Uvodnik Stava: Poklonimo dobru vjeru pravosuđu

Na svu sreću (ili pamet), bošnjačka politika ponovo je odabrala pristup smanjivanja tenzija i nije istom mjerom odgovarala. Posve odgovoran pristup, ali on uz sebe uvijek nosi i mogućnost da ih vlastiti narod sumnjiči za pretjeranu popustljivost, a potom i kazni na izborima. Nažalost, s time će se svaka bošnjačka politika morati naučiti nositi, jer ako sva tri naroda spletkare i neumjereno galame – krhka BiH doista će se raspasti.

Odgovorni politički faktori u BiH, u pravilu, prihvataju procesuiranje ratnih zločina bez obzira jesu li iz reda njihovog naroda ili ne. U praksi često svjedočimo opstruiranju i politiziranju procesa te nepoštivanju pravne države. Ne cijeni se da je ubica ubica, a zločinac zločinac, nego se ubistvo i zločin promatra i dijeli na “naše” i “njihovo”. Smatra se da je dobro kada se “njihovi” procesuiraju, a “naši” uglavnom nisu krivi i čini im se nepravda. Radi složenih političkih, društvenih i posebno međunacionalnih odnosa, neki će pomisliti da bi bilo bolje da smo sve prepustili Hagu. No, poznato je da je sud u Hagu optužbe druge i treće kategorije prepustio domaćem sudstvu, što je pojeftinilo procese. Također, u Hagu su neke presude, s obzirom na poglede iz BiH, doživljene kao iznimno upitna pravda te je Tribunal u Hagu često prikazivan kao neobjektivan ili pristran.

Najnoviji slučaj hapšenja deset pripadnika civilne i vojne policije u Orašju interesantan je s nekoliko aspekata. Prvo, do sada nije bio slučaj da se odjednom uhapsi ovako veliki broj osumnjičenih za ratni zločin. Nezavisno pravosuđe ne mora voditi računa o složenosti međunacionalnih odnosa u BiH i da li neko od nakane procesuiranja ratnih zločina pravi politički slučaj i međunarodni skandal. Međutim, u Bosni i Hercegovini, govorimo sada o svim nivoima vlasti, odgovornost za donošenje odluka u najmanju je ruku tri puta veća od država u našem okruženju. Teškoća objektivno imaju i susjedne države, ali u BiH čak i objektivne teškoće imaju drugačije refleksije nego u susjedstvu. Stoga, i oni koji donose političke odluke moraju dobro promisliti i izvagati ako ne žele izazivati dodatne tenzije u društvu. Ispolitiziranim reakcijama nakon hapšenja osumnjičenih za ratne zločine u Orašju navedeni smo na opravdanu sumnju: “Jesu li hapšenja planski izvedena da proizvedu dodatno nerazumijevanje, optužbe, prijetnje i tenzije koje su se manifestirale kroz reakcije Hrvata u BiH i Hrvatskoj?”

Nova Vlada Hrvatske i čelni ljudi susjedne države reagirali su populistički, bez valjanih argumenata, i krajnje ucjenjivački i huškački, usmjerujući oštricu prema Bošnjacima i bošnjačkoj političkoj eliti. Bilo je i prijetećih poruka, što pokazuje nervozu među Hrvatima. Ili je to galamdžijski vapaj? Prema nekim procjenama, stvarni je razlog njihova svjesnost o tome da će u sljedećim desetljećima, ako se demografski procesi nastave ovim tokom, u BiH spasti na populaciju od 5%. No, ako je doista tako, od dizanja tenzija, uvreda i suludih hrvatskih konfabulacija da Bošnjaci “rade zelenu transverzalu preko Stoca kojoj je cilj da se osvoji Neum, pa da Erdoğan može poslati svoju pomorsku flotu” najmanje koristi imaju sami Hrvati.

Interesantno je da su Srbi s obiju strana Drine uglavnom šutjeli, a ratni zločini u Orašju najviše se njih tiču. Nije bilo uobičajeno žučnih komentara ni reakcija i njihovog premijera kojem je priča o navodnom kopanju srpskih očiju u Srebrenici glavni “adut” kada pokušava osporiti ono što se nikako ne može umanjiti – genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Kada se ovome pribroji dojam usklađenosti hrvatske i srpske štampe sklone senzacionalističkim i populističkim političkim agitiranjima, čitav slučaj oko Orašja posljednjih sedmica dobiva novo značenje i mi apsorbiramo sliku koja ide u smjeru neke nove političke spletke Dodika i Čovića na štetu Bošnjaka. Na svu sreću (ili pamet), bošnjačka politika ponovo je odabrala pristup smanjivanja tenzija i nije istom mjerom odgovarala. Posve odgovoran pristup, ali on uz sebe uvijek nosi i mogućnost da ih vlastiti narod sumnjiči za pretjeranu popustljivost, a potom i kazni na izborima. Nažalost, s time će se svaka bošnjačka politika morati naučiti nositi, jer ako sva tri naroda spletkare i neumjereno galame – krhka BiH doista će se raspasti.

A u Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine sjede ravnopravno Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Odluke se donose zajednički i, trebalo bi, nezavisno od politike. Pa zašto bi onda samo Bošnjaci bili optuženi kao krivci u slučaju Orašje, kada Sud i Tužilaštvo nisu samo bošnjački, i u njima sjede Srbi i Hrvati koji ravnopravno učestvuju u svim procesima u procesuiranju zločina? Bez obzira što ciljano urliču o neravnopravnosti, Hrvati bi, ipak, prije svake galame trebali ponoviti osnovno gradivo o ustroju države ili bi trebali povjerovati u vlastitu izjavu da Hrvatska u BiH slijedi politiku Evropske unije. S time da bi se moglo tvrditi, a vjerovatno i dokazati, da neke dosadašnje optužnice bošnjačkim generalima nisu sadržavale dovoljno dokazive elemente odgovornosti, ali je bošnjački član sudskog vijeća preglasan od hrvatskog i srpskog člana. Bošnjačka politika nije reagirala na ovakav odnos i on je legalistički prihvaćen poštivanjem institucije suda.

Nažalost, savršeni su odnosi na zemlji među ljudima nemogući. Pa zašto ih onda neko traži samo od Bošnjaka? To bi trebali znati iskreni vjernici, bez obzira na vjeroispovijest. Ne očekujemo da to znaju Dodik i Čović. Trebao bi to znati bosanski kardinal Puljić, koji je osumnjičenicima za ratni zločin dijelio krunice koje je posvetio papa Franjo. Trebao bi to znati i sisački biskup Košić, koji je nedavno na polaganju kamena temeljca sisačkoj džamiji napravio skandal i maltene optužio hrvatske Bošnjake za ubijanja kršćana na Bliskom istoku i hapšenja “nevinih” katolika u Orašju. I sada više ne govorimo o osnovama razumnog ponašanja u poštivanju državnih institucija, ovdje je riječ o poštivanju osnova ljudskosti i morala. Stoga, ako se kunemo u evropski put BiH, poklonimo dobru vjeru pravosuđu.

 

 

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!