Uprkos svemu, pružat ćemo usluge na vrhunskom nivou

“Zgrada koja je stradala u požaru naša je najveća zgrada i mi je nazivamo 'srce bolnice'. Tu su nam kompletna dijagnostika i glavnina hirurgije, interno, ginekologija itd. Ta zgrada ima kompletnu stolariju završenu. Ove smo godine završili drugu zgradu po veličini i nju najviše koristimo. I ona ima kompletnu stolariju završenu. To smo uradili sredstvima dobijenim od TIKA-e, naših ljudi iz dijaspore i naših građana iz Bosne i Hercegovine”

Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću zdravstvena je ustanova s tradicijom dužom od 90 godina. Ime koje sada nosi dobila je 16. septembra 1998. godine, po istinskom domoljubu i humanisti, rahmetli dr. Irfanu Ljubijankiću, jednom od osnivača SDA.

Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću tokom rata odigrala je značajnu ulogu u zbrinjavanju i liječenju ranjenika s cijelog područja tada opkoljenog Bihaćkog okruga. Bolnica je tada prošla kroz vrlo teška iskušenja i, uprkos svemu, opstala. Historija će zabilježiti još jedan kritičan trenutak u postojanju Kantonalne bolnice u Bihaću, a to je požar uslijed kojeg je u julu 2013. godine stradao veliki dio bolničke infrastrukture i kapaciteta. Krajiška bolnica nastavila je raditi i pružati usluge čak i tada u najtežim trenucima svog postojanja.

OPORAVAK OD POŽARA

Nakon ljeta 2013. godine, mnogo je urađeno na revitalizaciji uništenih objekata i infrastrukture iako to prim. dr. Smail Dervišević, specijalista urolog i direktor ove ustanove od 2015. godine, vrlo stidljivo priznaje. Upravo u njegovom mandatu najviše je urađeno na obnovi ove ustanove, a mnogi projekti privode se kraju. Ima spremnih i novih projekata, ali za njih fali novca.

“Što se tiče donacija, njih je sve manje zato što su i zdravstvene ustanove uvedene u sistem plaćanja PDV-a. Kad vam dođe neka donacija, trebaju vam izdašna sredstva da sa taj porez plati, a zdravstvene ustanove to uglavnom nemaju. Kada je riječ o značajnijim projektima, trenutno završavamo prvu fazu za nove operacione sale. To je ona stara priča oko Gradske uprave koja je, nakon svih naših pritisaka, 1. decembra završila tu prvu fazu i bila je u obavezi da nam dostavi kompletnu dokumentaciju u vidu projekta koji se nalazi kod njih. To je uvjet kako bismo krenuli u drugu fazu radova, za koju je Vlada Unsko-sanskog kantona osigurala milion maraka.

Čim nam Gradska uprava Bihaća dostavi potrebnu dokumentaciju, krenut ćemo u realizaciju te druge faze. Ugovori su spremni za potpisivanje, izvođač je izabran javnim natječajem, tako da bi sve bilo završeno za tri mjeseca i spremno za upotrebu. Sada koristimo prostorije koje nisu namjenski planirane za operacione sale, ali su nam nakon požara bile najprikladnije. Radimo u starim operacionim salama koje se nalaze u objektu gdje je smješten odjel za uho, grlo i nos i očni odjel. Taj prostor koristimo za neurohirurške operacije, a za ostale koristimo prostorije koje smo prenamijenili u operacione sale, ali one nisu uvjetne. Ipak, u tim salama radimo već pune tri godine. Zgrada koja je stradala u požaru naša je najveća zgrada i mi je nazivamo ‘srce bolnice’. Tu su nam kompletna dijagnostika i glavnina hirurgije, interno, ginekologija itd. Ta zgrada ima kompletnu stolariju završenu. Ove godine završili smo drugu zgradu po veličini i nju najviše koristimo. I ona ima kompletnu stolariju završenu. To smo uradili sredstvima dobijenim od TIKA-e, naših ljudi iz dijaspore i naših građana iz Bosne i Hercegovine koji su osjetili potrebu da pomognu bolnicu, kao što je vlasnik mesne industrije ‘Bajra’, koji nam je donirao 20.000 KM”, kaže Dervišević.

Navodi da je aktuelan i projekt grijanja bolnice na sječku. Ovaj projekt, vrijedan oko 3 miliona KM, provodi Češka razvojna agencija, koja daje oko 1,4 miliona KM, a ostatak Vlada Unsko‑sanskog kantona. “Neki dan sam imao sastanak s Huseinom Rošićem, premijerom Unsko-sanskog kantona, i on mi je rekao da će, čim prođe rebalans budžeta, prebaciti ta sredstva kako bi se konačno moglo krenuti u realizaciju ovog projekta”, objašnjava Dervišević, dodavši da je u saradnji s BBI bankom realiziran još jedan značajan projekt obnove unutrašnjosti jednog objekta, a ovih dana iz dijaspore očekuju značajnu donaciju namještaja i prozora.

“Radi se i fabrika za uništavanje krutog medicinskog otpada, prva na području Unsko-sanskog kantona. Mi smo prije usluge uništavanja krutog otpada plaćali jednoj firmi u Tuzli i godišnje smo u te svrhe trošili oko 200.000 KM. Sada imamo vlastite pogone za to i već smo ponudili svim zdravstvenim ustanovama u kantonu da to rade kod nas i oni su to prihvatili. Obnovili smo i dječiju hirurgiju, za što nam je sredstva osigurala BBI banka, i to je sada moderan prostor u centralnoj zgradi koja je gorjela u požaru”, ističe dr. Smail Dervišević, direktor bihaćke bolnice.

SLUČAJ NIKOLINE BALABAN I ODLAZAK LJEKARA

O doktorici Nikolini Balaban direktor Dervišević ne želi puno govoriti sve dok Tužilaštvo i Sud ne privedu kraju slučaj u vezi s izdavanjem pogrešnih patoloških nalaza, za šta je osumnjičena Balaban.

“S obzirom na to da u Bosni i Hercegovini ima vrlo malo patologa, a mi smo tada bili ostali bez oba, jedan je otišao u penziju, a drugi otišao u privatnu zdravstvenu ustanovu, bili smo primorani u kratkom roku pronaći zamjenu. Našli smo patologa koji ima diplomu, certifikate, odobrenje komora i patologa koji je bio u radnom odnosu prije. Nakon što se taj slučaj pokrenuo i mi smo saznali da je bilo određenih grešaka, a cijeli je slučaj preuzelo Kantonalno tužilaštvo i sad čekamo ishod svega toga. Za nas je poslije toga patologiju radio Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu dok nismo riješili taj problem i sad imamo kvalitetnog patologa, nalazi budu brzo gotovi, a ljekari zadovoljni. Javnost će biti upoznata sa slučajem Nikoline Balaban onda kada pravosuđe uradi svoj posao”, napominje Dervišević.

Direktor Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću osvrnuo se i na priču o odlasku ljekara. Kaže da je za tri godine, koliko je direktor bolnice, ovu ustanovu napustilo sedam ljekara: četverica ljekara opće prakse i trojica specijalista: “Otišlo je i nekoliko ljekara u penziju, ali konkretno vani za poslom – samo sedmerica. Bilo je slučajeva da je ljekar otišao u inostranstvo, a zatim se vratio kod nas, kao i slučaj ljekara koji je napustio bolnicu i otišao u privatnu zdravstvenu ustanovu, te se nakon određenog vremena vratio. Ti odlasci apsolutno nisu ugrozili rad naše bolnice, a imamo zahtjeva ljekara iz drugih kantona koji žele kod nas raditi. Znam da u Sarajevu imate ljekara na birou, dok ih kod nas nema. To znači da u Bosni i Hercegovini ima prostora za ljekare, ali druga je stvar to što neko neće da radi nigdje drugdje osim u Sarajevu ili u Tuzli.

Odlazak ljekara iz naše bolnice nije toliko izražen kao što je to slučaj s odlascima medicinskog osoblja, i uglavnom su to iskusne medicinske sestre. Međutim, smatram da ni to ne predstavlja velik problem jer imamo medicinsku školu ovdje, dvije privatne medicinske škole, jednu u Sanskom Mostu i Katolički školski centar, koji također ima medicinski smjer. Tog kadra ne fali, samo je problem stažiranja i stjecanja iskustva u radu. Trenutno se kod nas ne vrši stažiranje jer smo imali ogromne troškove za prijavu i osiguranje tih radnika. Vlada USK odlučila je odobriti 80.000 KM, ali tih sredstava još nema. Čim ta sredstva budu dostupna, mi ćemo opet početi primati stažiste. Ima učenika koji dođu pa kažu da bi sami za sebe plaćali, ali je to zakonski neizvodivo i moglo bi se pogrešno protumačiti.”

Nedavno su krajiški ljekari bili u štrajku. Zahtijevali su povećanje plata i osiguranje sredstava za otplaćivanje dugova prema dobavljačima kako bi se moglo nesmetano nastaviti s radom. Štrajk je ubrzo prekinut nakon što je postignut dogovor s Vladom Unsko-sanskog kantona. No, Dervišević naglašava kako nije postignuto potpuno rješenje.

“Ljekari su s razlogom krenuli u štrajk, a najbolje bi bilo da do toga nije došlo. Plate ljekara bile su veoma niske, a tokom posljednjih godinu dana porasle su za oko 90 KM. Ljekari su tražili da se ispuni satnica s 2,14 na 2,35 KM i da se koeficijent digne za 0,5 za ljekare i drugo osoblje. Smatram da su to sasvim razumni zahtjevi, samo treba naći sredstva za to. Potpisani su kolektivni ugovori, ali mislim da će biti problema oko tog kolektivnog ugovora koji se u roku od dva mjeseca mora uskladiti s pravilnikom. Smatram da ovaj kolektivni ugovor nije dobro pročitan. Ovdje se govori o dizanju koeficijenata za ljekare, a satnica se diže i srednjem kadru i svim uposlenicima u zdravstvu. To u praksi znači da će plata ljekara biti oko 1.800KM, i ljekari su s tim zadovoljni jer je prije bila 1.386 maraka. Mislim da ovaj kolektivni ugovor neće proći i da će sve imati sudski epilog.

Sporne su stavke koje su ubačene u ugovor koji vjerovatno neko u Vladi nije dobro pročitao i što taj njihov kolektivni ugovor ulazi u ingerencije Zakona o radu, što neće moći proći. S druge strane, mislim da su i neke tužbe od strane drugog sindikata krenule po pitanju reprezentativnosti… E sad, kada će to biti riješeno, pitanje je. Na ovaj prijedlog ugovora saglasnost mora dati vijeće uposlenika, a oni su već izjavili da neće dati saglasnost. Zato mislim da će tu biti problema, iako primjena tog kolektivnog ugovora treba početi 1. februara. Imate dva kolektivna ugovora, jedan od nezavisnog strukovnog sindikata uposlenih u zdravstvu i sindikata ljekara koji nema reprezentativnost. Treba spremiti novi zajednički kolektivni ugovor i potpisati ga po isteku ovog u februaru. Što se tiče kredita, Skupština, koja je osnivač bolnice, dala je saglasnost da se ide u proceduru. Sada se raspisuje natječaj za banke. Dobavljači prema kojima imamo dugove sada su se malo umirili jer su čuli da je u proceduri to podizanje kredita, ali imamo i dobavljača koji su nas već tužili”, pojašnjava Dervišević.

Saradnju s kliničkim centrima u Bosni i Hercegovini smatra dobrom, naglašavajući da je to, uglavnom, saradnja na stručnoj osnovi. Dervišević napominje da ova saradnja tim drugim centrima predstavlja izvor prihoda. Značajan dio tih sredstava mogao bi se, kaže, osloboditi i preusmjeriti Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Neophodna je, ističe, saglasnost Ministarstva zdravstva Unsko-sanskog kantona da im se dozvoli da rade određene usluge. “Mi i sada radimo neke stvari na našu štetu kako bi pacijent dobio uslugu, naprimjer, da na očnom odjelu imamo vrhunsku operaturu koju radimo, ali nam se te operacije ne plaćaju. Imamo magnet i CT koji nam na godišnjem nivou pravi više od milion maraka gubitka, a kada bih naredio da magnet i CT rade onoliko koliko dobijemo para od Zavoda za zdravstveno osiguranje USK, pacijenti bi čekali i do 6 mjeseci. Postoji mogućnost da mi neke stvari radimo ovdje, a da nam se to prizna i plati kao kliničkom centru. Time bismo puno uštedjeli na gorivu, na amortizaciji vozila i sam pacijent ne bi prolazio kroz sve to. Smatram da ćemo mi u budućnosti definitivno ići ka tom rješenju. Znači, problem je u plaćanju faktura i mi ćemo naše usluge moći raditi na vrhunskom nivou”, kaže na kraju Dervišević.

 

PROČITAJTE I...

U svom radu susreće se često s našim ljudima, prije svega onim koji žive na ostrvu Fyn, ali se nađe i pacijenata s drugih područja Danske. Često ga zovu kući, pa i u nezgodno vrijeme, ali se on ne ljuti jer dobro zna da ga zovu ljudi koji su u nevolji i koji misle da im on može pomoći. Jedan od razloga jeste i taj što mu se mogu obratiti na maternjem jeziku. Nikada nikome nije odbio pružiti pomoć, a veoma često i ruku spasa.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!