Varosha, grad duhova

U ljeto 1974. godine, usred turističke sezone, Varosha je postala žrtva grčko-turskog sukoba. Naselje je ograđeno odmah po osvajanju, a stanovnicima nikad nije omogućen povratak. Ugled Varoshe, kao jedne od najatraktivnijih svjetskih turističkih destinacija, uništen je preko noći

Zamislite napuštena elitna svjetska odmarališta poput St. Tropesa, Miamia Beacha, Bahamasa; luksuzni hoteli bez gostiju polahko propadaju, prazni butici, kafići i noćni klubovi… Na pustim su pješčanim plažama suncobrane zamijenila gnijezda kornjača, ništa se ne čuje osim šapata vjetra. Jedno takvo mjesto postoji na zapadnom dijelu otoka Kipar, na obali Sredozemnog mora. Ovo je priča o Varoshi, nekada jednoj od najpopularnijih svjetskih turističkih destinacija koja je okružena morem i bijelim pješčanim plažama. Tokom sedamdesetih su u Varoshi uživali tadašnji milioneri i zvijezde poput Brigitte Bardot, Sophie Loren, Elizabethe Taylor, Richarda Burtona, Raquela Welcha. Oni su bili stalni gosti u to vrijeme najluksuznijih hotela na svijetu. Kažu nam da je Elizabethi Taylor omiljeni bio Argo Hotel.

Vrijednost zemljišta na kojem je izgrađeno turističko naselje procjenjuje se na 100 milijardi dolara. Izgradnja naselja, zamišljenog kao turistička top destinacija, počinje 1960. godine. Izgrađen je veliki broj odmarališta i hotela. Od ukupnog broja hotela na cijelom otoku Kipar, polovina ih se već 1970. nalazila na 6,5 kilometara dugoj plaži u Varoshi. Zbog 45 hotela i 60 apartmana, Varosha je gostima nudila 10.000 kreveta. Mještani kažu da je u gradu bilo oko 3.000 luksuznih prodavnica poput autosalona Toyote ili Alfa Romea, 99 zabavnih centara, 25 muzeja, 24 kina i teatra, 21 banka i dva sportska kompleksa. Godine od 1970. do 1974. bile su zlatno doba za ovo turističko naselje.

Prvi hotel u svijetu sa 7 zvjezdica

Hava, stanovnica Kipra, kaže nam da se Golden Sand Hotel, u vlasništvu engleske kraljevske porodice, smatra prvim hotelom u svijetu sa 7 zvjezdica. „Autom si mogao ući u sobu, a njihove knjige za rezervaciju bile su unaprijed popunjene do 2000. godine“, pojašnjava Hava.

Naziv Varosha potječe od turske riječi varoş, što znači predgrađe. Etimolozi tvrde da je riječ u turski jezik ušla iz balkanskih jezika kada je najveći dio Balkanskog poluotoka bio u sastavu Osmanskog carstva. U bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku riječ varoš znači grad, četvrt ili predgrađe. Sadašnji je naziv Varoshe na turskom jeziku Kapalı Maraş.

Varosha je nekada bila dom za više od 39.000 stanovnika, uglavnom kiparskih Grka. Ovo je nekad popularno turističko naselje danas potpuno prazno. Kao naselje pripada drugom po veličini gradu Turske Republike Sjeverni Kipar Famagusta (grčki: Αμμόχωστος; turski: Gazimağusa ), čije ime znači grad skriven u pijesku. Varosha, kao dio Famaguste, uistinu je skrivena, ali ne u pijesku nego iza bodljikavih žica.

U ljeto 1974. godine, usred turističke sezone, Varosha je postala žrtva grčko-turskog sukoba. Turska vojska izvela je vojnu operaciju kojom je odgovorila na državni udar grčke gerilske organizacije EOKA B i na njene namjere da otok pripoji Grčkoj te je spriječila nasilje kiparskih Grka nad turskom manjinom na otoku. Na osnovu odredbi iz Ugovora o jamstvu, Turska je najprije dala prijedlog Engleskoj o zajedničkoj vojnoj intervenciji. Nakon što je dobila negativan odgovor, 20. jula. 1974. godine Turska samostalno započinje vojnu intervenciju na Kipru. Svjedoci kažu da su stanovnici i turisti bježali iz svojih domova i hotelskih soba ostavljajući sve iza sebe. Varosha je ostala na strani otoka koji je nakon sukoba pripao kiparskim Turcima, a u naselje je zabranjen ulaz svima osim turskim vojnicima i osoblju UN-a. Naselje je ograđeno bodljikavom žicom odmah po osvajanju, a njegovim stanovnicima nikad nije omogućen povratak. Ugled Varoshe kao jedne od najatraktivnijih turističkih destinacija uništen je preko noći.

