Vikend u Sarajevu kao u nekom svjetskom glazbenom centru

Ako smo već navikli da nam iz Njemačke, Amerike ili Turske i Slovenije, Hrvatske i Srbije dolaze muzikolozi koji su samim svojim imenima garant visokog znanstvenog nivoa, istinski raduje nastupanje nove generacije mladih istraživača iz cijele Bosne i Hercegovine koji su duboko zagazili u nauku. Spomenimo samo neke od njih: Tamara Karača Beljak, Amra Bosnić, Lana Paćuka, Fatima Hadžić, Senka Hodžić

 

Sarajevo je grad nevjerojatnih čudesa – barem kad je o glazbi riječ. Pogledajte samo što se sve dešavalo pretposljednjeg vikenda. Čovjek bi skoro rekao da se nalazi u nekom od svjetskih glazbenih centara. I opet – sve je bilo zanimljivo, ali i s osobitostima kakve krase samo glavni grad napaćene nam Bosne i Hercegovine. To će reći da se visoki dometi miješaju sa stvarima kakve su nezamislive i u nekom provincijskom gradiću.

Počast Ivanu Čavloviću i Munibu Maglajliću

Prvo smo ispred izvanredno aktivne Muzičke akademije UNSA pozvani na dan dr. Ivana Čavlovića, koji je netom otišao u mirovinu kao dekan te visokoškolske ustanove. Muzikolog, teoretičar, skladatelj, organizator – svestrana ličnost koja je i najzaslužnija da se naša glazbena akademija digla iz pepela. Nakon što je prije dvije godine publicirao jedno od krucijalnih izdanja za našu muzikologiju Historiju muzike u Bosni i Hercegovini, sad je sakupio i svoje eseje koji to fundamentalno djelo nadopunjuju, a u kojima još dublje problematizira mnoge neuralgične točke muzike u našoj zemlji. Knjiga pisana godinama, skrbno, s dubljim analiziranjem fenomena glazbe, s erudicijom i temeljitošću kakva se rijetko sreće. Promocija u velikoj sali Akademije nauka i umjetnosti BiH okupila je reprezentativan skup izlagača i ljudi od intelektualnog digniteta, a jedan od njih, akademik Vladimir Premec, bez zazora je naglasio da je “knjigu autor sam financirao”. Halal vjera kulturi u kojoj su mogući i takvi neočekivani potezi! Slijedio je i koncert njemu u počast na kome su svirali neki od studenata kojima je predavao, a koji već sad predstavljaju prvi saf novih generacija reproduktivnih izvođača, poput violončelistice Belme Alić, sveprisutne pijanistice Azre Medić, sopranistice Aide Čorbadžić i drugih. Uz poznata djela Belma Alić izvela je i Čavlovićevu Suitu za violončelo i klavir u suradnji s Višnjom Bakalar, a koju je dr. Ivan Čavlović skladao 2004. godine. Netko dodade da se nada da će sada, nakon što je napustio profesorsku katedru, imati više vremena i da piše knjige i sklada. Koncert je održan u sali Srednje muzičke škole odmah nakon promocije knjige. A mi kojima je sevdalinka u duši u maloj pauzi skočili smo i do Bošnjačkog instituta na obilježavanje godišnjice preseljenja na ahiret dragog nam profesora Muniba Maglajlića, koji je, uzgred rečeno, predavao i na Muzičkoj akademiji na odsjeku za etnomuzikologiju.

Stvari su se nastavile redati svjetlosnom brzinom – posebno za nas koji smo bili na ovaj ili onaj način dio desetog po redu Međunarodnog mjuzikološkog simpozija “Muzika u društvu”, koga bijenalno priređuju Muzikološko društvo FBiH i već spominjana Muzička akademija, a koji već dvadeset godina okuplja znanstvenike iz skoro cijelog svijeta. I ove je godine skup prošao radom u više sekcija, s referatima koji su obuhvatali širok spektar tema – od povijesnih, preko etnomuzikoloških, do razmatranja o suvremenim dometima i problemima glazbe. Ako smo već navikli da nam iz Njemačke, Amerike ili Turske i Slovenije, te Hrvatske i Srbije dolaze muzikolozi koji su samim svojim imenima garant visokog znanstvenog nivoa, istinski raduje nastupanje nove generacije mladih istraživača iz cijele Bosne i Hercegovine koji su duboko zagazili u nauku. Spomenimo samo neke od njih – dama je čak nešto više nego gospode: Tamara Karača Beljak, Amra Bosnić, Lana Paćuka, Fatima Hadžić, Senka Hodžić. Radilo se ubrzanim tempom, žestoko, a oni koji nisu nazočili sesijama u tri dana dobit će uskoro u ruke dvojezični Zbornik radova, koji se u širim znanstvenim krugovima uvijek iščekuje s velikom pažnjom. Uz to su održana i dva uspjela koncerta. Na prvom su studenti okupljeni u ansamblu “Etnoakademik” izvodili sevdalinke, mnoge nepoznate, a onda smo otišli i u Bošnjački institut, u kojem je održan resital “Prvih stotinu godina bosanskohercegovačke solo pjesme”, nadasve zanimljiv istraživački rad dr. Lane Paćuke, divne sopranistice Ademe Pljevljak Krehić i pijanistice Maje Ačkar Zlatarević. Pjevale su se solo pjesme nekih zaboravljenih, ali odličnih skladatelja, među kojima su istupale Pjesme za glas i klavir Milana Prebande, njih pet, svaka biser do bisera, čije su izvedbe publiku naprosto dignule na noge. Uz to suvremenici Asim Horozić i Dario Vučić s dvjema praizvedbama, da se ne bi reklo da se kontinuitet pisanja solo pjesama prekinuo prije ovog posljednjeg rata. I opet nitko, ama baš nitko nije nazočio simpoziju iz nekog od nadležnih ministarstava za kulturu i obrazovanje, dok se sveprisutni austrijski ambasador Martin Pammer pojavio čak u dva navrata – saslušao je pažljivo učesnike iz Austrije, kako to pristoji čovjeku od visoke kulture i rafinmana.

