UPOZORENJE PATRIOTIMA: Bošnjačka politika pokušava se potpuno neutralizirati

Nameće se "standard" po kojem Bošnjaci ne samo da ne smiju braniti državu ili sebe nego se nekome ne smije ni pričiniti da se branimo. To je pokušaj nametanja cenzure i autocenzure bošnjačkim političkim predstavnicima, čime se želi problematizirati i onemogućiti čak i samo obavljanje ustavnih obaveza izabranih bošnjačkih dužnosnika, kakva je, recimo, odbrana cjelovitosti i suvereniteta države Bosne i Hercegovine, čak i verbalno. To je pokušaj potpune neutralizacije bošnjačke političke misli i djela i nametanje dvostrukih mjerila

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Vještački kreiran i isprovociran skandal s izjavama Bakira Izetbegovića, tačnije, loše režirana velikosrpska tragikomedija koju gledamo ovih dana, pored ukazivanja na malicioznost trenutne srpske politike, na površinu je izbacila i nekoliko drugih zanimljivih fenomena i pojava. Kao prvo, vidjeli smo istinske namjere srpske politike i kako ona vidi Bosnu i Hercegovinu, ali i Bošnjake. Vučićeva brzopleta izjava da se Srbija ima pravo miješati u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine jer je navodno garant Daytonskog sporazuma (a nije, već samo potpisnik, što potvrđuje OHR kao tumač tog sporazuma), dok Bosna i Hercegovina nema to pravo u vezi sa Srbijom, čak ni kada se, recimo, radi o pitanju Sandžaka i statusa manjinskih prava i sloboda bošnjačkog naroda, ponajbolje govori o tome kako srpska politika vidi svoje, a kako mjesto BiH u tom svojevrsnom regionalnom političkom poretku bivše Jugoslavije.

Srbijanska politika Bosnu i Hercegovinu ne vidi kao suverenu državu nego više kao, trenutno možda nedostupan, ali svakako perspektivan prostor za moguće zadovoljavanje svojih hegemonističkih apetita. Ta stalna potreba sadašnje političke garniture Srbije da izvozi nestabilnost i probleme u BiH da bi se zatim pojavljivala kao dio rješenja i faktor stabilnosti pokazuje da nije došlo do bilo kakve katarze ili otklona od vremena Miloševića i da su velikosrpske pretenzije još uvijek žive i zdrave. Drugo, svjedočili smo, po ko zna koji put, potpunoj nelojalnosti dijela tzv. građanske opozicije državi i narodu. Političkoj poziciji na vlasti nisu ni dužni biti lojalni, ali atake Srbije na Bosnu i Hercegovinu i posebno na Bakira Izetbegovića kao bošnjačkog člana Predsjednštva i lidera najveće bošnjačke stranke, te stoga simbolične bošnjačke “glave”, iskoristiti u sitne politikantske svrhe jeste zaprepašćujuće.

Potpuno lišeni državotvornog ili osjećaja za nacionalno i narodno, dio opozicije i njihovi mediji iskoristili su da poput gologuzog egzibicioniste s tribina utrče u teren i pokušaju zabiti koji politički pogodak u mrežu vlastitog domaćeg tima, čime su ustvari samo legitimizirali velikosrpske nasrtaje na BiH. Da ne spominjemo da su ustvari na duge staze zabili gol samim sebi jer glasači dobro razumiju šta znači neodgovornim vandalizmom pomagati suparničkoj ekipi.

Jedino gore od ovakvog ponašanja dijela opozicije jeste ponašanje dijela pozicije oličene u Fahrudinu Radončiću, koji već duže vremena otvoreno igra u dresu Srbije mada je već neko vrijeme na posudbi hrvatskoj političkoj reprezentaciji. Njegovo, a samim tim ponašanje i SBB kao i Dnevnog avaza jeste otvoreno u službi relativizacije nasrtanja Srbije na suverenitet BiH i bošnjačku politiku (koju navodno i on supredstavlja), kao i legitimizacije pokušaja da se BiH vanjskopolitički potpuno podredi Beogradu. Otvoreno promicanje velikosrpskih i Vućićevskih narativa sa stranica Dnevnog avaza i patološka mržnja prema Bakiru Izetbegoviću kao bošnjačkom članu Predsjedništva BiH svakako nisu prošli nezapaženo, niti među srbijanskim medijima koji su pozdravili takvo podaničko saradništvo, prenoseći ga i uzimajući kao argument za svoje tvrdnje, ali niti među bošnjačkim glasačima u BiH koji sigurno neće zaboraviti takvo ljigavo i izdajničko ponašanje.

Šokantno da neko ko računa na glasove Bošnjaka izvodi takav politički salto mortale godinu dana pred izbore. No, s obzirom na to da ovaj prepredenjak dobro zna šta je manipulacija, bliži smo teoriji po kojoj Radončić i ne računa na glasove bošnjačke populacije nego na neki drugi, nedemokratski način dolaska na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva. Svjedočili smo takvom pokušaju u februaru 2014. i bilo bi naivno smatrati da se nešto slično ne sprema i za 2018. godinu.

