UVODNIK STAVA: Jahorinska deklaracija jeftina je repriza komunističke internacionale

Ako je ljevica spala na zvijezde granta Bajrovićevog NDI-a, poput klauna iz nevladinog sektora Darka Brkana i Amera Bahtijara, štitonošu Štefice Galić, te propalog novinara i političara Bakira Hadžiomerovića, zatim nepopravljivog jugonostalgičara Esada Bajtala, stanovitog Jasmina Mujanovića, za kojega nismo sigurni da je dosegao punoljetnost, pa stanovitu aktivisticu na Twitteru Azru Kaziju, ako im treba pripomoć od autohtonih Londončana Zrinke Bralo i Nevena Anđelića, onda – jao si ga ljevici.

Nedavno smo mogli pročitati Jahorinsku deklaraciju, politički dokument koji su proizvele SDP, Demokratska fronta, Građanski savez i grupa novinara, aktivista iz nevladinog sektora i sveučilišnih profesora. Učinili su to u organizaciji Centra za kritičko mišljenje iz Mostara i portala Tačno.net. Deklaracija, treba direktno reći, simbolizira potpuni krah i sunovrat probosanske ljevice.

Za razliku od SDP-a, koji je posve izgubio svoj identitet, zanimljivo je da Deklaraciju nije željela podržati Naša stranka, pokazavši time političku zrelost. Koliko god bio ograničen lokalnim utjecajem, Peđu Kojovića kao da je neki strani PR savjetnik dobro uputio da se vlast ne mijenja na okruglim (švedskim) stolovima, nego radom u skupštinskim klupama. Po uzoru i u dosluhu s osnivanjem hrvatske Nove ljevice u Zagrebu, pa čak sa sudjelovanjem istih osnivača, poput Dragana Markovine i oca mu Roka te Olivera Frljića, na Jahorini je demonstrirano partizansko (izraz Nevena Anđelića) okupljanje na kojem se uz kavijar u hotelu s puno zvjezdica klelo u petokraku i tekovine Josipa Broza Tita. Ličilo je to na anahronu i jeftinu reprizu komunističke internacionale.

Potpuno nedostojno socijaldemokratskih načela, što je razumljivo kada govorimo o učešću neutaživo ambicioznih Reufa Bajrovića i Emira Suljagića, ali posve samoubistveno kada govorimo da je inicijativu podržao SDP i njen lider Nermin Nikšić. Ni približno tako neuk i površan nije bio hrvatski SDP, koji nije želio sudjelovati u hrvatskoj inačici ovog političko-publicističkog ujedinjenja. Probosanska ljevica, koja sada trubi da će zabraniti nacionalistički govor mržnje u predizbornim kampanjama, ogriješila se o Bošnjake, i to vrlo ozbiljno, jer je na valu raznih fobija u svojoj kampanji za lokalne izbore, u želji da s nacionalnim strankama plaši narod, izjednačila nacionalizam i nacionalno, a patriotizam s radikalizmom.

Posljedice te nepromišljenosti osjećat će se dugo, a račun će platiti čitav bošnjački narod bez obzira na to bio lijevo ili desno politički orijentiran. Pa ne bi bilo loše da supotpisnik Jasmin Imamović razmisli jesu li u nekoj korelaciji njegove šovinističke izjave o bošnjačkim radikalima i “Sarajevu zavijenom u crno” s hrvatskim i srpskim optužbama o tome da su Bošnjaci u BiH sigurnosna prijetnja. Je li i supotpisnica Zilka Spahić-Šiljak, pokrivena sveučilišna profesorica, kojoj je u znanstvenom interesu i “islamski feminizam”, jedna od tih u crno zavijenih Sarajki? Treba to nju pitati.

Ako je ljevica spala na zvijezde granta Bajrovićevog NDI-a, poput klauna iz nevladinog sektora Darka Brkana i Amera Bahtijara, štitonošu Štefice Galić, te propalog novinara i političara Bakira Hadžiomerovića, zatim nepopravljivog jugonostalgičara Esada Bajtala, stanovitog Jasmina Mujanovića, za kojega nismo sigurni da je dosegao punoljetnost, pa stanovitu aktivisticu na Twitteru Azru Kaziju, ako im treba pripomoć od autohtonih Londončana Zrinke Bralo i Nevena Anđelića, onda – jao si ga ljevici.

