se pri izmjenama izbornog zakona mora voditi računa o presudi Sejdić-Finci. SDA je podržala prijedlog Štefana Filea koji bi eliminirao strahove Hrvata da će im neko drugi birati predstavnika u Predsjedništvu i delegate u Domu naroda, ali i ostavio “barem teorijsku mogućnost” izbora i ostalih, temeljem implementacije presude Sejdić-Finci.

Osvrnuo se i na paternalistički odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, tražeći da se on konačno prekine. Jasno je opovrgnuo da bošnjačka politika ili bilo ko u Bosni želi spriječiti gradnju mosta, što se neprestano imputira. Naravno, mediji su dan poslije reagirali klasičnim izvrtanjem činjenica, selektivnim citatima i neutemeljenim komentarima o Izetbegovićevim pozivima na rat, unatoč njegovoj izjavi da je on, temeljem ustavnih ovlaštenja i dužnosti, reagirao na pozive za secesijom RS-a tvrdnjom da će svim sredstvima braniti suverenitet i teritorijalni integritet zemlje, što mu je i dužnost. No, kako je on i sam izjavio u emisiji, sva je ova kampanja usmjerena prema onom dijelu populacije u Bosni i Hercegovini koji je biračka baza “zna se” koje stranke za opće izbore u Hrvatskoj, u izbornoj jedinici za tzv. dijasporu. Međutim, unatoč medijskim reakcijama, znakovita je činjenica da je državna, od jedne stranke kontrolirana televizija, prvi put bošnjačkom članu Predsjedništva dala prime time medijski prostor.

Kojim će smjerom dalje ploviti krhka koalicijska Vlada Andreja Plenkovića, ostaje da se vidi, a rasplet ovisi o utjecaju svake od pojedinih kriza na stavove stranaka i predstavnika nacionalnih manjina u koaliciji, kao i o procjeni SDP-a o realnoj snazi za prijevremene izbore ili pak prihvatu ponude za velikom koalicijom. No, za vlastitu unutarnju i vanjskopolitičku vjerodostojnost morat će poduzeti znatno više od loših spinova i davanja mlakih i neuvjerljivih izjava.

 

PROČITAJTE I...

Želi li Bandić da Hrvati u Sarajevu i BiH imaju isti položaj kao Bošnjaci u Zagrebu, trebalo bi ukinuti institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa, posmjenjivati sve Hrvate direktore javnih poduzeća, ambasadore, generale, ministre, uvesti kategoriju Bošnjaka katoličke vjeroispovijesti i forsirati propagandu kako se Hrvatima daju velika prava jer je bošnjačka vlast u Sarajevu bila pokroviteljem godišnjeg hodočašća u organizaciji Katoličke crkve na spomen žrtvama Vukovara, uvesti davanje po dvadesetak hiljada maraka iz kantonalnih budžeta za izdavačku djelatnost manjinskih udruženja Hrvata

Posebno je paradoksalno da premijer Plenković, koji se često hvali svojim europejstvom, te koji uvijek oštro osuđuje miješanje Rusije u unutarnja pitanja Ukrajine, predvodi suludu kampanju protiv BiH pokušavajući svim raspoloživim mehanizmima utjecati na unutarnja pitanja BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!