UTRŽAK BREZ ZLOGA PRIMISLA

“Bosna i Hercegovina osamsto dvadeset osam godina traži svoj najstariji dokument, povelju Kulina bana.” Meni ovo ništa manje nije smiješno od onog kad je Mujo kod Sulje u mobitelu našao Fatinu fotografiju iz kreveta, a Suljo će: Uff, otkud mi ovo?! Mora da mi je Fata greškom poslala. Mujo, ne sekiraj se ti ništa, evo odma' ću joj je vratit'. Sent. Delivered. Seen. Bosanski ban pošalje pismo dubrovačkom knezu. Dubrovčani pismo prodaju Rusima. Sad Bosanci hoće isto to pismo nazad? Čekajte, čiji je to sad dokument

Kad je gospodična Lee, tužiteljica Tribunala u Hagu, onomad na suđenju zloglasnom Ratku Mladiću upitala našeg svjedoka Muhameda: I, da li ste lično poznavali Kulina bana? – zbunjeni svjedok samo je kratko odgovorio: Ne. Nije mu ni na kraj pameti bilo da uzvrati kontra pitanjem: A, da li možda Vama nešto dođe onaj Bruce Lee? (Misleći pritom nešto kao: Plaho bi mi sad valj'o.)

Nije nam poznato koliki je bio utržak (to vam je na novohrvatskom pazar) kad ju je Dubrovčanin prodao Rusu, i nije nam poznato imaju li Hrvati okupljeni oko “Večernjakovog pečata” ikakve veze s Dubrovnikom, ali je bilo nadasve posebno (da ne kažem iznimno) i izuzetno (da ne kažem izvanredno) slušati ravnalo, pardon, ravnatelja “Večernjakovog pečata”, gospodina Jozu Pavkovića, kako baš na ovogodišnjem “Večernjaku” u Mostaru nazočnim gromoglasno poručuje: “Bosna i Hercegovina osamsto dvadeset osam godina traži svoj najstariji dokument, povelju Kulina bana.”

Meni ovo ništa manje nije smiješno od onog kad je Mujo kod Sulje u mobitelu našao Fatinu fotografiju iz kreveta, a Suljo će: Uff, otkud mi ovo?! Mora da mi je Fata greškom poslala. Mujo, ne sekiraj se ti ništa, evo odma’ ću joj je vratit’. Sent. Delivered. Seen.

Bosanski ban pošalje pismo dubrovačkom knezu. Dubrovčani pismo prodaju Rusima. Sad Bosanci hoće isto to pismo nazad? Čekajte, čiji je to sad dokument? Hajde dobro, slažem se da bi najbolje bilo da ga mi, s obzirom na značaj koji taj dokument za nas ima, tražimo od Rusa, recimo, na poklon – što jeste bolje nego da ga traže Dubrovčani – ali i za nas i za Dubrovčane samo može važiti onaj najviši stepen imovinsko-pravnog sporazuma: Tike-tike-tačke… Na kraju krajeva, svojevrsni ugovor između dviju strana uvijek se pravi u više primjeraka od kojih barem po jedan mora da zadrži svaka strana.

Što je najzanimljivije, inicijativa “Večernjaka” kod Rusa dobro je prošla, vjerovali ili ne, pa je već najavljen povratak Kulinove povelje Bosni i Hercegovini, ali “na privremeno korištenje”. Rusi su nam kao utjehu do tada poslali dvije ovjerene kopije – jedna se čuva kod Joze u “Večernjaku”, a druga je kod dugog Joze – ima je naš ministar pravde, gospodin Josip Grubeša, posrednik (bio sam napisao poserednik) u realizaciji ove inicijative. Međutim, iz Ambasade Ruske Federacije u BiH poručili su kako će za realizaciju ove zamisli trebati ispuniti mnogo komplicirane procedure koje sadrže detaljno razrađena organizaciona, pravna i sigurnosna pitanja za “privremeni izvoz ovog dokumenta”. Status našeg odnosa s Rusima: It's complicated.

Niste se pitali zašto u cijeli slučaj nije uključen Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine? Pa, zato što se, od tri do sada pronađena primjerka Povelje Kulina, zna za jedan ruski i dva dubrovačka, a u našem Zemaljskom muzeju čuva se četvrti. Niko ga još nije vidio.

P. S. Kad je, ima već poodavno, jedan stolački profesor maternjeg jezika, po imenu Dubrovčanin a po izjašnjenju Hrvat (preziva se Raguž), na moje javno protivljenje njegovim pričama o našem prostoru kao tisućljetnom hrvatskom, a ne bosanskom prostoru, ushićeno i isto tako javno, mrtav-hladan opalio: I Kulin ban je bio Hrvat! – Pomislio sam: O, Bože, daj mi da budem Bruce Lee!

P. P. S. Stočanin Ivo Raguž, osim što je završio Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, uz to je još i pjesnik i novinar. U vrijeme kad je izaslanstvo Općine Stolac raportiralo dr. Franji Tuđmanu da “u Stocu nema ni jednog muslimana”, Raguž je bio glava u Odjeljenju za društvene djelatnosti Općinskog vijeća Stolac. Ustvari, predstojnik (na novohrvatskom) ili poglavnik (na starijem hrvatskom). To vam je voditelj, ili što bi braća Arapi kazali EMIR. S njim se jedino mogu složiti da je hrvatska riječ tisuća koju je napisao Kulin (zapravo, Radoje) ujedno i hrvatska i stara bosanska riječ, kao što su, naprimjer, i slavenski nazivi za mjesece ujedno i hrvatski i bosanski – a otkud u Kulinovoj povelji august, a ne kolovoz (kao što je uostalom mart, a ne ožujak u Marijinom natpisu na stećku u stolačkom Vidoštaku)? – to ga nisam pitao.

PROČITAJTE I...

Žena je s djecom otišla kod američkih prijatelja koji su nas još prije tri sedmice pozvali na Halloween. “Morate ovo vidjeti”, insistirali su. Nismo ih mogli odbiti. Osim toga, i zašto bismo? Mnogi muslimani inače misle da svi trebaju da oduševljeno upoznaju njihovu tradiciju, a da oni nisi obavezni znati išta o drugima, pošto će ti drugi ionako u Džehennem

Sudeći prema godinama i decenijama koje su uslijedile, može se zaključiti da promišljanja, savjeti i preporuke našeg Muhameda Skeje Prozorca (koji se često potpisivao i s dodatkom “El Bosnevi”), kao ni promišljanja mnogih drugih u to vrijeme učenih i pravde željnih ljudi, nisu urodila plodom. To, svakako, nije razlog da se ovom velikanu islamske i državničke misli danas ne posveti znatnija pažnja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!