Osmatračnice na svakom koraku

Poslije izlaska iz dobro očuvanih mletačkih zidina Famaguste, prateći morsku obalu, dođosmo do visokog zida, a na njemu crveni znak s crnim naoružanim vojnikom i natpisom Restricted area. Tu su i osmatračnice s vojnicima. Provirujemo kroz pukotinu u zidu. U pozadini plaže napušteni su stambeni i hotelski blokovi Varoshe. Malo niže niz pješčanu plažu zid naglo skreće prema moru i dijeli plažu na dva dijela – dozvoljeni i zabranjeni. Provirujemo iza žice koja ulazi u more, odmah pored osmatračnice. Još se vide dokazi da je ovo mjesto nekad bilo vrlo uspješno i živo. Danas izgleda kao da mu je neko nekad davno ukrao dušu. Da ne smijemo dalje upozorili su nas lokalni kupači koji su bili na dozvoljenom dijelu plaže, pokraj grada duhova, kako oni zovu Varoshu. Tvrde da su domovi u Varoshi i danas puni namještaja i odjeće, a da su stolovi i dalje postavljeni za večeru. Navodno je u stanovima ostavljeno prljavo posuđe, a u prodavnicama roba iz 1974. Sve zamrznuto u vremenu. Švedski novinar koji je posjetio grad sa švedskim bataljonom u sastavu snaga UN-a 1977. godine rekao je da je vidio veš kako se još suši i kako sijalice još svijetle u zgradama. Lokalni kupači pričaju da su Turci ušli u praznu Varoshu i, umjesto da ju opljačkaju i sravne sa zemljom, kako to obično biva u ratovima, odlučili su je sačuvati onakvom kakvom su je zatekli. U potpunosti su ogradili naselje i proglasili ga zabranjenom zonom. S druge strane, kiparski Grci smatraju da su vojnici tu samo da zabrane njima ulaz u naselje. Iznad Varoshi visoko u nebo dižu se kranovi koji su bili postavljeni radi gradnje nikad nedovršenih hotela.

Pored toga što je zabranjen pristup ovom mjestu, zabranjeno je i fotografiranje pa su i fotografije ovog mjesta vrlo rijetke. Na nekima, koje smo pronašli, vide se potpuno novi automobili u autosalonima Varoshe. Cijelo je naselje doslovno jedna velika suncem okupana vremenska kapsula. Varosha je primjer kako bi svijet izgledao bez ljudi.

Ničija zemlja

Sve je vrijeme Varosha jedna od ključnih tačaka u mirovnim pregovorima koji traju gotovo četrdeset godina između kiparskih Grka i Turaka o ponovnom ujedinjenju ostrva. Ostrvo je nakon turkse vojne operacije podijeljeno na Tursku Republiku Sjeverni Kipar (zauzima 38 % otoka), državicu u kojoj žive uglavnom kiparski Turci i koju od 1983. godine, otkako je proglašena njena nezavisnost, priznaje samo Republika Turska. Na jugu je otoka međunarodno priznata Republika Kipar, država kiparskih Grka koja je od 2004. godine članica EU. Otok je podijeljen zelenom linijom ili tampon-zonom koja je pod kontrolom UN‑a.

Stručnjaci za kiparsko pitanje smatraju da je Turska zauzela Varoshu kako bi je mogla koristiti kao jako političko sredstvo u pregovaračkom „cjenjkanju“ i nakon toga je ponovo vratiti njenim stanovnicima. Štaviše, u Sporazumu Doruk, potpisanom 1975. godine, odmah nakon sukoba koji predstavlja temelj kiparskih mirovnih pregovora stoji i specijalna odredba koja se tiče samo Varoshe. Prema ovoj odredbi, u slučaju da strane postignu dogovor u vezi s tim regionom, Varosha će biti otvorena i prije potpunog rješavanja kiparskog problema. Međutim, strane do danas nisu postigle nikakav dogovor o Varoshi.

Nakon što je Sjeverni Kipar proglasio nezavisnost 1983. godine, mirovni su pregovori dobili novu dimenziju, nastavljeni su, ali s velikim pauzama. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija proglasilo je prvo nevažećom odluku kojom je proglašena država TRSK, a 6 mjeseci kasnije, dok je planirano da se u Varoshi smjeste studenti s Univerziteta Doğu Akdeniz, Vijeće sigurnosti UN-a donosi i drugu odluku kojom zabranjuje naseljavanje bilo koga na ovom području, osim zakonskih vlasnika te imovine.

Annanovim planom iz 2004. godine, kao najozbiljnijim ponuđenim rješenjem za ujedinjenja ostrva, predviđeno je vraćanje Varoshe u vlasništvo stanovnicima koji su tu živjeli prije podjele ostrva. Međutim, plan nije prošao na referendumu jer ga, za razliku od kiparskih Turaka, Grci nisu podržali.

Grad Famagusta nekada su zvali New Yorkom Mediterana i gradom koji nikada nije spavao. Bio je politički, poslovni i kulturni centar Kipra. Na tom mjestu spajale su se kulture i religije. Imao je sve: arhitekturu, arheologiju i ljude. Danas ima samo dva kina i jedan kulturni centar.

PROČITAJTE I...

Knjiga Unutar Bratstva Hazema Kandila govori o velikom društvenom i političkom pokretu Muslimanska braća, kojeg je osnovao Hasan el-Benna u Egiptu 1928. godine. Članovi ovog pokreta decenijama su hapšeni, šikanirani, zatvarani i ubijani, a u očima muslimana širom svijeta uživali su status revnosnih vjernika. Autor ove knjige dobio je priliku da pripadnike pokreta promatra u njihovom prirodnom okruženju punih pet godina, a onda je 2013. godine obavio intervjue s nekim od njih. Tada mu je omogućen pristup dokumentima pokreta iz njihovog ličnog arhiva, a svoja zapažanja u iskustvima s pripadnicima ovog pokreta zabilježio je upravo u knjizi Unutar Bratstva. Ona nam može pomoći da razumijemo zbog čega se reputacija Bratstva, uspostavljana tokom osam decenija, srušila za kraće od osam mjeseci. Cilj ove kritičke knjige jeste dati odgovor na pitanje kako su ideje Bratstva osnažile i ograničile ovaj pokret u njegovoj borbi za političku moć Unutar Bratstva, Hazem Kandil; “Bookline”, Sarajevo, 2016. godine; s engleskog prevela: Nazifa Savčić

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!