Velika Kladuša napreduje u nazadovanju

Prije rata je Velika Kladuša bila iznad bosanskohercegovačkog prosjeka, a 2013. godine pala je ispod tog prosjeka. Od 1998. do 2012. godine Velika Kladuša gubila je prosječno godišnje 80 zaposlenih, a u periodu od 2012. do 2016. godine čak 102 zaposlenih godišnje, ističe Ramo Hirkić

Velika Kladuša je najzapadnija općina u Bosni i Hercegovini. S južne strane graniči s općinama Bužim i Cazin, a sa zapadne i sjeveroistočne s Hrvatskom i općinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor.

Prema popisu iz 1991. godine, u velikokladuškoj općini živjelo je 52.908 stanovnika, a teritorija općine obuhvata površinu od 331 kvadratni kilometar, što je svrstava u najgušće naseljenu općinu u Bosni i Hercegovini. Administrativno je podijeljena na 14 mjesnih zajednica, a njen geografski i prometni položaj vrlo je značajan za Unsko-sanski kanton i BiH u cjelini.

Posljednji popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je neke nove trendove na području općine Velika Kladuša, stoga su rezultati ovog popisa vrlo zanimljivi i važni jer predstavljaju alarm da u ovom dijelu Bosne i Hercegovine stvari ne idu kako treba i da se u tom pogledu nešto treba poduzeti.

ŠTA JE POKAZAO POPIS 2013. GODINE

Rezultati popisa iz 2013. godine pokazali su da općina Velika Kladuša, u odnosu na popis iz 1991. godine, kada je popisano 52.908 ljudi, sada ima 40.419 stanovnika, ili 23 posto manje nego prije rata. Posljedica je to ratnih dešavanja, migracija tokom rata, ali i loših socijalnih prilika poslije rata. Prema posljednjim statističkim podacima, na području općine Velika Kladuša, kao i u ostatku BiH, živi više žena, njih 20.530, dok je muškaraca 19.889. Od toga, 13,8 posto dobi do 9 godina, 28,6 posto dobi do 19 godina, 8,5 posto starijih od 65 godina, 4,5 posto nepismenih, 4,6 posto zaposlenih, 6,7 posto penzionera, 15,8 posto “Ostalih”, 10 posto neizjašnjenih o nacionalnosti.

Ramo Hirkić (71), kladuški novinar i publicista koji se u posljednje vrijeme bavi statističkim istraživanjima, kaže da je identifikacija i verifikacija specifičnosti popisa 2013. godine u odnosu na popis 1991. godine, ili u odnosu na bh. prosjek, stvar posebne elaboracije ovisno o fokusu interesiranja. Ono što privlači pažnju jeste, tvrdi, broj stanovnika koji je u odnosu na prijeratni popis manji za 12.502. Domaćinstava je manje za 196, a i zaposlenih za 6.366 osoba.

“Na popisu iz 1991. godine 91,8 posto Kladušana izjasnilo se kao Muslimani, 1,7 posto kao Jugoslaveni i svega 0,9 posto kao ‘Ostali’. Za mene, najupečatljiviji rezultat popisa 2013. godine u odnosu na 1991. godinu jeste rang Velike Kladuše po sintetičkom pokazatelju razvijenosti i vremena kada je Velika Kladuša bila iznad bh. prosjeka, a 2013. godine je pala ispod tog prosjeka. Velika Kladuša napreduje u nazadovanju. Od 1998. do 2012. godine Velika Kladuša gubila je prosječno godišnje 80 zaposlenih, a u periodu od 2012. do 2016. godine čak 102 zaposlenih godišnje. Broj zaposlenih s 4.348 pao je na 3.929 zaposlenih”, pojašnjava Hirkić.

Iz podataka dobijenih na popisu stanovništva rađenog 2013. godine vidljivo je kako je općina Velika Kladuša četvrta općina u Federaciji BiH po broju stanovnika koji su se izjasnili kao “Ostali”, a prva po procentualnom učešću “Ostalih” u ukupnom broju stanovnika. Ovo je četvrta općina u Unsko-sanskom kantonu, prema popisu iz 2013. godine, po broju stanovnika. Na prvom je mjestu Cazin s 66.149 stanovnika, i ujedno najmnogoljudnija općina na području ovog kantona, zatim slijedi Bihać s 56.261. stanovnikom i Sanski Most s 41.475 stanovnika. Pažnju javnosti najviše je privukao rezultat koji kaže da u ovoj općini živi 6.407 građana koji su se na ovom popisu izjasnili kao “Ostali”.

 RASELJENI KLADUŠANI

Hirkić upozorava da je veoma rizično tumačiti ove podatke bez dodatnih istraživanja. On, ipak, smatra da je dijelom riječ o savremenom trendu i nastojanjima da se Kladušani uklope u sredine u kojima trenutno žive. “Moje je mišljenje da respektabilan broj Kladušana svoje nacionalno izjašnjavanje prilagođava shodno internacionalnim tendencijama – ‘Bosnia people’. Opće je poznato da nas većina na Istoku i Zapadu posljednjih godina prepoznaje kao Bosance, te ih u pravilu ne interesiraju naša religijska ili nacionalna pripadnost. Ovu konstataciju potvrđuje i moj 15-godišnji boravak u Sjedinjenim Američkim Državama”, navodi Ramo Hirkić.

Kada je riječ o izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti, prema rezultatima posljednjeg popisa, u općini Velika Kladuša živi 32.561 Bošnjak, 636 Hrvata i 146 Srba.

Statistika je neumoljiva, a ona kaže da je općina Velika Kladuša nazadovala u odnosu na bosanskohercegovački prosjek, što je veoma izraženo nakon 2005. godine, kada je odnos zaposlenih i nezaposlenih bio jedan prema jedan, odnosno po 5.400 zaposlenih i nezaposlenih građana. Riječ je, ističe Hirkić, o privrednom, kulturnom i obrazovnom nazadovanju, velikom porastu broja slučajeva grubih kršenja ljudskih prava i pomanjkanja građanskih sloboda. “Osnovni razlozi nazadovanja jesu opstrukcije i satanizacije viših nivoa vlasti, katastrofalna privatizacija, diskriminacija oko raspodjele sredstava za obrazovanje i samozadovoljstvo lokalnih elita. Promjene oko nacionalnog izjašnjavanja prilikom popisa 2013. godine nisu još vjerodostojno objašnjene i bez dodatnih istraživanja to nije moguće učiniti. Treba imati u vidu brojnost kladuške dijaspore i njihova izjašnjavanja. Demografski gubici Velike Kladuše u periodu od 1992. do 1999. godine iznosili su oko 1.400 smrtno stradalih Kladušana, od čega samo 100 žena. Velika Kladuša je 1991. godine imala manji broj stanovnika u odnosu na Bihać, Bosansku Krupu i Cazin i nikada nije bila najmnogoljudnija”, ističe Hirkić.

Možda bi razloge nazadovanja općine Velika Kladuša, prije svega, trebalo potražiti u negativnim političkim zbivanjima tokom 1993. i 1994. godine i činjenici da je Velika Kladuša najviše propala zbog Fikreta Abdića i njegove loše politike koja se godinama nakon rata odražavala na ovu općinu u vidu postavljanja njegovih političkih poslušnika na čelo Općine. Velika kladuša je zato dugo bila zaobilažena. Kada se taman počela oporavljati i Abdićeva DNZ (stranka putem koje je upravljao Velikom Kladušom) i poslije rata počela od njega ograđivati, on je 2016. godine uspio doći na čelo općine i tako Veliku Kladušu baciti u još dublju krizu, što se, naravno, negativno odražava i na ekonomsku i socijalnu sliku Velike Kladuše.

 

PROČITAJTE I...

“Cazinska medresa zatvorena je odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, a ponovo je otvorena odmah nakon početka posljednjeg rata, odnosno agresije na našu zemlju. Medresa je zatvorena 1920. godine zbog nedostatka materijalnih sredstava, a otvorena je 1993. godine zbog duhovnih potreba muslimana ovog kraja. Cazin i cijela Bosanska krajina nisu mogli više podnositi stanje prekinute tradicije, već su odlučili obnoviti kontinuitet pamćenja. Medresa je ponovo svečano otvorena 8. septembra 1993. godine”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!