fbpx

Vojni aerodrom kao turistička atrakcija

Ideja je da se povežu svi turistički potencijali s pistom na Baljevcu kako bi postali uređena cjelina u okviru koje bi se turisti mogli zabaviti, odmoriti ili rekreativno baviti sportom. Ovo područje ima dobar strateški položaj jer se nalazi blizu Nacionalnog parka “Plitvice”, a to je mjesto gdje počinje i završava odmor na Jadranu. U blizini je i Nacionalni park “Una”, kao i stara jezgra Bihaća, što ovom kraju daje potrebne predispozicije za uspjeh u turizmu

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Vojni aerodrom Željava kod Bihaća, nekad predstavljan kao jedan od najmoćnijih i najsavremenijih u Evropi, građen je u tajnosti, a posljednji avion tu je sletio 1992. godine. Aerodrom je decenijama prepušten devastaciji. Vlada Federacije BiH 23. maja 2019. godine odlučila je dio ovog aerodroma dati na korištenje Gradu Bihaću. Inicijativa je krenula od Turističke zajednice Grada Bihaća, koja ima velike ambicije kada je riječ o razvoju turizma u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Direktor Turističke zajednice Grada Bihaća Armin Amidžić kaže da je prvi korak u razvoju lokalnog turizma ovim potezom i učinjen, te da aerodrom ima ogroman turistički potencijal.

“Ovim je učinjena prva pretpostavka da se počne promišljati o onom što bi ovdje moglo da se uradi. Ovo je mjesto nepresušan izvor inspiracije za daljnji razvoj turizma, jer se nalazi između Nacionalnog parka ‘Una’ i Nacionalnog parka ‘Plitvička jezera’. Naše kolege s hrvatske strane na neki način već valoriziraju njihov dio aerodroma Željava. Oni imaju stari avion na tom području i već određen broj turista dolazi ondje da osjeti tu megainfrastrukturu nekadašnjeg vojnog aerodroma. I mi možemo početi razmišljati na taj način i razvijati ideje u tom pravcu, ali još nam predstoji dug put do ostvarenja tih ciljeva”, ističe Amidžić.

Amidžić smatra kako bi kompleks trebalo učiniti dostupnim građanima Bihaća i svim turistima kako bi mogli posjetiti taj kompleks i uvjeriti se u veličinu nekadašnjeg vojnog aerodroma Željava, najvećeg podzemnog aerodroma i nekadašnje baze Jugoslavenske narodne armije (JNA).

“Grad Bihać treba označiti nekom turističkom signalizacijom i pružiti vižejezične informacije o historiji ovog aerodroma. Mi smo svjesni da je prije nekoliko godina izašao dokumentarac svjetskog ranga Houston, We Have a Problem, koji govori o svemirskom programu koji je nekadašnji predsjednik Jugoslavije Tito navodno ovdje razvijao i poklonio Amerikancima. To su sve osnove, mitovi i neke legende, ali i određene činjenice koje možemo upakirati i prezentirati našim turistima. Na nama je da promišljamo tako da ovo mjesto stavimo u funkciju razvoja turizma. Trebamo raditi na tome da vratimo avione koji su prije ovdje bili, da turisti mogu vidjeti šta krije historija ovog mjesta”, kaže Amidžić.

Turistička zajednica Grada Bihaća tek je osnovana i predstoji joj dug put do ostvarenja naumljenog kada je riječ o Željavi, ali i dug put kada je riječ o razvoju lokalnog turizma uopće. “Za početak možemo turistima približiti ovaj aerodrom, jer do sada je bio problem i doći ovdje zato što je ovo granično područje. Potrebno je i u komunikaciji s kolegama iz Hrvatske vidjeti da li možemo zajedno aplicirati prekogranični projekt na neke fondove Evropske unije. Imamo zonu koja može godišnje privući hiljade turista i sada je sve na Vladi Unsko-sanskog kantona, Gradskoj upravi i Turističkoj zajednici da se bace na posao”, naglašava Amidžić.

Ideja je da se povežu svi turistički potencijali s pistom na Baljevcu kako bi postali uređena cjelina u okviru koje bi se turisti mogli zabaviti, odmoriti ili rekreativno baviti sportom. Ovo područje ima dobar strateški položaj jer se nalazi blizu Nacionalnog parka ‘Plitvice’, a to je mjesto gdje počinje i završava odmor na Jadranu. U blizini je i Nacionalni park ‘Una’, kao i stara jezgra Bihaća, što ovom kraju daje potrebne predispozicije za uspjeh u turizmu.