Također je zanimljivo i ponašanje dijela stranih medija koji su već duže vremena u službi promicanja interesa koji se poklapaju s interesima susjednih država u odnosu na BiH i Bošnjake. Tako nam DW, koji je i postavio kulise za ovu cijelu predstavu, prenosi članak austrijskog Standarda, stupidnog naslova Pravi patriota ne širi strah, koji je sav posvećen napadu na Bakira Izetbegovića. Tekst u početku pokušava da bude barem donekle objektivan pa se priznaje da je vještačka kriza producirana putem maliciozne reinterpretacije Izetbegovićevih riječi od strane srbijanske politike i njenih medija, ali odmah potom za to optužuje samog Izetbegovića, čime sugerira autocenzuru. Prava namjera članka se vidi pri kraju, kada se Izetbegoviću bukvalno zamjera što korektno i u skladu sa zakonom obavlja svoju funkciju člana Predsjedništva BiH, a u koju spada i zaštita teritorijalnog integriteta i nezavisnosti BiH. Izetbegovića se zatim napada već poznatim klišeiziranim vokabularom lokalne opozicije, a poenta dolazi na kraju, gdje se Izetbegović poziva da, ako je patriota, preda vlast u ruke drugih koji navodno imaju veće kompentencije i ideje i političku volju?!

Ko su ti drugi kojima bi Izetbegović trebao predati vlast na tacni, članak Standarove novinarke Adelheide Woelfl nam ne govori. Zašto bi Izetbegović, godinu dana pred izbore, nekome predavao funkciju na koju je demokratski izabran, s koje može biti jedino isto tako demokratski smijenjen i za koju mu ionako ističe mandat? Sve u svemu, nevjerovatna drskost od strane autorice koja huškačkim naziva izjave bošnjačkog člana Predsjedništva da će u skladu sa svojim dužnostima i mandatom braniti ustavni poredak i teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine.

”Nije prijetnja kazati da ćete braniti svoju zemlju, prijetnja je kad kažete da ćete rasturiti vlastitu zemlju. Ne može se moj odgovor tretirati kao prijetnja, prijete oni koji govore o referendumima, nagrađuju Krajišnike, Karadžiće i po ratnim zločincima nazivaju škole”, poručio je bošnjački član Predsjedništva BiH na današnjem obilježavanju 25. godišnjice formiranja 4. korpusa Armije RBiH u Mostaru i odgovorio ovakvim i sličnim medijskim podmetanjima.

Sve je pogotovo neukusnije jer se radi o bečkom Standardu, novinama koje dolaze iz države u kojoj su neonacisti u strelovitom usponu i u kojoj se politički spektar pomjeren toliko udesno da su najgore šovinističke izjave postale mainstream i platforma političkog centra. Doduše, možda je upravo takav nedemokratski trend u Austriji i povod za takvo nedemokratsko tumačenje politike u BiH. Kao što bi rekao narod: “Vuk mjenja dlaku, ali ne i ćud.”

Sve ovo je jedna dobro poznata matrica gdje se bošnjačka politika, a posebno njeni lideri, pokušavaju vrednovati drugačijim aršinima i kroz jedno sasvim vještačko traženje ekvilibrijuma među dobro poznatim “zaraćenim stranama” iz vremena agresije na BiH. Sama činjenica da jedan Dodik već godinama širi najgori govor mržnje, vrijeđa koga i gdje stigne, daje stotine neustavnih i nezakonitih izjava u kojima poziva i najavljuje raspad države, povlačeći desetine neustavnih i protudržavnih poteza, i da time nije označen kao najgori ili posebno problematičan remetilački faktor za opstojnost BiH, nego kao jednak bilo kojem bošnjačkom ili bosanskom političaru koji mu se u tome suprotstavi, bilo riječju, bilo djelom. Tome smo svjedočili kada god je neki od bošnjačkih ili probosanskih političara, bio to Silajdžić, Lagumždija ili Izetbegović, stao na crtu stalnim nasrtanjima na državu. Taj svojevrsni “standard” koji nam se nameće, gdje je trenutno Izetbegović, koji daje izjave u skladu s dužnoću koju obnaša, odjednom podjednako kriv i odgovoran, ali i jednak velikosrpskom jastrebu i enfant terrible Dodiku, i to ne radi onoga što je uradio i izjavio nego radi toga što je neko pomislio ili izmislio da je Izetbegović izjavio, najbolje nam govori o čemu se ovdje radi.

To je “standard” po kojem Bošnjaci ne samo da ne smiju braniti državu ili sebe nego se nekome ne smije ni pričiniti da se branimo. To je pokušaj nametanja cenzure i autocenzure bošnjačkim političkim predstavnicima, čime se želi problematizirati i onemogućiti čak i samo obavljanje ustavnih obaveza izabranih bošnjačkih dužnosnika, kakva je, recimo, odbrana cjelovitosti i suvereniteta države Bosne i Hercegovine, čak i verbalno. To je pokušaj potpune neutralizacije bošnjačke političke misli i djela i nametanje dvostrukih mjerila gdje su Bošnjaci uvijek dio problema, gdje su Bošnjaci politički objekt a ne subjekt, gdje moraju šutjeti i trpjeti i putem kojih se bošnjačkoj politici, a time i Bošnjacima oduzimaju prava da se brane.

 

PROČITAJTE I...

Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude

S članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem i predsjednikom najveće bošnjačke stranke razgovarali smo nakon njegove službene posjete Republici Srbiji. Izetbegović za sedmičnik Stav govori o detaljima posjete Beogradu i njegovoj reakciji na konferenciji za novinare, o otvorenim pitanjima u odnosima s Hrvatskom i Srbijom, o haškim presudama i Slobodanu Praljku, genezi sukoba Armije RBiH i HVO-a, o “virtualnoj” koaliciji između Čovića i Dodika, otkriva kada će SDA donijeti odluku o kandidatu za člana Predsjedništva BiH...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!