Važe li ljudska prava za Izrael

Porodica je Ebru nakon hapšenja prvi put vidjela na fotografiji Reutersa načinjenoj prilikom odvođenju na suđenje, na kojoj se smješka, kao da prkosi nepravdi. Ali činjenica da su joj, osim lisica na rukama, lancima vezali čak i noge pokazuje zastrašujuće ophođenje izraelskih vlasti

 

Kada se na pretraživaču Googlea na našem jeziku ukuca ime Ebru Özkan, dobijemo samo podatke o turskoj glumici poznatoj iz serija prikazivanih i u našoj zemlji. Međutim, postoji još jedna Ebru Özkan o kojoj se malo zna, a trebalo bi se više znati.

Mjesec su dana izraelske vlasti u pritvoru držale dvadesetsedmogodišnju Ebru Özkan iz Turske, koju su uhapsili kad se iz Jerusalema vraćala u svoju zemlju. Mlada Özkan je i prije posjećivala Jerusalem, a ovaj joj je put cilj bio provesti u ovom gradu 27. noć ramazana, Lejletul-kadr, s palestinskom djecom. Međutim, na povratku u Istanbul, nakon što je predala prtljag na aerodromu, izraelski policajci su je priveli. Prijatelji s kojima je putovala kazali su za turske medije da su policajci objasnili kako dnevno ima pet letova za Istanbul, te da će, “ako propusti ovaj let, stići na sljedeći”. Od tada je prošlo nešto više od mjesec dana, a Özkan se još nije bila vratila svojoj porodici. Štaviše, za mjesec dana porodici nije bilo dopušteno ni da razgovara s Ebrom. Zar nije osnovno pravo omogućiti barem jedan kontakt s porodicom? Do prvog pojavljivanja u sudnici čak joj nije bilo dopušteno ni kontaktiranje s advokatom, a u toku proteklih mjesec dana izraelske vlasti šest puta produživale su joj pritvor.

Nakon hapšenja, porodica je Ebru prvi put vidjela na fotografiji Reutersa načinjenoj početkom prošle sedmice prilikom odvođenju na suđenje. Na fotografiji se smješka, kao da prkosi nepravdi, ali činjenica da su joj, osim lisica na rukama, čak vezali i noge lancima pokazuje zastrašujuće ophođenje izraelskih vlasti. Ipak, s obzirom na to da smo do sada više puta imali priliku vidjeti neljudsko ponašanje izraelskih vlasti, lanci na nogama nas možda i ne bi trebali čuditi. Mnoštvo je videosnimaka koji pokazuju iživljavanje izraelskih vojnika nad palestinskim civilima. Ako ništa, trebali bi nas čuditi tišina i licemjerje koji vladaju svijetom, jer da se nešto slično dogodilo u nekoj muslimanskoj državi, institucije širom Zapada pozivale bi na poštivanje ljudskih prava i slično. Pošto je riječ o Izraelu, te s druge strane o osobi koja je turski državljanin, sve je uglavnom popraćeno tišinom. Ne samo na “demokratskom Zapadu” već i u Bosni i Hercegovini.

Mnoštvo je ovdašnjih dežurnih kritičara koji govore o Turskoj, o demokratiji, daju lekcije o ljudskim pravima, “sude” turskom predsjedniku zbog uhapšenih terorista ili onih koji su podržavali teroriste. Isti ti nisu ni jednu rečenicu napisali o izraelskoj nepravdi prema jednoj mladoj osobi kojoj je jedini cilj bio provesti dane s palestinskom djecom i igrati s njima lopte. Pa čak i da su izraelske vlasti imale povoda za njeno hapšenje, a nisu, zar je zaista potrebno vezati noge lancima? Ti lanci, odnosno prihvatanje da je to normalno, poslali su i jasnu poruku da je sve što Izrael uradi “prihvatljivo”.

Izraelske vlasti na suđenju održanom 9. jula 2018. godine optužili su Ebru Özkan da je pomagala “Hamas”, narušavala red u državi i u državu unosila “neprijateljski” novac. Porodica, kao i njen advokat, od prvog dana govore da su sve optužbe neosnovana, te da je Ebru Özkan do sada uvijek pomagala djeci, ma gdje ona bila, a s istim ciljem je putovala i u Jerusalem. Na kraju, odobreno joj je da se brani sa slobode, odnosno, odvedena je u kućni pritvor, a početkom ove sedmice ukinuta joj je zabrana napuštanja države. Özkan se u ponedjeljak vratila u Tursku, a među prvima čestitao joj je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan.

Ebruina sestra Elif na svom Twitteru objavila je i video na kojem se vidi kako Ebru prije hapšenja igra lopte s djecom u Jerusalemu, napisavši da je jedini cilj njene sestre bio provesti svetu noć ramazana s palestinskom djecom. Turska javnost burno je reagirala na hapšenje, a turske vlasti pomno su pratile slučaj. Protesti u znak podrške održani su čak i u Londonu i pojedinim drugim evropskim gradovima.

Nije Ebru Özkan jedina osoba koju je Izrael spriječio u aktivizmu za mir u Palestini. Nedavno su izraelske vlasti, nakon šest sati ispitivanja, deportirali i aktivistu iz Švedske Benjamina Ladraa. On je iz svoje zemlje pješačio desetak mjeseci, prešao više od jedanaest država i pet hiljada kilometara kako bi stigao u Jerusalem. Zbog palestinske zastave koju je sa sobom nosio, u Grčkoj ga je u jednom danu policija zaustavila šest puta, u Bugarskoj je ispitivan tri sata, dok mu je u Austriji tim protiv terorizma s oružjem u rukama pretraživao stvari. Sve je to prošao da bi ostvario svoj cilj, dao podršku za mir u Palestini, odnosno da bi privukao pažnju javnosti na nepravdu koju preživljava palestinski narod. I njega su, poput Özkan, izraelske vlasti doživjele kao sigurnosnu prijetnju. Prema pisanju turskih medija, od 2010. godine do sada Izrael je deportirao ukupno 36 turska građanina.

Brutalno ophođenje izraelskih vlasti prema palestinskom narodu postala je svakodnevica na koju smo, tužno je to priznati, navikli. Skoro pa svakodnevna ubistva Palestinaca, uz nasilje koje izraelski vojnici provode nad civilima, postaju samo uzgredne vijesti.

U aprilu 2018. godine procurio je snimak ispitivanja mlade aktivistice Ahed Tamimi, koja je osuđena na osam mjeseci zatvora zbog snimka na kojem se vidi kako udara izraelskog vojnika. Na snimku ispitivanja jasno se vidi kako izraelski istražitelji verbalno vrijeđaju i pokušavaju zastrašiti ovu tinejdžericu, a prema izjavama njenog oca, pojedina ispitivanja obavljana su čak nakon četrdeset sati nespavanja.

Ovaj snimak objavila je grupa za ljudska prava “Al-Haq”, ali uprkos ovoj nesumnjivoj potvrdi ponašanja Izraelaca, “vodeći” svjetski branitelji ljudskih prava ostali su skoro pa nijemi na način rada izraelskih istražitelja. Dok u svijetu vlada takva tišina, ne čudi što se nasilje izraelskih vlasti iz dana u dan nastavlja.

PROČITAJTE I...

I bez obzira na to da većina Bošnjaka zna da je Komšić političar koji se nije proslavio za vrijeme svojeg osmogodišnjeg mandata u Predsjedništvu BiH, osim što je njegova pojava bila trn u oku Hrvatima, Bošnjaci su mu dali povjerenje jer ga ne vide kao opasnost za opstanak BiH.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!