fbpx

Veze Italije i islamskog svijeta stvarane su stoljećima, danas Italijani ne znaju ništa o islamu

Galerija Uffizi iz Firence jedna je od najpoznatijih institucija kulture na svijetu. U njoj se čuvaju djela koja su nastajala od 12. do 18. stoljeća, a poznata je i po najboljoj kolekciji radova iz italijanske renesanse. U protekla tri mjeseca ova je galerija bila mjesto na kojem je bila postavljena izložba koja je prikazala odnose Firence iz razdoblja kada je tim gradom vladala porodica Medici s islamskim svijetom. Izložbom su organizatori, također, pokušali dokazati koliko su nekada bile jake veze Italije s islamskim zemljama i koliko danas Italijani malo znaju o islamu, povezujući ga isključivo s migrantima i terorizmom, što posljednjih godina izaziva islamofobne izljeve mržnje u toj zemlji

 

Izrađene u Siriji prije šest stoljeća, elegantno su složene u vitrinama Galerije Uffizi: pet keramičkih posuda u kojima su se nekada pakirale pomade, masti i biljke s dalekog Orijenta. Ove posude “Albarelli” ukrašene su isprepletenim uzorkom cvjetnih stabljika i lišća. U središtu svakog od njih jeste ljiljan – povijesni znak Firence. Vrčevi pričaju priču o “islamskoj umjetnosti i Firenci od doba Medicija do 20. stoljeća”, izložbu koja je nakon tri mjeseca zatvorena 23. septembra i u kojoj je prikazana dugotrajna međusobna trgovina i saradnja ovog italijanskog grada i islamskog svijeta. Na izložbi je postavljeno oko 250 predmeta: keramika, tepisi, svila, rukopisi, predmeti od metala i stakla koje su ljudi stekli, naručili i kupovali u tom gradu tokom posljednjih 500 godina.

MEDICI I ISLAMSKI SVIJET

Interakcija Firence i muslimanskog svijeta započeta je u srednjem vijeku, a eskalirala je pod vlašću porodice Medici, koja je kontrolirala grad od 15. do 18. stoljeća. Firenca se proslavila zahvaljujući izvozu tekstila (uglavnom svile i baršuna) muslimanskom svijetu. S druge strane, uvozila je tepihe, začine i sirovu svile, kao i najbolje staklo, keramiku i predmete od metala. Kulturne su veze trajale sve do početka 20. stoljeća.

Danas Italijani imaju malo dodira s islamskim svijetom, izuzev kontakata s muslimanima koji žive u njihovoj zemlji. Mnogi su od njih migranti, a islam se provlači kroz medijske izvještaje povezane s ratovima na Bliskom istoku ili terorizmom. Taj je kontekst doveo do povezivanja islama s nasiljem i izazvao antimuslimanske osjećaje koji su ranije ove godine pomogli dobrom rezultatu populističke vlade koja obećava da će se usredotočiti na imigraciju. Izložba u Firenci naučni je odgovor takvim stavovima. “Osjećao sam se da će među svim mogućim izložbama to biti poseban prioritet”, izjavio je direktor Galerije Uffizi, Nijemac Eike Schmidt, koji kaže kako se italijanska renesansa ne bi dogodila bez doprinosa islamskih učenjaka, osobito bez otkrića u polju matematičke teorije, geometrije i optike.

Izložba je pokazala mnoštvo uvoznih proizvoda koji su nekoć bili must have u Firenci, a koji su nabavljani iz današnjeg Egipta, Sirije, Irana, Iraka, Turske i Španije. Svila i keramičke pločice, tepisi, perzijski rukopisi, sirijski umjetnički radovi od metala (vladar Firenze Lorenzo de ‘Medici, rekao je da posjeduje više od 100 komada), maurska keramika ukrašena firentinskim obiteljskim grbovima. Izložba je fokusirana i na zbirke iz novijeg doba, blaga koja su u 19. stoljeću skupili trgovci umjetninama ili kolekcionari.

Divljenje islamskoj kulturi tokom razdoblja renesanse u Italiji očigledno je, i neke od postavki to i dokazuju. U slavnom radu Gentile da Fabriana iz 1423. godine, slici koja predstavlja scenu iz Biblije, vide se arapska slova. Na izložbi su postavljene stranice najstarijeg preživjelog rukopisa na svijetu Shahnameh, epske pjesme napisane na perzijskom, koja je nastala 1217. godine. Kupio ju je bogati italijanski trgovac u 16. stoljeću.

Mnogi gigantski tepisi u galeriji podsjećaju na to koliko su bili popularni u 15. i 16. stoljeću, ukrašavajući domove bogatih firentinskih porodica. Jedan od Mamelukovih tepiha postavljen na izložbi (iz dinastije Mameluke, koja je bila na vlasti u Egiptu i Siriji u vrijeme kada su Medicijevi bili na vrhuncu) najveći je na svijetu.

DIVLJENJE ISLAMSKOJ KULTURI

“Za nas islam nije ništa novo; to je kultura koju dobro poznajemo”, kaže Giovanni Curatola, profesor islamske umjetnosti i arheologije na Sveučilištu u Udinama. “Firenca je imala neprekinuti odnos s islamskim svjetovima od najmanje 1400. godine do danas.” Italija je imala jednu od najvećih svjetskih islamskih umjetničkih zbirki. Ipak, zadnja izložba islamske umjetnosti bila je postavljena još 1993. godine u Palazzo Ducale u Veneciji. “Zapad ne obraća pažnju na islamski svijet. Još nismo shvatili da je svijet nešto veći, a ta kultura nije samo zapadnjački prerogativ”, kaže Curatola. “I dalje mislimo da smo mi središte nečega.”

Curatola priča kako je u posljednja tri desetljeća primijetio širenje “antiislamskih stavova” u zapadnom svijetu, te da je osjećao dužnost da se tome suprotstavi. Direktor Schmidt podsjeća kako je na otvaranju izložbe prisustvovao i lokalni imam iz Firence, a Schmidt je tada pozvao sve okupljene da pomognu izgradnju džamije sa zlatnom kupolom u Firenci, završavajući svoj poziv riječima “inšallah”.

Njegove riječi nisu prošle neprimijećeno kod ministra unutarnjih poslova Italije Mattea Salvinija, čelnika populističkog pokreta kome je politika protiv imigracije središnja tačka programa. Salvini je naložio čelnicima u italijanskim lukama da vraćaju čamce s migrantima, a ranije ove godine izrazio je jake sumnje glede islamske kompatibilnosti s italijanskim vrijednostima. Na pitanje novinara da komentiraju primjedbe direktora Schmidta, Salvini je odgovorio: “Da sam direktor Uffizija, usredotočio bih se na veliki muzej za koji sam zadužen, a ne na velike džamije. Mislim da to nije prioritet za Firenzu ni za bilo koga drugog.”

Čini se da Salvinijeva stajališta o islamu dijeli većina Italijana. Prema istraživanju iz maja ove godine, objavljenom u Istraživačkom centru “Pew”, 53 posto Italijana izjavilo je da je islam u osnovi nespojiv s njihovom kulturom i vrijednostima. To je drugi najviši omjer kada je u pitanju 15 zemalja Zapadne Evrope u kojima je anketa provedena. Upitani jesu li spremni prihvatiti muslimana u njihovoj porodici, 57 posto Italijana je reklo ne ili nije bilo sigurno.

“Negativni stavovi prema islamu više su prisutni u Italiji nego bilo gdje drugdje u Evropi”, rekao je Neha Sahgal, redoviti direktor za istraživanja u Centru “Pew”, koji je vodio istraživanje. “Ono što je upečatljivo, kada su u pitanju podaci, jeste italijanski osjećaj nelagode o islamu u načelu, kao i s muslimanima u njihovom društvu.” Italijanski akademici tvrde kako nelagoda dolazi iz neznanja. “Kada kažete islam, većina Italijana pomisli o trgovcima ljudima ili teroristima”, kaže Stefano Allievi, profesor sociologije na Univerzitetu u Padovi, koji je objavio brojne knjige o islamu u Italiji.

Imam iz Firence Izzeddin Elzir izjavio je kako je deset godina pokušavao i nije uspio dobiti dozvolu za gradnju džamije u Firenci. “Jedan od glavnih razloga jeste strah; od tragedije 11. septembra 2001. godine postoji strah od nas muslimana”, kazao je. Zbog toga što nema džamije, Elzir predvodi namaz za oko hiljadu ljudi u bivšoj garaži u središtu grada. Imam koji je na čelu krovne organizacije koja predstavlja na desetine različitih muslimanskih udruga Italije prijavljivao je epizode islamofobije širom Italije.

Kaže da su to izolirani slučajevi, ali da su i sve brojniji unazad pet ili šest godina. Navodi primjere puštanja živih svinja na parcele na kojima je predviđena gradnja džamija, bacanje svinjskih glava ispred dvorana koje se koriste za molitvu, ajete iz Kur'ana koji su oslikani golim tijelima i poslani poštom članovima tamošnje muslimanske zajednice. Elzir je izložbu u Uffiziju opisao kao “divnu” i rekao da je danas ključno “graditi mostove, znajući da je to najteži put, ali onaj put koji će nas dovesti do mirnog i skladnog suživota”.

Uffizi je sastavio program usmjeren na upoznavanje posjetilaca svih uzrasta i porodičnog backgrounda s islamom i njegovim kulturama. Organizirane su posjete s italijanskim i arapskim vodičima kao i arapske radionice za kaligrafiju. Posebni edukativni programi osmišljeni su za djecu s temama kakve su muslimanski veo, tepisi i islamska nauka. “Cilj je inicirati intelektualnu znatiželju u ovoj djeci i pomoći im razumjeti da postoji oružje pod nazivom kultura protiv rasizma, neurednosti i neznanja”, rekla je Silvia Mascalchi, šefica jednog od odjela Uffizija.

Profesor Allievi kazao je kako firentinska izložba “pomaže Italijanima shvatiti da islam nije nešto pripisano primitivnim i nepismenim narodima, već je riječ o velikoj civilizaciji koja ima stoljetne odnose s Italijom”, kazao je, zaključivši: “Ona također daje muslimanima u Italiji osjećaj ponosa i osjećaj pripadnosti italijanskoj zajednici.”

 

PROČITAJTE I...

Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI