“Veliki broj članova SPUS-a član je ili simpatizer nekih od vladajućih ili opozicionih stranaka”

“Neshvatljivo mi je da pojedine partije svoje političko djelovanje i izbornu kampanju zasnivaju, između ostalog, i na napadanju krovnih studentskih i omladinskih organizacija s kojima bi trebali najbolje da sarađuju i traže rješenja za popravljanje statusa mladih. Vjerovatno su ti napadi izazvani i zbog činjenice da njihovi članovi ili simpatizeri ne vladaju tim organizacijama”, kaže Serdarević

Posljednjih dana imali smo priliku svjedočiti žustrim raspravama i reakcijama koje je izazvao Nacrt Kodeksa ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA). Uporedo s tim, javile su se rasprave o Studentskom parlamentu Univerziteta u Sarajevu (SPUS) i ozbiljne optužbe kako se radi o političkoj organizaciji. S tim u vezi, razgovarali smo s predsjednikom SPUS-a Merimom Serdarevićem.

Serdarević smatra da objašnjenje za takve optužbe leži u činjenici da već nekoliko godina zaredom SPUS sve više pažnje posvećuje odnosu mladih prema državi, i obrnuto, nastojeći kod mladih ljudi, odnosno kod studenata izgraditi što veći osjećaj patriotizma za njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu, probuditi u njima odgovornost za stanje u državi, ukazivati na one dobre, ali i na one loše pojave u našem društvu i državi, te svakako nuditi i rješenja ili barem učestvovati u njihovom nuđenju ili nalaženju.

“Mislim da je, pored svih ostalih zadataka SPUS-a koji se ogledaju u brizi za što kvalitetnije visoko obrazovanje i studentski standard, borba za ljepšu budućnost i ljepšu državu Bosnu i Hercegovinu jedna od ključnih uloga SPUS-a. Smatram da su se studenti i njihova krovna studentska organizacija dužni baviti takvim stvarima, jer, na kraju krajeva, ova država ostaje nama, mladima”, kaže Serdarević i dodaje da zbog toga SPUS i njegovo rukovodstvo postaju trn u oku onima koji ne vole državu Bosnu i Hercegovinu, koji žele da mladi iz nje idu i koji žele da se oni od ove države umore.

Smatra da ih u nedostatku argumentacije optužuju da su politička organizacija, što uopće nije tačno. “Mi se od Bosne i Hercegovine nikada nećemo umoriti”, poručuje Merim.

Na pitanje da li članovi SPUS-a mogu biti u isto vrijeme članovi ili simpatizeri neke političke partije, Serdarević odgovara: “Naravno da mogu biti i članovi i simpatizeri. Važno je samo da kroz djelovanje SPUS-a ne propagiraju stavove svojih političkih opcija. Smatram čak i poželjnim da se mladi ljudi uključuju u politiku i njome aktivno bave. Veliki broj članova SPUS-a član je ili simpatizer nekih od vladajućih ili opozicionih stranaka. Rukovodstvo SPUS‑a biraju studenti, odnosno njihovi delegati, na skupštini, kojoj jedino i odgovaraju, a ne bilo kojoj političkoj opciji”, objasnio je Serdarević.

Predsjednik SPUS-a ne vidi nikakav problem u tome da su članovi ove organizacije u isto vrijeme i politički aktivni. Problem postoji, smatra on, samo za one pojedince koji pokušavaju dobiti bilo kakav “politički šićar”, pa onda pokušavaju na sve načine nekoga diskreditirati i povezati s određenom političkom opcijom.

Prema njegovim riječima, većina prozivki vezanih za SPUS i negativnih komentara dolazi od članova pojedinih partija ili njihovih simpatizera.

“Dio razloga smo već naveli. Međutim, neshvatljivo mi je da pojedine partije svoje političko djelovanje i izbornu kampanju zasnivaju, između ostalog, i na napadanju krovnih studentskih i omladinskih organizacija s kojima bi trebali najbolje da sarađuju i traže rješenja za popravljanje statusa mladih. Vjerovatno su ti napadi izazvani i zbog činjenice da njihovi članovi ili simpatizeri ne vladaju tim organizacijama. Pored svih nasrtaja i napada, poručujem da nećemo posustati od borbe protiv poremećenih vrijednosti, da ćemo istrajati u želji i borbi da Bosnu i Hercegovinu izgradimo po mjeri svih, a posebno mladih ljudi”, kaže predsjednik SPUS-a Serdarević i dodaje da je veliki broj prozivanja uslijedio i zbog činjenice da SPUS nastoji otkriti i otkriva veliki broj afera zasnovanih na klijentelizmu i nepotizmu, zbog čega narušava komociju i privilegije nekih pojedinaca koji ih zbog toga na sve načine pokušavaju zaustaviti.

 

PROČITAJTE I...

Ko je god poznavao Nusreta Halačevića i njegovo djelo, bez izuzetka će reći kako je Nusret bio strasan fotoreporter i jedan od najvrednijih hroničara Sarajeva. Često je išao na dženaze da snimi nekoliko usputnih fotografija, a iz njih je nastajala čista umjetnost. Fotografirao je i stare sarajevske nošnje, i to mu je jedno vrijeme bila glavna preokupacija. Vjerovatno je na taj način želio sačuvati spomen o tadašnjim Sarajlijama Bošnjacima, njihovoj kulturi, tradiciji, običajima, vjeri i vjerovanju, o svemu onome o čemu više niko nema ni da priča ni da piše

Džamija u Slapovićima zapaljena je 1995. godine, ali nije srušena do temelja. Ostali su sačuvani masivni perimetralni zidovi, izrađeni od lomljenog kamena, kao i munara. Nakon povratka su mještani odlučili da je obnove. Godine 2008. džamija u Slapovićima je obnovljena, i to je jedina džamija na području opštine Srebrenica koja je nakon obnove uspjela zadržati stari, autentični izgled

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!