Vrhunski su glazbeni događaji, ipak, mogući

Međunarodni festival gitare praćen je koncertnom sezonom Muzičke akademije u Sarajevu, uslijedile su 24. Sarajevske večeri muzike (SVEM). Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga

 

Piše: Ognjen TVRTKOVIĆ

Sarajevo je grad u kojem glazba živi u isto vrijeme i burno i s nerazumljivim pauzama – ili nagrne hametice i u količinama koje su teško savladive ili postoje nerazumljive i ničim opravdane pauze. Evo, u posljednjih pola mjeseca zaista je bilo dinamično – koncerata je bilo toliko da smo padali s nogu da barem poslušamo dio te sjajne ponude. Tako je konac travnja pripao tradicionalnom, sada već sedmom po redu, Internacionalnom festivalu gitare, kojeg priređuje iznimno aktivna Muzička akademija na čelu s pročelnikom Odsjeka za gitaru Đanijem Šehuom.

Paralelno je tekla i teče koncertna sezona iste te Muzičke akademije, a zatim je odmah nastavio žestokim tempom SVEM (Sarajevske večeri muzike), 24. po redu, koje su trajale od 9. do 18. svibnja. Između, opet, koncerti na sve strane, gostovanja, razmjene studenata; što sve ne, potom promocije novih izdanja, i kompaktnih ploča i knjiga. Dodajmo tomu i dešavanja u Istočnom Sarajevu, u kojem se odvijao sredinom svibnja 9. Internacionalni festival harmonike i sada 1. Međunarodno takmičenje pijanista, koje je sredinom maja predstavilo niz važnih i velikih umjetnika.

GITARISTI SVJETSKOG UGLEDA

Međunarodni festival gitare u Sarajevu (za napomenu, i Istočno Sarajevo ima svoj festival gitare sličnog profila) i ove je godine okupio brojne goste iz cijelog svijeta. Uz zvanične koncerte, a dva su bila u okviru programa “Eurostring” Evropske unije, tu su bile i radionice, natjecanja u raznim kategorijama i koješta još. Pokazalo se čak da je prostora za sve ovo bilo premalo, Muzička akademija bori se s prostorom, i jedva se sve održavalo, ali ipak… sretati djecu koja su došla iz svih krajeva bivše Jugoslavije, čak i iz nekih gradova čija nam imena zvuče egzotično i s mogućnošću da se ljubopitljivo zapitamo “zar se i ondje uči klasična gitara”, i vidjeti te mladce pomiješane s neprijepornim veličinama kakve su Alexander Swete, Zoran Krajišnik, Srđan Tošić, Marco Socias ili izvanredna Amerikanka Martha Masters iz Los Angelesa bilo je doista uzbudljivo i veselo.

A treba reći i ovo: klasična gitara na ovim prostorima, ne mislimo samo na Bosnu i Hercegovinu, dala je niz istaknutih solista od kojih su neki u samom vrhu svjetske gitaristike. Da samo nabrojimo neke: Denis Azabagić, Sanel Redžić, Dušan Bogdanović, pa Darko Petrinjak, Vojislav i Dejan Ivanović (nisu ništa u rodu), Edin Karamazov, Ana Ivanović… Autor ovih redaka redovito iščitava referentne stručne revije i o svim nabrojanim gitaristima redovito se piše s rešpektom. Nažalost je, zbog bolesti u obitelji, otpao otvoritveni koncert hrvatskog gitariste svjetskog ugleda Zorana Dukića, koji živi u Londonu i predaje na jednoj od akademija u Nizozemskoj. A gitaristi su nas nastavili uzbuđivati i u okviru 24. SVEM-a, jer je jedan od koncerata pripao kosovskom gitaristi Petritu Cekuu, koji je završio studij kod Darka Petrinaka u Zagrebu, a onda otišao u Ameriku na usavršavanje u Baltimore i sada je već zvijezda svjetskog formata.

U Sarajevo se vratio, između ostalog, i zato što ovdje među našim glazbenicima ima rođake. Njegov koncert, održan u prelijepoj Crkvi Sv. Josipa na Marijin-Dvoru, publiku je digao na noge, posebno njegovo produbljeno i krajnje glazbeno tumačenje Suite za violončelo br. 3 neprevaziđenog Johanna Sebastiana Bacha, koju je za klasičnu gitaru priredio njegov zemljak Valter Dešpalj, da bi nastavio s djelima Franza Schuberta, Dionisija Aguardoa i omiljenog i rado sviranog Francisca Tarrege. Bis je bio neizostavan, BHRT je snimila koncert i obavezno ga pogledajte kad bude najavljen u programu.

