UVODNIK STAVA: Teorija srednjeg entiteta

Stvar je vrlo jednostavna i od bošnjačke politike jasno artikulirana više puta. Dobrodošlica je uvjetovana poštivanjem protokola – Sarajevo je glavni grad BiH, predsjednik susjedne države prvo razgovara s predsjednikom (predsjednicima) BiH, a ne predsjednikom RS-a. Prvo se dolazi u Sarajevo, a ne u Banju Luku ili Ljubuški. Poštivanje bilateralnih odnosa preduvjet je opstanku bilo kakvih budućih odnosa. O da, zato je bitno da premijer Denis Zvizdić uskoro posjećuje Srbiju, zato je bitno da pod uvjetom poštivanja državnosti BiH postoji otvoren diplomatski kanal s Tomislavom Nikolićem. Jest, tzv. Toma Grobar četnički je vojvoda s Romanije, ali je i predsjednik Republike Srbije.

Bilo je zabavno gledati srpske reakcije na izjave SDP-ovih zvaničnika u kojima su iskazivali svoj patriotski revolt nakon devetojanuarskih Dodikovih nacionalističkih egzibicija u Banjoj Luci. Saznali smo da ljevica navija za BiH. Mašallah! No, zbog toga su od srpskih medija optuženi da su bošnjački nacionalisti. Slično im se ponovilo i nakon književne tribine Rusmira Mahmutćehajića u Mostaru koja se ticala definiranja Andrićevih animoziteta prema Bosni i muslimanima. “Nerin Dizdar, bošnjački nacionalist, član radikalnog SDP-a”, brujali su hercegovački mediji, a tako zdušno prenosili oni srpski, komentirajući stavove govornika Dizdara.

Tako je to kada si patriota i voliš cjelovitu BiH. Optuže te da si radikalni bošnjački nacionalist. Nadamo se samo da je ljevica iz ovoga izvukla neku pouku, pa da će sljedeći put biti principijelnija kada vladajuću bošnjačku politiku bude optuživala za razne etnofašizme i nacionalizme, posve je izjednačujući s istinskim nacionalistima među Hrvatima i Srbima. Međutim, da ljevici treba posuditi malo pameti i historijskog iskustva, vidjelo se i po njihovim priopćenjima u kojima su tog hladnog 9. januara pozivali “građanske stranke da ponude program na temelju Platforme Predsjedništva RBiH iz juna 1992. godine, i ponude alternativu dogovorima nacionalista koji nas drugi put u 25 godina žele povesti u nasilje”. To ujedno znači vraćanje na pozicije iz 1992. godine, odnosno na Ustav Republike BiH iz 1992. Znaju li ovi lijevi bošnjački nacionalisti i radikali šta pričaju i šta zazivaju?

Zatim su mnogi bili zabrinuti jer član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović navodno šuti, što su tumačili kao potpuno odsustvo otpora. Očekivali su valjda da ćemo mi Bošnjaci sada rokati po Srbima, da ćemo dići zastavu s ljiljanima (što je inače lijep prizor, ali za drugu priliku), da ćemo repetirati nešto, aktivirati, detonirati… Da će bošnjačka vlast izaći i patetično vikati: “Mi ne damo Bosne”, “Mi smo za unitarnu Bosnu”, “Više nećemo entitete”, “Više nećemo kantone”, “100% BiH”… I, šta bi bilo da je doista tako bilo, da je naša politika pokleknula emocijama koje se manifestiraju po društvenim mrežama? Poslali bi nam veseli srpski voz na kojemu piše “Ovo je Srbija”, pa neka radikalna ljevica onda pjeva song iz filma Vlak u snijegu dok se repetiraju iskopane puške.

