Ulaz slobodan: Sutra u Vijećnici promocija novog romana Irfana Horozovića

Promocija će biti održana 16. marta (četvrtak) u 19 sati u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, a o romanu će govoriti prof. dr. Nihad Agić, mr. Irma Marić i glavni urednik biblioteke "Stav" Filip Mursel Begović. Izražavno posebno zadovoljstvo što će se ova promocija održati u godini kada jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca slavi jubilarnih 50 godina književnog rada i 70 godina života.

Poštovani,

Sedmični magazin “Stav” u saradnji s Bošnjačkom zajednicom kulture “Preporod” organizira promociju romana “Sokolarov sonet” bosanskohercegovačkog književnika Irfana Horozovića.

Promocija će biti održana 16. marta (četvrtak) u 19 sati u Gradskoj vijećnici u Sarajevu, a o romanu će govoriti prof. dr. Nihad Agić, mr. Irma Marić i glavni urednik biblioteke Stav Filip Mursel Begović.

Izražavamo posebno zadovoljstvo što će se ova promocija održati u godini kada jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca slavi jubilarnih 50 godina književnog rada i 70 godina života.

Dobrodošli ste na ovaj događaj, na kojem ćete imati priliku razgovarati i s autorom.

Irfan Horozović  rodio se u Banjoj Luci 27. aprila 1947. godine gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Komparativnu književnost i jugoslavenske jezike i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj neumorni književni rad Horozović je dobio nekoliko značajnih nagrada: “Sedam sekretara SKOJ–a” (1972), Nagradu grada Banje Luke (1980), Nagradu Udruženja književnika BiH (1988), Nagradu za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu, te druge nagrade i priznanja. Zastupljen je u brojnim antologijama pripovijetke, poezije i drame, te prevođen na više jezika. Jedan je od utemeljitelja bosanskohercegovačke postmodernističke literature. Do sada je objavio nekoliko romana (Kalfa, Psi od vjetra, Imotski kadija), zbirki priča (Beskrajni zavičaj) i pjesama (Kaleidoskop), te knjiga koje nadilaze klasične žanrovske okvire (Talhe ili šadrvanski vrt). Književna kritika Horozovićev je književni rad ocijenila najvišim ocjenama. Iz magijskog svijeta vlastitih proza, Horozović je dospio i do književnog kanona, pa su njegova djela čitana kako na nižim nivoima obrazovanja, tako i na studiju književnosti.

Radnja “Sokolarovog soneta” smještena je u srednjovjekovnu Bosnu, koja ga je, kaže Horozović, oduvijek zanimala kao književna tema. “Odrastao sam pokraj starih gradova. Penjao se na njih, sjedio pokraj starih zidina i ruiniranih kula. Gledao kako ih oplakuje voda. Osim vrlo bliskih Zvečaja, Grebena, Bočca i Kotora, poznati su mi iz tog razdoblja (nešto iz porodičnih, nešto iz biciklističkih razloga) i Jajce, Vinac, Soko, Ključ, Ostrožac. Napisao sam u rano doba mladosti nekoliko pjesama koje su korespondirale s tim davnim svijetom (Zvečajsko blago, naprimjer. Nije čudno da se tako zove i moja prva, pjesnička knjiga). Objavio sam, prije mnogo godina, knjigu Karta vremena. Ona je, na neki način, vremenska slika jednog malog prostora. Istovremeno je i putokaz za sve moje prethodne i kasnije knjige. Mogla bi se u njoj naslutiti i životna pustolovina sokolarovog soneta. Ništa ne nastaje u jednom trenutku. Iskustvo i vrijeme otvaraju oči trenutka i onda to nazivamo nadahnućem”, rekao je Horozović u intervjuu za “Stav”.

U romanu “Sokolarov sonet” uočava se piščev koncept tradicionalne književnosti, iako, djelo pripada južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici našega doba. Tekst širi egzistencijalnu pobunu i napokon će izvojevati pobjedu estetskim oružjem. Horozović odista vješto umije zamijesiti poetičke osobitosti bošnjačke književnosti s hibridima i sličnostima sa susjednim književnostima. Reanimiraju se i miješaju povijesne i društvene kontekstualizacije u oblandi lijepogovora i u službi obnove tradicionalne književno historijske paradigme s autoimaginativnim aplikacijama. Za nj je vrlo impresivno i točno konstatirao hrvatski književni povjesničar Slobodan Prosperov Novak, imajući u obzir njegov cjeloviti opus: “Horozović kao da citira tisuće islamskih mudraca i sve što on riječima dotakne postane metaforom knjižnice, velikom pričom o malim stvarima i malim sudbinama”, a to je odlika, dodali bismo, povlaštenih i izabranih pisaca.

PROČITAJTE I...

Nakon albuma Firma Ilegal, grupu napušta Adisa Zvekić, glavni vokal, koautor tekstova i jedan od osnivača “originalne Dubioze”, zbog, kako je svojevremeno izjavila, “nedostatka slobode i prostora kako bi se ostvarila kao umjetnik kakav želi biti”. Već se tada moglo naslutiti da će bend pretrpjeti određenu transformaciju, ali da će u konačnici pribjeći općoj komercijalizaciji, bukvalizaciji i banalizaciji originalnog umjetničkog izražaja, niko nije očekivao, a trebao je

“Svakom moćnom, društveno pozicioniranom pojedincu narod lakše prašta, jer od njega očekuje neku pomoć, milost, sitnu ili krupnu uslugu... Ljudi najsurovije sude najslabijima, a za bogate i uticajne uvijek se nađu i riječi utjehe i riječi razumijevanja. Ljudi ljude uglavnom posmatraju kao nosioce neke zamišljene društvene gravitacije i uvijek prilaze onima za koje misle da su uticajniji”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!