A dan prije u intimnom prostoru uvijek gostoprimljivog Bošnjačkog instituta oduševio nas je ljubljanski hornista Boštaj Lipovšek, naš stari poznanik i prijatelj, s društvom u kojem je bio i gudački kvartet, ali i njegova supruga, flautistica Milena. Njegov Mozart nije bilo svitanje na gorni nego prekrasna vokalna kantilena u kojoj su mu svestranu podršku davali članovi gudačkog kvarteta s malo neobičnim sastavom: umjesto dvije violine, tu su bile dvije viole. Lipovšek i Ceku glazbenici su s ovih prostora koji su integralni dio svjetske scene i sviraju svuda, od Japana i Amerike do svih za glazbu bitnih europskih destinacija.

I onda dodajemo, Lipovšek je poznat i kao pedagog (redoviti profesor horne na akademijama u Ljubljani i u Zagrebu), pa je održao radionicu sa studentima Muzičke akademije iz Sarajeva, a, gle čuda, svi oni su se zadnjeg dana pridružili našoj Sarajevskoj filharmoniji na završnom koncertu SVEM-a, na kojem je dirigirala Samra Gulamović, a trijumfirao virtuozni ruski violinist Sergej Krilov bravurozno svirajući i s profinjenom elegancijom i ekstrovertnošću poznati Koncert za violinu i orkestar op.35 Petra Iljiča Čajkovskog. Trenuci kada ostaneš zapanjen i oduševljen tom lavinom divne glazbe i kada budeš ponosan što smo istinski dio onoga najboljeg što svjetska glazba u ovom trenutku nudi.

Isti je orkestar sada pod dirigentskom palicom još jednog našeg starog znanca, splitskog dirigenta Iva Lipanovića na početku SVEM-a 10. svibnja ugostio mladog hrvatskog pijanistu Aljošu Jurinića, koji se nezaustavljivo penje u sam vrh svjetske pijanistike. I on se već drugi puta oglasio u našoj sredini, pa su nam izveli iznimno teški Koncert za klavir i orkestar suvremenog ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva, a potom i Simfoniju br. 4 neprevaziđenog Petra Iljiča Čajkovskog. Dan potom, u Bošnjačkom institutu trijumf usnog harmonikaša Antonia Serrana, a onda i Beogradski kamerni orkestar s dirigentom Vladimirom Markovićem, koji je pjevao slavenske skladatelje za zborove. Sve je ovo priredila Fondacija za muzičke djelatnosti, na čijem je čelu Ninoslav Werber.

“Prvih stotinu godina bosanskohercegovačke solo pjesme”

Dakako, postavlja se iznova pitanje adekvatnih koncertnih prostora. Vijećnica je zatvorena za sve zbog nerazumno visokih cijena, Dom Oružanih snaga BiH u jadnom je stanju, makar je doista akustički daleko najbolji, i Bosanski kulturni centar kao da je zatvoren za bilo kakvu inicijativu, osim za krajnje komercijalne produkcije. Ukratko: koncerti se odvijaju u prostorima koji ne odgovaraju stvarnim zahtjevima klasične glazbe, osim možda Narodnog pozorišta, koje doista nudi onaj komfor i blještavilo kakvo tražimo i trebamo. Uz to bilježimo i skoro da ne kažemo gašenje Koncertne poslovnice, koja ima sve manje i manje prostora za bilo kakvu akciju.

Ostaju još aktivnosti Muzičke akademije u Sarajevu koje se posljednjih godina stupnjuju i na neki način popunjavaju rupe i ispunjavaju one prostore za koje drugi nemaju ili ne žele imati dovoljno sluha i senzibiliteta. Brojni su koncerti i u koncertnoj dvorani koja se nalazi u okviru Akademije (a pripada Srednjoj muzičkoj školi), ali i u drugim prostorima u gradu. Bilo je svega, a nastavlja se i dalje jer željno iščekujemo godišnji Sarajevo Chamber Festival, koji je uvijek do sada nudio vrhunsku kamernu glazbu. Uz to je i otvoren novi prostor, adaptiran za sviranje, a nalazi se u starom studiju TV Hayata, koja ga je dobrohotno “posudila” Muzičkoj akademiji.

Znano je da je Sarajevo oduvijek imalo sjajne operske pjevače, ponajviše zahvaljujući školi koju je utemeljila velika pedagoginja Bruna Špiler (1921–1979), ispod čijeg su “čekića” iskovani i izbrušeni neki od svjetski priznatih pjevača, poput nepojamne Ljiljane Molnar-Talajić, Ramile Smiljanić ili Milice Mileve Zečević-Buljubašić. Taj se niz nastavlja jer u ovom trenutku Sarajevo ima vrhunsku mlađu selekciju operskih i koncertnih pjevačica i pjevača. Prekrasna sopranistica Adema Pljevljak-Krehić i solistica je u Operi, ali i pedagoginja na Muzičkoj akademiji, pa nas je u dva navrata počastila svojim nastupima.