Pa onda smo se pitali treba li Tomislav Nikolić doći u BiH. Radikalna bosanska ljevica, ti bošnjački nacionalisti, kaže ne – treba zatvoriti granice. Koje granice? Je l’ Federacije BiH? Jesu li oni normalni?! Inače zagovaraju otvorenu i multikulturalnu BiH. Pisala su se i neka protestna pisma po portalima jer nikako ne treba primiti Nikolića. Kao da nam ne trebaju bilateralni odnosi sa Srbijom, kao da razgovor i dijalog odjednom nije rješenje. Stvar je vrlo jednostavna i od bošnjačke politike jasno artikulirana više puta. Dobrodošlica je uvjetovana poštivanjem protokola – Sarajevo je glavni grad BiH, predsjednik susjedne države prvo razgovara s predsjednikom (predsjednicima) BiH, a ne predsjednikom RS-a. Prvo se dolazi u Sarajevo, a ne u Banju Luku ili Ljubuški. Poštivanje bilateralnih odnosa preduvjet je opstanku bilo kakvih budućih odnosa. O da, zato je bitno da premijer Denis Zvizdić uskoro posjećuje Srbiju, zato je bitno da pod uvjetom poštivanja državnosti BiH postoji otvoren diplomatski kanal s Tomislavom Nikolićem. Jest, tzv. Toma Grobar četnički je vojvoda s Romanije, ali je i predsjednik Republike Srbije.

Onda smo malo slušali šta nam ima za reći “najveći graditelj” od Vardara do Triglava. Ko koga hrani, Dodik Izetbegovića ili Izetbegović Dodika, pitao se politički gastronom Fahrudin Radončić, ustvrdivši da se oni naizmjenično hrane i da je to najveći problem u državi. Zatim je s apetitom nastavio govoriti o suštini problema u Federaciji koju pronalazi u koalicijskom odnosu SDA – HDZ. Sve je problem ako se pita SDA, a ništa nije problem ako se njega pita. Sve može, na sve smo spremni, pod uvjetom da se ne završi u zatvoru. Do te mjere da njegov privatni list u posljednje vrijeme, znakovito ili ne, u više navrata piše o lošem stanju bosanskohercegovačkih zatvora. Ma, bolan ne bio, ništa se ne smije prepustiti slučaju. Također je Radončić neskromno konstatirao da “ne vidi ličnost koja je regionalno prepoznatljiva”, a da bi nakon Bakira Izetbegovića mogla ući u Predsjedništvo – osim njega, “velikog graditelja”, koji uz to ima “vrlo preciznu autorativnost”. Sliku svoju veliku ljubim u zrcalu majušnog tornja! Ili je obrnuto, nejse. Mi trenutno uopće ne znamo koji je politički program Fahrudina Radončića. On samo hoće graditi, u vis želi skakati bez prepone koju vidi u SDA, a optužbe koje neprestano upućuje u suglasju su mu, odnosno, protuprirodnoj vezi sa srpskom i hrvatskom politikom. Ako će iz te veze roditi i neka đeca, molimo lijepo, neka to bude na teritoriju Crne Gore. Je l’ Radončić uopće Bošnjak ili je neki anarhist koji želi graditi tornjeve u privatnom vlasništvu, dok u svojem privatnom listu, pardon listu bivše mu žene, priziva proteste i neke nove paljevine Predsjedništva BiH?!

I zato je za bošnjačku vladajuću politiku najbolje da reagira s odmakom, ne na prvu jer tada ispucana lopta može završiti ondje gdje ne bi želio niko, ni građani ove zemlje, ni radikalna ljevica, a ni građevinski radnik Radončić. Bez tenzija i jalovog populizma, pa po sredini, srednjim putem. Rekli bi da su tim povodom izmislili i neki srednji entitet, koji svaki Bošnjak mora ponekad dušmanima pokazati. “Eto vam ga, ko kaže da će se Bosna raspasti”, kažemo dok nam se bjelasa srednji prst na ruci.

PROČITAJTE I...

Pogledajte slobodno pa se još slobodnije zapitajte gdje se sakrila ona fildžan islamistička država o kojoj svaki dan čitate po nekim medijima, uhvatite se za glavu i pitajte se gdje je šerijatizacija, klerofašizam, gdje se to okupljaju etnonacionalni torovi koji zazivaju bosansku apokalipsu, gdje je tvornica za stvaranje pokrivenih srednjoškolki i ispiranje mozgova, pa gdje su razuraleni erdoğanisti da vas desekulariziraju, krvožedni mudžahedini i horde bošnjačkih nacionalista da pokvare ovo razuzdano ljetno veselje i uvedu kalifat, i gdje je, zaboga, ISIL da to sve digne u zrak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!