fbpx

Alija Izetbegović 1998. godine proglašen je “kraljem mudraca” u Turskoj. Sva njegova djela bila su prevedena na turski jezik i u Turskoj su izučavana i prije nego što je 1990. godine izabran za člana Predsjedništva SRBiH

Piše: Edib KADIĆ

 

Povodom rođendana prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i osnivača SDA Alije Izetbegovića, 8. augusta 2016. godine u Bursi u Turskoj pokrenut je projekt čitanja njegovih djela. Na prvom okupljanju, održanom pod pokroviteljstvom počasnog konzulata BiH u Bursi, pročitana je Izetbegovićeva Islamska deklaracija, a u idućih 12 mjeseci planirano je održavanje 25 ovakvih susreta na kojima bi se pročitalo šest djela Alije Izetbegovića, nakon čega bi učesnicima bili uručene članske kartice i certifikati. Planirano je da posljednji skup bude održan 8. augusta 2017. godine u Sarajevu, na Šehidskom mezarju Kovači kod mezara Alije Izetbegovića, gdje bi se uz učenje dova pročitali pasusi iz njegovih knjiga.

Čitaoci u Istanbulu, Ankari

Inicijator projekta Samir Vildić kaže kako se u cilju osiguranja kontinuiteta ovog projekta u narednom periodu planira otvoriti nekoliko ovakvih klubova u turskim gradovima, poput Istanbula, Sakarye, İnegöla, Akhisara i Ankare, a projekt će biti pokrenut i u Bosni i Hercegovini.

Alija Izetbegović 1998. godine proglašen je “kraljem mudraca” u Turskoj. Sva njegova djela bila su prevedena na turski jezik i u Turskoj su izučavana i prije nego što je 1990. godine izabran za člana Predsjedništva SRBiH. Samir Vildić ističe da je agresija na Bosnu i Hercegovinu privukla veliku pažnju Turaka, koji su pomno pratili rat u Bosni (1992–1995), a u njemu su vidjeli Aliju Izetbegovića kao čovjeka na prvim linijama odbrane islama. “Mogu slobodno reći da je u Turskoj ime Alije Izetbegovića brend i ono je smješteno u sami intelektualni, duhovni i filozofski vrh ljudi čija se djela i pasusi citiraju i uče napamet. On se nalazi nalazi među prvih četiri ili pet ličnosti u čitavoj turskoj historiji. Alija Izetbegović se uz Yunus Emrea, hazreti Mevlanu, pira Nakšibenda najčešće spominje. Koliki ugled uživa Alija Izetbegović u Turskoj, pokazuje i činjenica da imate mnoštvo ulica, trgova, škola, mostova i ostalih građevina koje su dobile ime po rahmetli predsjedniku. U Izmiru ima velika ulica koja nosi njegovo ime, škola u Istanbulu, najveći park u Konyi nazvan je po njemu, u Ankari imate mnoštvo parkova i trgova, i mnogi drugih mjesta i objekata koji ponosno nose njegovo ime”, navodi Vildić.

Jedanaestogodišnja Esma Okur najmlađi je član kluba čitalaca Izetbegovićevih djela. Kaže da klub okuplja različite generacije i, bez obzira na tu razliku, svi mogu pronaći nešto korisno za sebe. “Knjige predsjednika Alije Izetbegovića nikako ne smiju kupiti prašinu po policama naših biblioteka, već se trebaju aktivno čitati i proučavati. Mislim da poruke iz tih knjiga mogu poslužiti svim generacijama i uzrastima i upravo je to razlog zbog kojeg sam se pridružila ovom klubu”, kaže Esma Okur.

Dženita Kocaman, generalni sekretar Fondacije BIGMEV, ističe da, pored velike ljubavi koja je u Turskoj prisutna prema velikom misliocu, filozofu i lideru Aliji Izetbegoviću, sve ono što se o njemu u Turskoj zna svodi se često na nekoliko poznatih citata i mišljenja, što nikako nije dovoljno. “Također, ne vjerujem da je moguće samim čitanjem djela razumjeti i prepoznati dubokoumnost misli i filozofije Alije Izetbegovića. Iščitavati knjigu dio po dio, razmišljajući o onome što si pročitao te o tome raspravljati i razmjenjivati mišljenja s prijateljima, tek nam to pruža potpun uvid u život i djelo velikog lidera Bosne i daje nam šansu da što bolje razumijemo i smisao svega onoga o čemu Izetbegović govori. Smatram da ovaj klub nije koristan isključivo onima koji se s djelima Alije Izetbegovića susreću prvi put, već i da veliku korist imaju i oni koji su se ranije upoznali s njegovim djelima, jer svako novo čitanje otvara i nove vidike i horizonte koje prije niste mogli primijetititi. Kada shvatite da vam knjiga koja je napisana prije više od 40 godina može objasniti današnje prilike i dešavanja u svijetu, i ne zaustavi se samo na tome već vam ponudi i određena rješenja za neprilike i poteškoće s kojima se svakodnevno susrećete, tada ponovo ostanete zatečeni veličinom koja se ispred vas u knjizi nalazi”, pojašnjava Dženita Kocaman.

Ispravljanje grešaka u prijevodu

Samir Vildić napominje da je ove godine grad Bursa izabrana kao pilot‑regija kako bi ovaj projekt zaživio, ali i kako bi se u idućih godinu dana prepoznale i eliminirale sve njegove greške i nedostaci. Nakon toga, klub čitalaca djela Alije Izetbegovića narednih godina mogao bi se proširiti po svim dijelovima Turske. “Nije nam se cilj tu zaustaviti, već smo planirali u narednim godinama ovakav klub otvoriti i u Bosni. Također, knjige predsjednika Alije Izetbegovića planiramo prevesti na turski jezik, i to u kompletu. Istina je da su sva njegova djela prevedena na turski jezik, međutim, nikada nisu objavljena sva u kompletu, a i u dosadašnjim prijevodima postoje određene pogreške i nedostaci koje bi bilo dobro ispraviti”, objašnjava Vildić. Naglašava da cilj ovog cijelog projekta nije promoviranje i reklamiranje Alije Izetbegovića i njegovog djela, jer to uopće nije potrebno zato što svi u Turskoj znaju o kome je riječ, nego radi očuvanja njegovog imena. “Predsjednik Alija Izetbegović izuzetno je poznata ličnost u Turskoj i svi ga mnogo cijene. Često se održavaju skupovi i konferencije koje se vežu za njega i njegovo ime, međutim, tu je uvijek riječ o tome kako neko drugi razumije rahmetli predsjednika, a to njegovu ličnost ne oslikava u potpunosti. Dešava se da veoma nekompetentni ljudi pričaju o Aliji Izetbegoviću iako nisu pročitali nijedno njegovo djelo i nemaju kompletan uvid u njegov život. Zato mi to želimo promijeniti ovim projektom i javnosti ponuditi cjelovitu sliku rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i njegovog djela”, objasnio je Vildić.

Alija Izetbegović umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.

PROČITAJTE I...

Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI