Udruženi poduhvat Tužilaštva BiH

Dešavanja iz oslobodilačke akcije “Sana 95” velikim su dijelom predmet optužnice protiv Dudakovića i njegovih ratnih saradnika. Manji dio odnosi se na navodno počinjene zločine nad pripadnicima “autonomaških” snaga ratnog zločinca Fikreta Abdića. Nekoliko je formulacija iz optužnice problematično i bit će zanimljivo vidjeti kako će ih Tužilaštvo BiH dokazivati. To se prije svega odnosi na formulaciju udruženi zločinački poduhvat, kao i na konstataciju da su snage Armije RBiH zauzimale gradove u tom dijelu zemlje

Potvrđujući optužnicu protiv generala Armije RBiH Atifa Dudakovića, te njegovih ratnih saradnika (Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Ale Hodžić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić) koje se tereti za “ubistva više od 300 osoba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata”, Sud BiH potvrdio je skandaloznu tezu Tužilaštva BiH da je operacija “Sana 95”, kojom su snage Armije RBiH oslobađale svoju zemlju, zapravo udruženi zločinački poduhvat.

U dijelu optužnice koju je Sud BiH objavio na svojoj zvaničnoj internetskoj stranici stoji kako su “u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih snaga 5. korpusa Armije BiH, zajedno sa pridodatim jedinicama 7. korpusa Armije BiH i pridodatim jedinicama MUP-a RBiH koje su bile pretpočinjene 5. korpusu Armije BiH, a koji napad je trajao od 13. septembra 1995. godine do polovine novembra 1995. godine, usmjerenog protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti koje je živjelo na teritoriji općine Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most, znajući za taj napad i da njihove radnje čine dio tog napada, kao pripadnici tih snaga svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu sa zajedničkim planom i ciljem da se sa teritorija tih općina trajno uklonili cjelokupno stanovništvo srpske nacionalnosti koje je tu živjelo, vršenjem njihovog progona na nacionalnoj i vjerskoj osnovi (zajednički zločinački cilj), pa su radi realizacije ovog cilja počinili namjerno višestruko lišenje života civila srpske nacionalnosti koje je na tom području živjelo, uništenje njihove nepokretne i pokretne imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, uništili i razorili pravoslavne manastire, crkve i hramove.”

“OLUJA” NIJE UZP

Da bismo shvatili razmjere optužnice koja se stavlja na teret Dudakoviću i ostalima, potrebno se vratiti nekoliko godina unatrag. Naime, u novembru 2012. godine Tribunal u Hagu oslobodio je generale Hrvatske vojske Antu Gotovinu i Mladena Markača odgovornosti za dešavanja u oslobodilačkoj operaciji Hrvatske vojske poznatijoj kao “Oluja”. Ono što je posebno važno u presudi jeste poništavanje zaključka prvostepene presude o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem protjerivanja srpskih civila iz Krajine za vrijeme i nakon operacije “Oluja” u ljeto 1995. godine. Kako je taj zaključak poništen, generali Gotovina i Markač oslobođeni su svih optužbi po načelu individualne odgovornosti za zločine.

Vrlo važan fragment priče o ukidanju presude jeste dio iz uvodnih riječi odbrane Ante Gotovine koje su iznijeli njegovi branitelji Greg Kehoe i Luka Mišetić. Oni su tada kazali kako je operacija “Oluja” u augustu 1995. godine za Gotovinu bila tek “skretanje” s glavnog zadatka u BiH, a taj je zadatak, po njima, bio da u saradnji s Armijom RBiH zaustavi snage Vojske RS, spriječi da se u Bihaću ponovi srebrenički masakr i prinudi Radovana Karadžića i Ratka Mladića da sjednu za pregovarački sto. Neposredno pred “Oluju” Gotovina je, kazali su tada njegovi branitelji, komandirao napadima na Glamoč i Bosansko Grahovo, da bi se neposredno nakon oslobođenja Krajine vratio u Bosnu i Hercegovinu, gdje je komandirao operacijama “Maestral” i “Južni potez” i time stvorio uvjete za dejtonske pregovore.

Operacije “Maestral” i “Južni potez”, u kojima su zajednički učestvovale snage Armije RBiH, HVO-a i Hrvatske vojske, desile su se nakon Splitskog sporazuma, kojeg su potpisali tadašnji predsjednici BiH i Hrvatske Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Tada je dogovoreno zajedničko djelovanje bh. i hrvatskih vojnih snaga. Operacija “Maestral” trajala je od 8. do 17. septembra 1995. godine i komandirali su joj Ante Gotovina, Ivan Korade, Anton Luburić, Atif Dudaković i Mehmed Alagić. Nakon jedanaest dana žestokih borbi, operacija je okončana oslobađanjem Drvara, Šipova, Jajca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Ključa te nekoliko strateški važnih mjesta.

Nepun mjesec kasnije, uslijedio je “Južni potez”, udar snaga HV-a i HVO-a kojim je pod kontrolu trebalo staviti Mrkonjić-Grad, elektranu Bočac te ceste prema Banjoj Luci. Ovom akcijom trebalo je osloboditi snage 5. i 7. korpusa Armije BiH pritiska Vojske RS nakon uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i Ključu. Hrvatske snage nakon dva dana oslobodile su Mrkonjić-Grad te izbile na planinu Manjača, dok Armija RBiH napreduje dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu, oslobađa ovaj grad i stiže nadomak Prijedora.

Ovaj dio zajedničke akcije bosanskohercegovačkih i hrvatskih snaga nazvan je operacijom “Sana 95”. Oslobodilačka operacija “Sana 95” počela je 13. septembra 1995. godine u šest sati ujutro. Pola sata kasnije, snage Armije RBiH probile su liniju, a u 1 sat i 10 minuta ujutro narednog dana ušle u Bosanski Petrovac. Tri dana kasnije, kreće se ka Ključu, koji je oslobođen dan kasnije, a nakon toga, oslobođen je i Sanski Most i spojene su snage pod kontrolom komandanata Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića.

PRIJAVA IZ RS

I upravo su dešavanja iz te oslobodilačke akcije velikim dijelom predmetom optužnice protiv Dudakovića i njegovih ratnih saradnika. Manji dio odnosi se na navodno počinjene zločine nad pripadnicima “autonomaških” snaga ratnog zločinca Fikreta Abdića. Nekoliko je formulacija iz optužnice problematično i bit će zanimljivo vidjeti kako će ih Tužilaštvo BiH dokazivati. To se prije svega odnosi na formulaciju udruženi zločinački poduhvat, kao i na konstataciju da su snage Armije RBiH zauzimale gradove u tom dijelu zemlje.

S obzirom na to da je Armija RBiH bila regularna vojna snaga pod kontrolom vlasti međunarodno priznate države i učestvovala u operaciji protiv agresorske vojske koja je u jesen 1995. godine bila potpomognuta paravojnim snagama iz Srbije (u operaciji “Sana 95” teško su poražene i formacije Željka Ražnatovića Arkana), jasno je kako nema govora o zauzimanju gradova, nego isključivo o oslobađanju.

Uostalom, na takve su formulacije još u aprilu ove godine, nakon hapšenja Atifa Dudakovića, reagirali branitelji optuženih tvrdeći kako ne postoji dovoljno dokaza koji bi upućivali da je na području općina Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most 1995. godine počinjen širok i rasprostranjen napad na civile.

“U konkretnom slučaju, ‘Sana 95’ bila je čista vojna akcija u kojoj su, pretpostavljam, stradali neki civili. Da li je to stradanje civila ratni zločin, treba utvrditi sud u toku postupka. Moje je mišljenje da je optužba o zločinu protiv čovječnosti pretenciozna i za takav pravni zaključak nema činjenične osnove”, kazao je Dudakovićev advokat Asim Crnalić, dok je rahmetli Fahrija Karkin, u to vrijeme branitelj Ekrema Dedića, kazao kako je optužnica za zločin protiv čovječnosti politička formulacija Tužilaštva BiH. “Neodgovorno je od Tužilaštva kada kaže da je akcija ‘Sana 95’ počela nakon što je ARBiH probila linije odbrane Vojske Republike Srpske (VRS) i zauzela neko mjesto. Nije 5. korpus ništa zauzimao, 5. korpus je oslobađao. U tome je razlika. Zločina je u svakom slučaju bilo, ali to su pojedinačni zločini.”

Iz onoga što je zasad poznato u javnosti i dijelova optužnice protiv Dudakovića i ostalih, teško je povjerovati kako će Tužilaštvo BiH uspjeti u nakani da dokaže udruženi zločinački poduhvat. Kako zbog činjenice da je Sud u Hagu oslobodio Gotovinu i Markača odgovornosti za dešavanja u operaciji Hrvatske vojske tokom koje je oko 200 hiljada ljudi napustilo prostor samoproglašene Srpske Krajine i tokom koje je, prema tvrdnjama Hrvatskog helsinškog odbora, stradalo 677 civila.

Po definiciji, udruženi zločinački poduhvat vrsta je krivične odgovornosti utemeljena na sudjelovanju u “zajedničkom planu” i uključuje tri elementa – nekoliko lica, postojanje zajedničkog plana, namjere ili cilja koje dovode do ili impliciraju činjenje zločina, te samo učestvovanje u zajedničkom poduhvatu koji podrazumijeva činjenje zločina.

Umjesto da nakon 23 godine okončaju istrage koje će dovesti do pojedinačne odgovornosti za ubistva kojih je, nažalost, bilo tokom oslobodilačke operacije “Sana”, Tužilaštvo BiH je manje-više prepisalo prijavu koja im je prije nekoliko godina upućena iz Republike Srpske, u kojoj su imena gotovo svih komandanata Armije BiH, HVO-a i Hrvatske vojske.

Po Tužilaštvu BiH nije, dakle, riječ o legitimnoj vojnoj akciji kojom je regularna vojna snaga BiH oslobađala svoju zemlju i Bihać, koji je tri godine bio pod žestokom opsadom, nego su Izetbegović i Tuđman u Splitu dogovorili zajednički plan protjerivanja i ubijanja srpskih civila i uništavanja njihovih bogomolja i taj plan povjerili Dudakoviću i Gotovini, koji su pristali provesti ga u djelo. Jasno je kako to nikada neće uspjeti dokazati, jer se to, jednostavno, nije desilo.

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!