Prvo u društvu sa švedskom kolegicom mezzosopranisticom Bite Myhrstad i pijanisticom Majom Ačkar-Zlatarević 25. travnja, a nakon toga i kad je zapjevala na promociji CD-a Prvih stotinu godina bosanskohercegovačke solo pjesme u izdanju Muzičke akademije i Muzikološkog društva FBiH. U tom je projektu muzikologinja dr. Lana Paćuka istraživala povijest solo pjesme u Bosni i Hercegovini, otvorivši nam vrata sehare u kojoj su neki od istinskih bisera, mahom temeljenih na narodnoj glazbi, sevdalinci posebno, recimo, pjesme skoro zaboravljenog, ali sjajnog Milana Prebande, potom Cvjetka Rihtmana i drugih, ali i naših suvremenika Darija Vučića, Asima Horozića i Teodora Romanića. Rekli bismo skoro zaboravljeno, ali i iznova otkriveno nacionalno glazbeno blago. CD-ovi su opremljeni opsežnim komentarima i jedina je šteta što nemaju kataloške brojeve i CIP/COBBIS katalogizaciju, što je u Republici Srpskoj već uobičajeno.

Promocija se odvijala u okviru aktivnosti Muzičke akademije na Dan muzeja, 19. svibnja, u Bošnjačkom institutu, u kome je dvije godine prije taj isti CD i koncertno zabilježen. Uz to smo dobili i DVD s video i audiosnimkom simfonijskog psalma King David Arthura Honeggera s horom i orkestrom Muzičke akademije, solistima i dirigentom Rešadom Arnautovićem, te recitalom Izudina Bajrovića. Opsežno i zahtjevno djelo u kojem trijumfiraju nova zvijezda naše opere sopranistica Aida Čorbadžić, mezzosopranistica Zana Staniškovska, te tenor Kenan Jasić, dok Rešad Arnautović suvereno vodi hor i orkestar kroz zahtjevnu partituru. Prvo izvođenje uopće u našoj sredini, za nadati se ne i posljednje. O Izudinu Bajroviću ne treba trošiti suvišne riječi – bard našeg glumišta bio je na nivou svojih najboljih ostvarenja. Opet snimak od prije dvije godine iz Narodnog pozorišta.

Pred kraj cjelodnevnog programa Muzičke akademije u okviru Dana muzeja stupili su na scenu polaznici jazz-predavanja, koje vodi sjajni pijanist Sinan Alimanović. Nakon višegodišnjeg rada, već su se formirali solisti koji s produbljenim razumijevanjem za strukturu i ritmiku jazza te improvizaciju sviraju ovaj glazbeni idiom. Izdvajamo izvanrednu glautisticu Arijanu Piknjač, pijaniste Zlatana Božutu i Harisa Kartala i pijanisticu i vokalisticu Šejlu Grgić. Dokumentarni snimci, načinjeni na prvom javnom jazz-koncertu, stavljeni su na CD Prvi jazz koncert studenata Muzičke akademije u Sarajevu, a koga je uredila mr. knjiženosti Lejla Alimanović.

Istog je dana u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu promovirana dugo najavljivana monografija posvećena velikoj operskoj umjetnici Milici Buljubašić, koja nas je počastila svojim prisustvom (rođena u Sarajevu 1937. godine, danas živi u Beču), jednoj od onih ponajboljih iz škole Brune Špiler, koja je napravila korake u Sarajevu a onda se vinula do najprestižnijih svjetskih pozornica, a da svoj rodni grad nije nikada zaboravila. Urednica ove opsežne i luksuzno priređene monografije jeste muzikologinja Maja Baralić-Materne.

Prethodni članak

Najtužnija liga svijeta

Sljedeći članak

Levhe pisane bosančicom

PROČITAJTE I...

Svu raskoš svog glumačkog talenta Sokolović prezentira u iznimno kratkoj sceni / kadru u filmu Remake, u kojoj uz pomoć suptilne teatralnosti svojstvene, naprimjer, Jacku Nicholsonu i neograničene slobode koju daje glumcu unutar sebe, a s prigušenim osmijehom na licu, krajnje uvjerljivo i intrigantno stvara lik iritantnog profesionalnog bošnjačkog patriote koji u dijaspori zarađuje na muci svog naroda u ratu

“Na posljednjem MESS-u smo vidjeli dvije predstave jednog režisera iz regije. Nećete vjerovati, predstavu u Crnoj Gori taj režiser je režirao po dramskom tekstu crnogorskog dramskog pisca, a predstavu na Kosovu po drami pisca s Kosova. Kada je režirao u Sarajevu, isti taj režiser je režirao esej mađarskog pisca. Nadam se da se kao uvjet gostujućim režiserima ne postavlja to da ne smiju režirati ništa od bh. drame”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!