Usput, isti je taj Amer Bahtijar, urednik portala Tačno.net, ne tako davno bio zvijezda Avazovih stranica i mjesecima pozivao na linč supotpisnika deklaracije Bakira Hadžiomerovića, koji je tada uređivao TV politički magazin 60 minuta. Toliko o principijelnosti potpisnika među kojima je i Mensur Osmović, nekadašnji urednik Dnevnog Avaza, Asa, Sana, a sada kolumnista zapadnomostarskog Dnevnog lista. Ostaje nejasno šta će s njima Dino Mustafić, koji je nedavno izašao iz Naše stranke? Možda je mislio da prisustvuje nekom kazališnom ad hoc performansu?

Dok je mogao upasti u ovakvo društvo, ni Nerzuk Ćurak ništa ne misli. A navodno se radi o stručnjaku, sveučilišnom profesoru politoloških nauka. Njegovo prisustvo na tom skupu pokazuje da je riječ o potpunom antitalentu za praktičnu politiku. Možda bismo ga jedino mogli usporediti s Enverom Kazazom, koji, kada kao historičar i teoretičar književnosti piše pjesme, pokazuje iste dosege kao i Nerzuk Ćurak u primijenjenoj politici. No, Kazaza nije bilo na Jahorini, što začuđuje. Bit će da je zapeo ispijajući kuhano vino na Kozari.

Nevjerovatan je ovaj skup, definitivna sinergija publicista koji već godinama truju javnost svojim poganim jezičinama s politikom. Na koncu, i njihovo razotkrivanje. Godinama su optuživali da postoji sprega politike i medija te prokazivali i upirali prstima, pljuvali, istjerivali, anatemizirali, huškali i isljeđivali u bestijalnim medijskim orgijama. Sada su se sami razotkrili kao dio dobro uvježbane i politički organizirane grupe.

Maskirani u urbanu građanštinu, ovi novinari i znanstvenici tako bi rado reiinstitucionalizirali zloglasni verbalni delikt (tačka 2. Deklaracije). U suštini, upravo je dobar dio potpisnika sudjelovao u razvijanju pogubnih autofobija među Bošnjacima, pogubnih kompleksa manjih vrijednosti, u kojima je svejedno da li se udara po Dini Merlinu, Sebiji Izetbegović ili Nedžadu Ibrišimoviću, ili bilo kome drugome, glavno je da se udara i obezvrjeđuje.

Zanimljivo je da su sve oštrice okrenuli prema bošnjačkoj politici u Sarajevu. Kada kažu nacionalisti, misle i na Bošnjake, Hrvate i Srbe, ali pritom su im dosezi realno ograničeni na Federaciju BiH, u kojoj obitava bošnjačka većina. Ova za ljevicu sramotna deklaracija ama nijedanput ne spominje riječ radnik i radnička prava. No zato grupa intelektualaca traži “zaustavljanje konzervativne kontrarevolucije i diskriminacije internacionalne kulture” i da se “otvori kulturni prostor alternativnoj i kritičkoj misli koja će razvijati pluralno i demokratsko društvo”. Kakvi radnici, većina potpisnika jedine je žuljeve u životu stekla brojeći grantovske pare. Živjela nam alternativna kritička misao!

U Deklaraciji ni jedna riječ o zaštiti državnih interesa, o principijelnom probosanskom stavu zaštite države od raspada i mogućim hrvatskim i srpskim referendumima 2018. Ništa od toga. Njih će i tada vjerovatno zanimati da prozivaju nepostojeće bošnjačke nacionaliste u politici i optužuju ih za izdaje. Činit će to iz ideala ili zbog grantovskih para – svejedno je.

PROČITAJTE I...

“Ja sam prišla Ratku Mladiću i rekla mu da mi nema djeteta, da je nestalo. Povukla sam ga za ruku i rekla mu to, ali on me otjerao. Strpali su nas nakon toga u autobuse. Selmu nisam uspjela pronaći tad, a, evo, više od 22 godine nemam glasa nikakvog o njoj. Vjerujem da je živa. Nadam se tome. Svakog dana mislim na nju. Nadam se da ćemo nekad saznati šta se desilo. Dok je ne pronađemo, živu ili mrtvu, nećemo odustati”

Fenomen da oni koji su svojevremeno nagovarali Bošnjake da se na popisu izjasne kao Bosanci sada negoduju zbog nazivanja nastavnog predmeta bosanski pokazuje da nisu u pitanju nikakvi pozitivni principi, nego namjera da se konstantno problematizira bošnjačka jezička, kulturna i uopće identitetarna posebnost. U tu svrhu koriste se i maliciozne zamjene teza po kojima se pravo na izučavanje vlastitog jezika kroz predmet nazvan po tom jeziku tumači kao diskriminacija drugog i drugačijeg. Hoće li doći vrijeme kada će i samo postojanje Bošnjaka biti tumačeno kao akt segregacije i diskriminacije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!