Razgrtanje prašine s pozitivne povijesti

Još i ovo: Bošnjački institut sa svojom salom jeste predivno mjesto, ali su se naša pjevačica i pijanistica borile da uspostave zvučnu ravnotežu i već u sredini sale bilo je teško razumjeti tekstove, pogotovo one divne temeljene na narodnoj lirici.

Kad smo saslušali taj resital, koji je po ko zna koji put razgrnuo na pravi način prašinu s pozitivne povijesti glazbe na ovim prostorima, trčali smo do Vijećnice jer se ondje sakupila čudna i neobična ekipa pod nazivom “Hespèrion XXI”, koju je predvodio svjetski slavni Katalonac Jordi Savall, svirač na različitim vrstama viola iz srednjeg vijeka, glazbenik ovjenčan stotinama nagrada, među kojima je, bilesi, i jedan Grammy!!! Dobro de, oni su ovdje došli podržati napore za spašavanje Zemaljskog muzeja BiH, kome je organizacija “Europa Nostra” nedavno dodijelila visoko priznanje za zaštitu kulturne baštine. Njih devetnaest na sceni, a među njima neke od najblistavijih zvijezda tzv. “svjetske glazbe”, svi s Balkana i iz mediteranskih zemalja, a među njima i slijepi belgijski violinski virtouz Tcha Limberger, pa onda mađarski cimbalista Guyla Czik, turski kanunista Hakan Günkör (jeste, jeste, onaj što surađuje s našom Amirom!), pa frulaš Bora Dugić iz Srbije, bugarski kavalista Nedjeljko Nedjeljkov, a među tri pjevačice (iz Grčke i iz Bugarske!) našla se i naša Amira Medunjanin. Da nam skoro a capella otpjeva Eminu, Mehmeda majka budila i Kradem ti se… svojim nepojamno lijepim glasom. Oni upućeniji znali su da je riječ o dijelu kompleksnog projekta na kome je neumorni Jordi Savall prije koju godinu sa suradnicima ispitivao glazbenu praksu Balkana, a koji je rezultirao trostrukim box setom Bal- Kan; The Voices of Memory- Honey and Blood, koji s propratnom knjigom čini jedno od ekskluzivnih izdanja, na kojem se pojavljuje i naša Amira, pa su nakon ploče slijedili i koncerti diljem Europe, svi odreda sa sjajnim prijemom kod kritike i publike. Autor ovog teksta dao je u Londonu nekih stotinjak maraka za to izdanje ne prestajući se oduševljavati njime. A onda mi se pružila i prigoda da s dvjestotinjak sretnih posjetilaca tu vrhunsku reprezentaciju gledam u prekrasnoj Vijećnici, umjesto da se koncert priredio u nekoj od većih dvorana s kartama i primjerenim publicitetom. Tek prije koji dan gledao sam spomenutog Tcha Limbergera s njegovim Budimpeštanskim orkestrom u Londonu (zahvaljujući tomu da prijateljujem s njegovim agentom Daveom Kelbiem, sjajnim gipsy jazz gitaristom i sarajevskim zetom!) i karte se za taj nastup nisu mogle dobiti mjesecima unaprijed. Ovdje u Sarajevu ideš ilegalno u dvoranu i gledaš ga zabadava, plus još osamnaest sjajnih vrhunskih europskih instrumentalista, od kojih svaki za sebe puni dvorane diljem Europe i šire. Za Amiru i Boru Dugića to znamo, ali igrom prilika imam prigodu vidjeti i slušati i ostale i znam dobro kakav rešpekt i divljenje spram njih iskazuju svi kojima je vrhunska glazba pri srcu. Kad već spominjem Amiru, ona je u subotu okupila svoje poklonike u “Magazi” Dine Merlina da im pokloni svoj novi glazbeni uradak – šesti po redu CD naslovljen s Damar, snimljen u studijima koje vlasti veliki Peter Gabriel, a na kojem uz stare suradnike pjeva devet pjesama, od kojih su čak dvije autorsko djelo, prvi puta u njenoj karijeri.

A glazbene se avanture nastavljaju –vikend‑festival klasične gitare u Istočnom Sarajevu u tamošnjem kulturnom centru koga moderira odlični gitarist i skladatelj Vojislav Ivanović s respektabilnom listom gostiju, a potom i dvadeseto jubilarno izdanje Jazz Festa Sarajevo, na kojem će fokus biti uperen na djelovanje njujorškog saksofoniste i skladatelja Johna Zorna.

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!