UKRADENI HRVATSKI JEZIK

Uputno je spomenuti ovdje i to da u Neretvanskoj deklaraciji o bosanskom jeziku, od 29. aprila 2016. godine, pod tačkom 5, stoji ovo: “Osnovica bosanskog standardnog jezika, ali i drugih srednjojužnoslavenskih jezičkih standarda jeste bosanski istočnohercegovački dijalekt, i zato ga valja posebno njegovati i čuvati na svim jezičkim nivoima, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost”

Mislio sam da ne čujem dobro, a onda sam pomislio da ne mogu vjerovati svojim očima. No, bit će da još uvijek i čujem i vidim. Drugo je to što ću teško svariti sve ono što čujem i vidim, mada ti zalogaji i nisu baš za me toliko krupni da bi mi zapinjali ili zapeli u grlu. No, ponekad vam tako nešto prodorno zapara uši ili vam jednostavno zapne za oko, pa vas se prosto tiče i dotiče vas, htjeli vi to ili ne. Provarite na kraju opet svašta, ali vam se jednostavno onda prevrće stomak. I onda se suzdržavate da ne povratite od muke.

Zato želim da kažem sljedeće. S unaprijed iznuđenim oproštenjem. Sastalo se jedno fino jezikoslovno društvo, nije bilo davno. Vodili su baš ugodan razgovor. No, tako, eto, raspravljajući baš o pravilnom naglasku u standardnom jeziku, vajni sudionici spomenutog društvanceta zabasaše nekako i u (jezičku) politiku. Iako najnovija istraživanja prirode naglaska potvrđuju da pravilan naglasak i ne može baš uspješno da se nauči, pa time ni provođenje ortoepske norme u jeziku ne može ni da bude efikasno ostvareno (Znaš ga ko je, čim zine – kazali bi), opet velim da je spomenuti razgovor baš bio ugodan. Šteta što nije takav i ostao.

“Nama je znatno važnije pitanje je li govor istočnohercegovačkoga nepismenog sela (…) – je li to srpski govor, ili hrvatski govor?” – baš ovo se začulo na HR3. Kakvo je što manje je važno od toga čije je što i odakle je – kao da čujem.

“U nas ima više čobana koji znaju čitati, nego u vas gospode” – kazali bi franjevci Bosne Srebrene uputivši oštar prijekor svojoj dalmatinskoj sabraći.

No, jedan iz spomenute družine, kao pak ujedno i jedan od vodećih lingvista prostrane neretvanske kotline, na postavljenu dilemu, veoma spremno, odgovorio je sljedeće: “Ima jedna vrlo zgodna rečenica koju je često ponavljao pokojni profesor Laslo (Bulcsú László, preminuo u Zagrebu u januaru 2016., op. a.), koji je govorio kako je Vuk Stefanović Karadžić ukrao jezik Hrvatima i onda ga vratio Hrvatima kao srpski.”

Zgodno, nema šta. Nego, u službenoj biografiji rečenog Neretljanina stoji, pazite dobro, da je organizirao “Neretvanske književne, znanstvene i kulturne susrete” – priprema, pozor, sad – “koji se održavaju u južnohrvatskim gradovima Metkoviću, Pločama, Opuzenu, Neumu i Čapljini”. Ha?! Opet neka krađa? Zgodno, nema šta.

(Hrvati može bit i ne znaju kako se igra Tike-tike-tačke. Nemrem vjeròvat da bi baš tamo neki Hrvat mog’o i u tom sudjelòvat. Nisu oni takvi. Nisu i točka. Pardon, tačka.)

“Tu vidimo tendenciju/težnju (u hrvatskim rječnicima isusovačkih leksikografa, op. a.) da hrvatskim standardom postane štokavsko narječje kao narječje koje je najrasprostranjenije. Pridjev bosanski u tim stoljećima (16/17. st., op. a.) znači štokavski. Često se i dalmatinski govori čak nazivaju bosanskima – štokavski govori” – kazao je još. E, ovo mu je najzgodnije. Pa, čekajte! Sad već s krađe prefinjeno prelazimo na kamuflažu? I znate šta još? Da je Bartol Kašić (autor prve štokavske gramatike, op. a.) otac hrvatskog jezikoslovlja, a da je govorio kako je bosansko narječje (bosanski govor) najljepši i najrašireniji – i ovo se začulo na HR3. Ili da je Matija Petar Katančić, franjevac (Valpovo, 18. st.), govorio kako se bosansko narječje između svih drugih odlikuje čistotom i ljepotom i da je stoga sveto pismo preveo na jezik slavno ilirički izgovora bosanskoga – čak ovo javlja HR3. Pa da su ljepotu jezika koji se govori u Bosni isticali i Ivan Gundulić i Junije Palmotić, Andrija Kačić-Miošić, i mnogi drugi znameniti Hrvati i hrvatski pisci – veli se opet, na kraju, kao zaključno.

“Pa nije baš najjasnija ta isključivost (…), dakle, taj istočnohercegovački izgovor, on bi bio, ako sam dobro razumio, prilično blizak onome što zovemo bosanskim izgovorom?” – upitaše Neretljanina, pred milijunskim auditorijem… – Da, on bi bio poprilično blizak. – odgovorio je!

Nego, šta mislite je li kolega Neretljanin imalo virn’o u Neretvansku?

P.S. Uputno je spomenuti ovdje i to da u Neretvanskoj deklaraciji o bosanskom jeziku, od 29. aprila 2016. godine, pod tačkom 5, stoji ovo: “Osnovica bosanskog standardnog jezika, ali i drugih srednjojužnoslavenskih jezičkih standarda jeste bosanski istočnohercegovački dijalekt, i zato ga valja posebno njegovati i čuvati na svim jezičkim nivoima, a naročito njegov akcenatsko-prozodijski sistem kao jezičko blago i prepoznatljivost.”

Zgođaj, zar nije?

Prethodni članak

Srbinski jezik

PROČITAJTE I...

“Alija Isaković se, u najkraćem, zalaže za bosansku varijantu, i to na istoj onoj razini na kojoj se govori o hrvatskoj, odnosno srpskoj varijanti, protivi se tome da se govori o nekakvoj podvarijanti, međuvarijanti, “miješanoj” varijanti i sl. Da je to opravdano, pokazuje Isaković analizom bosanskog leksika. Naime, u Bosni i Hercegovini ne upotrebljavaju se mnoge riječi koje su specifične za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa, sanduče, vaseljena, sem i sl.) odnosno za hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište, tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, skladba, a pogotovo to vrijedi za onaj dio leksika koji bi se, bez i kakve zle namjere, mogao nazvati 'ladanizmima', npr. opisanik, utjecatelj, uradak, razradba, procjemba, služnik itd.)”

Uvijek kad je bilo Bošnjana, Bošnjaka i Bosne, bilo je i bosanskog jezika. Pazite, samo u doba osmanske Bosne u našoj Banjoj Luci u jednom trenutku (šk. 1867/68.) više od 1.000 djece u školi je učilo bosanski jezik, a, recimo, u Livnu približno 400, dok u drugim našim gradovima ovaj broj premašuje nekoliko hiljada (npr., u Sarajevu više od 2.000, u Tuzli više od 4.000). Ako, pak, provjerimo koliki su ovi brojevi danas, nećemo se mnogo iznenaditi. I u Livnu, i u Banjoj Luci, to je nula, ili, kako bi matematičari to mogli reći, taj broj teži nuli

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!