Vrckasti Vričko okrenuo ćurak

Ljevičarska štampa u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj. i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena kada su se mnoga viđena pera njihovih listova, sve od reda uzorni drugovi koji su se gnušali nacionalista – posebno onih “muslimanskih” – nekako preko noći našla na obroncima brda iznad opsjednutog glavnog grada.

Otkada je počeo pisati za ekstremni hrvatski portal Dnevnik.ba, dugogodišnji novinar i kolumnist Oslobođenja Josip Vričko konačno je procvjetao u svom punom crveno-bijelom karo sjaju. Je li riječ o prikladnijem radnom okruženju, u kojem bolje uspijeva njegova vrsta, (Dnevnik.ba je bivši Pincom, koji se proslavio fotošopirajući vatreno oružje u rukama navijača “Sarajeva” za vrijeme navijačkih nereda u Širokom Brijegu), ili mogućnosti da konačno više ne mora mimikrijom građanskog anacionalizma i ispraznim floskulama prikrivati vlastiti šovinizam, nije nam poznato.

Šta god bilo u pitanju, Vričko zvuči dosta prirodnije i iskrenije. Inače, ovakvi ideološki prevrati tipični su za mnoge nekadašnje novinare Oslobođenje, Dana, ali i nekih drugih samozvanih “antifašističkih”, tj. ljevičarskih sarajevskih portala i listova s čijih stranica godinama čitamo tužbalice ugroženih drugova građana u vezi s narastajućim bošnjačkim nacionalizmom, da bi odjednom isti ti drugovi promjenom radnog ili mjesta življenja evoluirali u najprimitivnije branitelje nacionalizma, pa i šovinizma.

Sjetimo se samo skorijeg slučaja Vuka Bačanovića, koji je od rado viđenog gradskog komesara evoluirao u vojvodu u egzilu. Ili je vojvoda uvijek i bio? U tom smislu možemo reći da ljevičarska štampa u Sarajevu zaista održava stari plamen, tj. i dalje nosi štafetu nekadašnjih vremena kada su se mnoga viđena pera njihovih listova, sve od reda uzorni drugovi koji su se gnušali nacionalista – posebno onih “muslimanskih” – nekako preko noći našla na obroncima brda iznad opsjednutog glavnog grada.

Znači li to da ovi mediji nisu ništa naučili iz vlastitog iskustva, privlači li lahkoća subverzivnog i mimikrijskog djelovanja putem takvih medija određene vrste osoba ili su i sami ti mediji propagandne ispostave određene ideologije koja prikriva svoje pravo lice – teško je reći. Možda bi najbliže tačnom odgovoru bilo to da je riječ o svemu navedenom.

PROČITAJTE I...

U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Nije li luk 15.12.2017.

    Najvece zlo i rak rana Bosne i Hercegovine su komunizam i tkz.antifasisti i Jugoslaveni.Nazalost primitivni,neobrazovani(doduse opismenjeni,znaju citati i pisati)Bosnjaci jos uvijek mastaju o Jugoslaviji,Titi,kako su slobodno mogli spavati na klupi u parku…dok su Hrvati i Srbi te gluposti davno sutnuli od sebe i fataju nas na nasu naivnost.Samo vi vjerujte ovim razbojnicima,ali ce biti kasno kad vam zakucaju na vrata sa bracom cetnicima ili ustasama!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!