UVODNIK STAVA: Čudo neviđeno koje nazivamo Bošnjaci

Bilo je tuđih zastava i bilo je tuđih carstava, bilo je nebrojeno smrti i žrtava u bitkama koje Bošnjaci trebaju obilježavati jer su to i njihove bitke. Bitka na Çanakkaleu jedna je od njih.

Digla se tzv. fina gradska raja jer Bošnjaci već treću godinu zaredom s turskim prijateljima, u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta, obilježavaju godišnjice bitke kod Çanakkalea (Galipolje). Kažu da slavimo tuđe bitke, da je to maćehinski odnos Turske, kažu da smo mi poltroni, neko nas osmanizira i erdoğanizira, i sve tako redom. Cilj je, kao i uvijek do sada, da se izjednači hrvatski i srpski nacionalizam s onim bošnjačkim, odnosno da se hrvatskom i srpskom mitu o junačkoj borbi protiv Osmanlija suprotstavi navodni bošnjački mit borbe pod Osmanlijama. A krajnji cilj ovakvih podmetanja nije izjednačavanje krivnje kroz 1914. godinu, kada se događa Çanakkale, već 1992. godinu, kada se događa početak odbrane BiH od srpske agresije.

Što se tiče Çanakkalea, Bošnjaci imaju puno pravo da tu bitku obilježavaju i da plaču pritom do mile volje, bez obzira što je nisu vodili pod bosanskom zastavom. Naime, finograđani prešućuju ili ne žele znati da je u toj bici sudjelovalo, prema procjenama, oko 15.000 Bošnjaka, a da ih je više hiljada izginulo. Tome svjedoči i veliki broj nišana na tamošnjem šehidskom mezarju na kojima piše “Bosna‑Hersek”. Među njima je bilo onih koji su došli direktno iz Bosne i Sandžaka, ali i onih koji su došli iz drugih dijelova Osmanskog carstva od kuda su se morali iseliti ranije. Primjerice iz Srbije, koja je krajem 19. stoljeća sravnila sa zemljom svako podsjećanje na prisustvo islama i etnički očistila muslimane sa svog teritorija, među kojima je bilo ponajviše Bošnjaka.

Imaju Bošnjaci pravo sjećati se i još davnije historije i obilježavati je. U ovoj godini navršava se 500 godina od osmanskog zauzimanja Egipta. Tada su Bošnjaci bili među udarnim četama pod zastavom sultana Selima I Javuza, osmanskog vladara po kojem je dobio ime novi velebni istanbulski most koji spaja Aziju i Evropu. Ovaj pohod u historiji zapamćen je i zato jer su Osmanlije uspjeli prijeći Sinajsku pustinju. Uspjelo je to prije Aleksandru Velikom, nije uspjelo mongolskom osvajaču Timuru.

Borili su se Bošnjaci i za Austro‑Ugarsku i pod crvenom zvijezdom. Borili su i pod kukastim križem, borili su se i za vragove. Prisjećaju se svojih bitaka i pred Vječnom vatrom i pred spomenikom u Villefrancheu, francuskom mjestašcu gdje su upravo Bošnjaci iz Handžar divizije poveli prvu organiziranu pobunu unutar jedinica Hitlerovog zločinačkog stroja. I to su im podmuklo i kukavički ukrali Hrvati, tvrdeći da je to bila hrvatska pobuna, a ulica gdje je vođena bitka zove se Avenue des Croates.

Bitaka u kojim su sudjelovali bezbroj je, zastava pod kojim su ginuli bezbroj je. I istina je, nisu to bile naše zastave, a opet, neke od njih smo voljeli toliko da smo bili spremni dati glavu za njih. Moj čukundjed Ahmet-aga borio se kao osmanski kapetan na granici Osmanskog carstva i Mletaka, a njegov je sin Arif-aga kao austrougarski oficir s fesom na glavi uskakao u italijanske rovove u bici na rijeci Piavi, gdje je ranjen i zarobljen. Pričao je da su u dvogodišnjem zarobljeništvu italijanski oficiri dovodili svoje žene da im pokazuju “muhamedanca” zelenih očiju i plave kose. Bio je izlagan poput majmuna u zoološkom vrtu. Čudo neviđeno su ti Bošnjaci.

Bilo je tuđih zastava i bilo je tuđih carstava, bilo je nebrojeno smrti i žrtava u bitkama koje Bošnjaci trebaju obilježavati jer su to i njihove bitke. Bitka na Çanakkaleu bitna je i za islamski svijet u cjelini, jer, da je tada kolonijalno Britansko carstvo ušlo u Tursku, geopolitička slika toga dijela svijeta danas bi bila sasvim drugačija. U negativnom smislu, naravno.

Ali od svih zastava pod kojima su ratovali, to hodajuće čudo neviđeno koje nazivamo Bošnjaci, najljepša je ona zastava s ljiljanima. U ovoj godini slavimo 25 godina od početka čuda bosanskog otpora, 25 godina od početka odbrane Bosne i Hercegovine od agresije i 25 godina od osnivanja Armije Republike BiH. Jedno od budućih mjesta obilježavanja ovog čuda bit će i spomenik specijalnom odredu MUP-a Bosna, poznatijim kao Vikićevci, a nalazit će se u parku Druge gimnazije. Autor spomenika kolumnista je Stava, bivši vojnik Armije Republike BiH i likovni umjetnik Nebojša Šerić Šoba. Spomenik će činiti autentični zarobljeni neprijateljski tenk i skulpture specijalaca.

No, ni ovaj spomenik očito neće moći proći bez medijskih prepucavanja i osporavanja. Kako čujemo, već su počele opstrukcije tzv. fine gradske raje iz nevladinog sektora koja smatra da je spomenik agresivno vizualno uznemiravanje građana, a nedvojbeno da će uskoro izmigoljiti i riječi “bošnjački nacionalisti” i floskula da “ovo nije doprinos regionalnom pomirenju”.

Hajde više fino razgulite u širokim skokovima! Kao što rekosmo, Çanakkale je tek povod, a stvarni je cilj nešto drugo.

 

 

PROČITAJTE I...

Serija Alija bit će emitirana u šest epizoda u trajanju od po 90 minuta, tematizirat će bitne epizode iz života Alije Izetbegovića i obuhvatiti periode od njegove rane mladosti, preko izbora za predsjedavajućeg Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, pa sve do smrti 2003. godine. Narativ tematizira i genocid nad Bošnjacima iz devedesetih godina, najveću kolektivnu ljudsku tragediju koja se nakon Drugog svjetskog rata dogodila u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!