“Trend u svijetu jeste prebacivanje iz pasivnog u aktivni turizam. Sve je više turista koji se javljaju nama u agenciju, a koje zanima dolazak u Bosnu i Hercegovinu, dolazak u Bihać, ali ih ne zanima samo razgledavanje nego aktivno učestvovanje u proučavanju onoga što im se nudi. Aerodrom Željava nešto je što bi se moglo ponuditi u globalnom turističkom smislu kao oblik vojnog turizma. Kod nas on nije toliko razvijen kao što je razvijen zapadu i istoku, gdje Rusija prednjači u tome. Mi možemo puno naučiti iz toga”, mišljenja je Asmir Piralić, turistički vodič i profesor historije.

Naglašava kako on, kao turistički vodič lokalne agencije u saradnji s nekom agencijom izvan Bosne i Hercegovine, često dobija upite o tome šta se može uraditi na lokalitetu Željave. Smatra da se Željava može lahko “prodati” turistima i ponuditi kao turistička lokacija, ali da je to trenutno nemoguće izvesti jer, kada turisti dođu i čuju te priče, očekuju nešto veliko, veličanstveno, međutim, kada odu na lice mjesta, zateknu područje koje je zaraslo.

“Turist, kada dođe i želi obići Željavu, ne želi samo gledati u nju nego želi proživjeti to, tako da želi vidjeti piste, želi vidjeti kako je izgledala unutrašnjost tunela, a mi to ne možemo ponuditi jer to još nije dozvoljeno. Aerodrom Željava, ma koliko bio interesantan i primamljiv, još je opasan zato što je dijelom miniran, urušen, zabilježena je i određena doza radijacije”, napominje Piralić.

Kad je počela izgradnja aerodroma Željava i kada je plasirana ta ideja tokom pedesetih godina prošlog stoljeća, a realizirana 1968. godine, on je aktivno bio u funkciji s pet tunela, s dvije uzlazno-polazne trake i tri uzletne trake. Imao je i podzemni grad unutar Plješevice, te je služio kao aerodrom koji je štitio Jugoslaviju od potencijalnih udara sa zapada, odnosno istoka. U “raščlanjivanju” granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine tri su piste s unutrašnjosti samog objekta pripale Hrvatskoj, a dvije su piste pripale Bosni i Hercegovini. Prilikom obilaska aerodroma Željava s većim brojem turista bosanskohercegovački vodiči ne koriste piste, tj. ulaz s bosanske strane, jer je put zarastao. Upravo će na tom dijelu u narednom periodu Turistička zajednica Grada Bihaća raditi kako bi dovela u red prilaz i ulaz u kompleks vojnog aerodroma Željava, kako bi omogućili posjete s bosanske strane.

“Ide se preko graničnog prijelaza Izačić, posjeta se najavi Graničnoj policiji Hrvatske, a zatim turisti uđu na aerodrom tako da prvo uđu u selo Željava i pregledaju kapacitete kasarne, odnosno vježbaonice koje danas izgledaju sablasno, a istovremeno i veličanstveno, nakon toga završimo na pisti. Interesantan je podatak da je tu negdje granica i nema tačne oznake, tako da turisti nesmetano mogu prelaziti iz jednog u drugi kraj. Mislim da bi se nekim međudržavnim sporazumom ta jedna pista mogla uokviriti s ovim pistama na hrvatskoj strani jer bi tek tad to mogla biti turistička ponuda u punom kapacitetu. Mislim da je hrvatska strana za to zainteresirana, a obje strane mogu profitirati”, uvjerava Piralić.

Kaže da ove godine imaju najavljenu posjetu pet grupa iz Sjedinjenih Američkih Država i nekoliko grupa iz Velike Britanije koje zanima tzv. vojni turizam, odnosno zaostavština socijalističke vlasti i komunističkog perioda u Jugoslaviji s pregledom spomenika narodno‑oslobodilačkoj borbi koji su modernog, futurističkog dizajna.

“Mi imamo neke vizije koje bi se mogle realizirati ako nas država pomogne. Sve se može riješiti i vjerujem da bi se takva ponuda mogla zaokružiti. Svake godine je interesiranje za Željavu sve veće. Mislim da stagniramo jer ne znamo taj interes na najbolji način iskoristiti”, dodaje Asmir Piralić, turistički vodič iz Bihaća.

Do prvih posjeta turista neophodno je urediti pristupni put i piste, te kroz određene projekte uvezati nekadašnji kompleks vojnog čuda na Željavi s ostalim turističkim lokacijama na području Bihaća. To je put u razvoj jedne nove vrste turizma koja bi Bihaću i Unsko-sanskom kantonu mogla osigurati nove investicije i privući nove turiste, a samim tim i veći priliv novca.

 

Prethodni članak

Bošnjaci pod opsadom

Sljedeći članak

Ezan ponovo u Potkalinju

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI