UVODNIK STAVA: Biti Bošnjak znači biti i probosanski orijentiran u najsuštinskijem smislu te riječi

Nametanje umjetne podjele na probošnjačke i probosanske stranke

Bošnjanin, Bošnjak i Bosanac historijski su sinonimi, a do sedamdesetih godina 19. stoljeća na teritoriju Bosne postoji integralno bošnjaštvo, odnosno – svi su Bošnjaci. O Bošnjacima u 19. stoljeću govore i sa srpske strane ih time potvrđuju Ilija Garašanin i Vuk Stefanović Karadžić, a s hrvatske strane fra Ivan Franjo Jukić (potpisuje se pseudonimom Slavoljub Bošnjak), a njegove ideje nastavljaju se kod fra Antuna Kneževića, koji će intenzivno pisati o bosanskom jeziku i bošnjaštvu kao osnovnim odrednicama svih stanovnika Bosne.

Rekli bismo, nekad bilo pa se spominjalo, jer, zbog nacionalno-romantičarskih preporodnih pokreta kod Hrvata i Srba, bosanski pravoslavci i katolici nacionaliziraju se u Srbe i Hrvate. Upravo tada i kreće drama Bošnjaka, odnosno napuštanje nacionalnog identiteta od strane bosanskih muslimana i romantičarsko okretanja čas hrvatskom, a čas srpskom nacionalnom opredjeljenju, što će i samo ime Bošnjak i mimo političke represije gurnuti ustranu. Također, podmetala se, i još se podmeće, teza da je ideja integralnog bosanstva i bošnjaštva Kallayeva ideološka konstrukcija, a zaboravlja se da je on nastavljao ono što je već postojalo i stoga ne može biti njegova ideja. Međutim, kao austrougarski upravitelj nad Bosnom, on je tu tradiciju razvijao i promišljao unutar modela i interesa Austro-Ugarske monarhije.

U svakom slučaju, razne ideologije poigravale su se s identitetskom suštinom Bosne i kontinuirano unosile haos u bošnjački kolektivni identitet. No, ime Bošnjak obnovljeno je, a od Daytona naovamo primjećujemo redukciju opsega tog imena koji suštinski predstavlja neraskidivu vezu s idejom bosanstva. Bošnjaštvo (etimološki, historijski i kulturološki) po automatizmu implicira bosanstvo i bez njega je nezamislivo. Biti Bošnjak znači biti i probosanski orijentiran u najsuštinskijem smislu te riječi. Bošnjaci nemaju “rezervnu” državu, niti je žele, a time im je probosansko opredjeljenje životno važno.

Oni koji govore o probosanskim političkim snagama i suprotstavljaju ih probošnjačkim nastavljaju tradiciju manipuliranja suštinskim sadržajima bošnjaštva i bosanstva i u konačnici doprinose razbijanju BiH iako je većina uvjerena da to radi s dobrim namjerama. Slično je i s nametanjem podjela na nacionalne i građanke stranke, što je krajnje politički nepismeno jer su sve stranke po definiciji građanske. Međutim, bosanskohercegovački ljevičari s prefiksom “građanski” žele poručiti: “Mi smo urbani, evropski i civilizirani, a ovi drugi su seljaci, nacionalisti, papci i primitivci.” U tom je smislu i razumijevanje pojma Bosanac potpuno neprirodno odmaknuto od imena Bošnjak iako govorimo o historijskim sinonimima. Isto se odnosi i na vrlo opasnu podvalu o podjeli na probosanske i probošnjačke stranke, koja je istovjetna vještačkim konstrukcijama koje su dovele do procesa uništavanja unutarnjeg jedinstva Bosne u 19. stoljeću.

Uostalom, zar nije to agresivno politikantsko nametanje političkog bosanstva nasuprot političkog bošnjaštva kontraproduktivno? Jer, Srbi ne stavljaju u zasebne ladice probošnjačke i probosanske stranke, njima je sve to svedivo na bošnjački unitarizam ili na neku “balijsku” ili čak vatikansko‑mudžahedinsku zavjeru. Agresivno nametanje bosanstva za dnevnopolitičke potrebe samo umanjuje mogućnost da taj pojam preraste u zajedničko osjećanje svih građana BiH, a Srbi i Hrvati isticat će za inat ili oprez baš tada da su majorizirani, da se od njih želi napraviti manjina da bi Bošnjaci vladali kao većinski narod.

Ova se priča aktuelizira ovih dana nakon što je Ćamil Duraković ispred, kako kaže, nestranačkog i neprofitnog Pokreta “Odgovor” iz RS-a najavio organizaciju sastanka probosanskih političkih stranaka krajem septembra u Srebrenici, a zatim su uslijedile reakcije raznih stranačkih dužnosnika, nakon čega je Duraković pozvao na “smirivanje strasti”.

Zastupnik SDP-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, govoreći o pozivu Pokreta “Odgovor” za zajednički nastup svih probosanskih opcija u RS-u na izborima 2018. godine, traži odgovor na pitanje: “Da li će to biti probosanski ili probošnjački politički pokret koji bi ciljao na iste one glasove na koje je ciljala SDA?” Sadik Ahmetović, zastupnik u Predstavničkom domu PSBiH, također podržava nastup probosanskih stranaka u Republici Srpskoj, ali zasnovan na novoj politici, a ne “uz Izetbegovićevog izaslanika Edina Ramića”.

Ahmetović smatra da njegova dojučerašnja stranka ne vodi probosansku politiku i “da ovog puta treba okupiti probosanske stranke”. Koje, nije rekao. Građanski savez ne smatra SDA državotvornom i probosanskom strankom i priopćuju da ne žele “saučestvovati u toj iluziji i obmani građana Bosne i Hercegovine”, a podržat će “zajedničku listu u RS-u na kojoj su sve ostale probosanske partije”. Stranka za BiH također je izdala priopćenje iz kojeg iščitavamo da ne želi sa SDA, ali da će, “kao i uvijek do sada, biti dio projekta saveza probosanskih stranaka u entitetu Republika Srpska”.

Ćamil Duraković očito razumije problem jer poziva na smirivanje tenzija i posve mu je jasno da je bošnjačka politička raspršenost u RS-u kontraproduktivna i na direktnu štetu povratnika, a treba pohvaliti svaku inicijativu koja teži jedinstvenijem nastupu, pod uvjetom da lični interesi nisu ispred općih. Međutim, ako se ne prijeđe izborni prag, propadaju glasovi, tako je 2014. godine SDP-u propalo više od 12 hiljada bošnjačkih glasova u RS-u. Da je nastup bio zajednički, Bošnjaci bi imali 7 poslanika, umjesto sadašnjih 4, što je ustavni minimum. Od svih stranaka (tzv. probosanskih ili tzv. probošnjačkih), jedino SDA ima kapacitet osvojiti direktne mandate, a time stajališta ostalih mogu ići u smjeru pomaganja Dodiku, ili trgovini s njime, a ne u svrhu pomoći Bošnjacima u RS-u.

 

PROČITAJTE I...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!