Uvodna riječ: Stolac kao uputa za krizne situacije

Zajednički nastup stranaka kao paradigma

Procesi demokratizacije na bosanskohercegovačkoj su političkoj pozornici samo formalno prisutni. Prije svega jer se suspendiranje demokratskih prava može izvoditi na različite načine, u okolnostima u kojima se formalizam prepoznaje kao suština, čak i demokratskim sredstvima, ma kako to izgledalo i doimalo se apsurdnim. Stolački primjer, pogotovo javni doživljaj skandala oko nedavno održanih lokalnih izbora u tom gradu, na najbolji način govori da ništa nije nemoguće.

Koncepcija koja bi u Stocu, da je glasanje nastavljeno u skladu sa zakonom i važećim propisima, zasigurno polučila rezultat pokazala bi još snažnijom tendenciju okupljanja oko političkih projekata, koji podrazumijevaju žrtvovanje stranačkih opredjeljenja. Evidentno je, međutim, da u nekim strankama postoji zazor spram ovakvih inicijativa koje su u svojoj suštini iskreno državotvorne, a ujedno Bošnjacima jedini garant da u sredinama poput Stoca i Srebrenice preuzmu inicijativu. No, za to je potrebno nadići stranačke ideološke razlike i svoju pažnju usmjeriti prema općem dobru. Ovaj stolački model koji je rezultirao koalicijom SDA, SDP-a i SBB-a, bez obzira na ishod izbora koji će se morati ponoviti, mogao bi biti uputa probosanskim strankama kako djelovati kada su u pitanju krizne situacije poput referenduma u RS-u. Djelovati isključivo zajednički za opću dobrobit ne bi li se spriječila tendencije koje idu u disoluciju države.

No, kad je Stolac u pitanju, sve je jasno. Ništa se misteriozno u gradu na Bregavi nije zbivalo. Uvjerenje HDZ-a da će politikom iscrpljivanja iz Stoca rastjerati Bošnjake rastjeralo je zapravo Hrvate koji su, s obzirom na mogućnost dvostrukog državljanstva, iskoristili priliku da umaknu, iscure iz ovog grada. U strahu od poraza, gubitka 26-godišnje vladavine, predsjednik Općinske izborne komisije Ivica Perić uklonio je već po toliko puta oprobanoj recepturi bošnjačke predstavnike iz biračkih odbora, ekspresno ustoličavajući čiste hrvatske odbore, kako bi se svima, bez obzira imaju li ili nemaju validne dokumente, da li su na zemlji ili ispod zemlje, postoje li ili ne postoje, omogućili da svoj glas podare HDZ-u, što je prevršilo mjeru i što je suštinski glavni uzrok problema s ružnim epilogom. Najzanimljiviji detalj jeste odluka Općinske izborne komisije da se na četiri glasačka mjesta izbori dovrše. Više nego providno. Kako su se od zatvaranja biračkih mjesta na navedenim mjestima punile kutije, teško je i zamisliti. Ta bi glasačka mjesta za CIK suštinski morala biti najproblematičnija.

Centralna izborna komisija, koja djeluje poput raštimanog orkestra, glavni je krivac u cijelom slučaju, s obzirom da je mjesecima od strane Inicijative za Stolac upozoravana na nepravilnosti i moguće manipulacije koje su u Stocu već dvije decenije ustoličene kao normalna politička praksa. CIK se na takvu vrstu upozorenja nikako nije smio oglušiti. Na koncu, ako je baš svaka utakmica između Zrinjskog i Veleža proteklih godina mogla biti proglašavana susretom visokog rizika, valjda je takva vrsta procjene mogla biti napravljena i u slučaju izbora u Stocu. Uzroci, međutim, ni za CIK, čak ni visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, koji se, također, oglasio, nisu na tapetu. Baš je zato više nego nejasno šta je za Ahmeda Šantića ili Inzka incident, naprasno ustoličavanje jednonacionalnih biračkih odbora koje je u svjetskim razmjerama gledajući moguće još samo u Sjevernoj Koreji ili reakcija na takvo ponašanje.

Sve u svemu, lokalni izbori pokazali su da su politički projekti puno snažniji od samostalnih djelovanja stranaka, i to u zemlji gdje je po nekom nepisanom pravilu praksa nediranja u “tuđe” postala pravilo političkog djelovanja. Istina je da kao takva osigurava izvjesnost participacije u vlastima, ali je kao model upitna za sigurnost i opstanak države.

PROČITAJTE I...

Imao sam sreću da sam poznavao Aliju Izetbegovića i svjedočio nekim događajima. Necmettin Erbakan je 1990. imao veliki kongres Refah partije u Ankari i tada je Alija s njim imao sastanak. No, tada je upoznao i Recepa Tayyipa Erdoğana, koji nije imao visoku političku funkciju, a kada se vratio u Sarajevo, na sastanku SDA je rekao da je Kongres lijepo prošao te da je imao lijep sastanak s Erbakanom, ali da im nosi jedan muštuluk

Nekadašnji komandant 7. muslimanske brigade Šerif Patković danas je predsjedavajući Koordinacije boračke organizacije Armije RBiH, koja okuplja Savez dobitnika najvećih ratnih priznanja, Savez demobilisanih boraca u FBiH, organizaciju Porodica šehida i poginulih boraca i Savez ratnih vojnih invalida. Aktivan je u upravnim odborima fondacija za pravnu pomoć borcima Armije RBiH i za stambeno zbrinjavanje boračke populacije u FBiH. S komandantom smo razgovarali povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću, ali i reakcije koju je uputio ispred koordinacije koju vodi na, za borce, neprihvatljivo imenovanje Svetlane Cenić na poziciju predsjednice Nadzornog odbora BH Telecoma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!