UVODNA RIJEČ: Od neprincipijelna čovjeka ne možemo očekivati da će voditi konzistentnu politiku

I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.

Političari srednje generacije i oni mlađi, smatraju neki, sve manje slijede ideale svoje stranke, sve manje pokazuju sklonost ideji koju određena politička opcija predstavlja. Umjesto nje, na scenu nastupa populizam, kojim se ciljano i bez realnog pokrića govori ono što narod želi čuti i kojim se vješto prikriva nedostatak pokretačke i izvorne vizije neke stranke ili pokreta. Pratimo one različitih ideoloških predznaka koje slijede i koje se zaklinju u određene ideje. Na trenutak da se zaklonimo od klišeiziranih predodžbi da u politici sljedbenici nacionalnih ideja na Balkanu slušaju ilahije i sevdalinke, crkvene napjeve i kajkavske popjevke, liturgije i narodne vranjske, a sljedbenici onih lijevih rokenrol, metal i rep, da su jedni konzervativni i tradicionalni, a drugi liberalni i otkačeni.

Prije će biti da se nove generacije nalaze po kafanama turbo‑folka i zajednički pjevaju: “Uz vetar sam uvek iš'o i nikoga nisam šiš'o, od malena radim tako, ja sam rođen naopako!” Da je to svjetski trend, zorno pokazuju nevolje prve američke kćerke Ivanke Trump, koja se, odjednom, prateći kampanju svoga oca Donalda, našla na suprotnoj strani od svoje dugogodišnje dobre prijateljice Chelseae, kćerke Hillary Clinton. A šta je njih dvije do tada povezivalo, a da nije politička ideologija koja bi trebala podrazumijevati i neke svjetonazorske obrasce? Bit će jet set, od bogatih su i slavnih roditelja tako mlade i moćne. Prije ćete ih naći na kakvom beach‑partyju nego humanitarnoj večeri za izbjegle Sirijce. Hvala Bogu, braća Turci svaki akšam spremaju večeru za tri miliona Sirijica. Može se, kada se zajednički vjeruje u neku ideju.

Elem, sve se manje slijede ideje, a time ne postoji ni svjetonazor (lijeve ili desne provenijencije), a bez toga ne postoji ni odanost politici koja se, navodno, predstavlja. Zato imamo masovnu pojavu i poplavu nezavisnih političara koji dobivaju mandate u svojim, navodno, matičnim strankama, da bi se zatim od njih odmetnuli i krenuli samostalnim putem ili u nekoj preko noći sklepanoj koaliciji. S jedne strane govorimo o ljudima koji na krilima populizma i varljive popularnosti nisu odani ideji vlastite stranke i ne žele čekati ama ništa, žele sve odmah, žele sve preko noći, ne poštujući prirodni red stvari. Uostalom, smatra takav, zašto bi čekao na upitnu budućnost kada već sutra može postati posjednik moći, predsjednik i premijer nečega?! S druge strane imamo i one koji su odani ideji neke stranke, ali su previše pouzdani, a time i tihi, što u današnje vrijeme sveopće turbo‑folk galame jednostavno nije probitačno. Svjesni svojih kvaliteta i znanja, svjesni da se nikada neće moći nametnuti agresivnim galamdžijama sklonim populizmu, oni ili odustaju ili svoje znanje iznajmljuju na slobodnom tržištu rada najboljem ponuđaču. Najtužniji su oni sustavi koji se zaklinju u mladost, a mladima koji su vazda “naša budućnost” prepuštaju stolac tek kada po njih “dođe Azrail”.

Kako god bilo, jasno je da mi primjećujemo, a narod to, generalizirajući izrijekom, označuje kao “svi su oni isti”, jednu zbunjujuću pojavu na političkoj sceni, dakle ne samo u BiH, u kojoj je ponekad na stranačkoj sceni teško prepoznati vlastiti svjetonazor koji bi željeli da bude zastupan i štićen.

U BiH je vidljiva zabrinjavajuća parcelizacija i na strani ljevice i na strani tzv. nacionalnih stranaka. Iako se gotovo svakodnevno može pročitati najava osnivanja nekog novog “patriotskog bloka”, tek konkretno ističemo pojavu nezavisnih načelnika koji su s lokalne ravni odlučili osnovati Blok za Evropu, kao i stanovitog direktora obrazovne institucije za koju neki sumnjaju da se povezuje s terorističkom organizacijom FETÖ, naime, Damir Marjanović i njegovo uvjerenje da će nova stranka Socijaldemokratija osigurati revival ljevice u BiH. Eto, Marjanović barem zacrtava neku ideološku smjernicu, dok nezavisni načelnici nemaju konkretne ideje osim da bi blokovski u Evropu.

Kriteriji pri stranačkom kadroviranju očito su stvar koja je od prioritetne važnosti i najviše odgovornosti. Od neprincipijelna čovjeka ne možemo očekivati da će voditi konzistentnu politiku odanu ideji neke stranke. Zato takvi tako lahko vrludaju po političkoj sceni poput kakvih zvrk‑hanuma. Ne hvaleći im vjere u vlastite ideale, i onih nacionalnih i onih lijevih koji, ipak, zajednički ističu i potvrđuju svoje probosanske stavove barem u Federaciji BiH među Bošnjacima, reći ćemo da je briga o kadrovima, kada ih se uz poštivanje valjanih kriterija izabere, najpouzdaniji put da ne izazivaju haos po strankama. Niko ne može utjecati na nečiji bolesni karijerizam i zaraznu ambiciju za moći i vlastitom slikom (koja se u današnje vrijeme samostrasno ljubi češće nego što žalimo za vremenima kada su se ljubila bijela lica i mrsile ruse kose), ali oni uz dobar sistem koji kreira svjetonazor i vjera u političku ideju koja se zastupa mogu preusmjeriti negativnu energiju u nešto pozitivno i općekorisno.

I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.

PROČITAJTE I...

Prijedorska udruženja žrtava obilježila su prve augustovske dane nizom komemoracija u znak sjećanja na 25. godišnjicu genocida. Nažalost, okupljanje preživjelih logoraša ove je godine pokvareno različitim promišljanjima o prošlosti ili uzrocima i posljedicama nekih prošlih ratova

Usmena predaja kazuje kako je ovaj kraj bio pomilovan i zaštićen od većeg stradanja u svakom ratu, pa i u potonjem. Razlog tome narodni genij nalazi u trima obližnjim turbetima: turbe Hasan efendije u Čanićima, šejha Dede u Čekanićima i šejha Sinana u Gornjem Srebreniku – iznad Starog grada. Ova tri turbeta čine trokut u čijoj se unutrašnjosti nalazi današnji Srebrenik. Međutim, i tri spomenute džamije obrazuju trokut u kojem je ova pitoma čaršija pronašla svoj mir

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!