U BOŽIJOJ KNJIZI LIJEK JE ZA MLADE

Ako bi u životu radio nešto drugo što nema veze s vjerom ili vjerskim životom, čovjeku je dovoljan Kur'an da ga drži budnim na putu vjere. Nikad se čovjek nije pokajao niti našao na cjedilu kad je Kur'an prihvatio kao svog prijatelja”

Edin Fajković (28) četvrti je hafiz kojeg je Bihać dobio u poslijeratnom vremenu. Rođen je i odrastao u Bihaću, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim upisao studij na Islamskom pedagoškom fakultetu na Bihaćkom univerzitetu. Trenutno je apsolvent kojem je ostao još jedan ispit i diplomski rad. Edin se još u ranom djetinjstvu zanimao za vjerske istine i naučavanja, a prvi susret s islamskim učenjima doživio je kroz mektepsku nastavu u džematu Fethija kod rahmetli Remzije ef. Baltića, kod kojeg je naučio arapsko pismo i započeo s učenjem Kur'ana. Zatim je neko vrijeme nastavio učiti Kur'an pred Fuadom ef. Baltićem, tadašnjim mujezinom u džematu Fethija, gdje odlučio za hifzanje, uslijed čega se njegova ljubav prema Božijoj riječi sve više povećavala. Danas je Edin Fajković hafiz Kur'ana, iako to ne ističe posebno, skroman je i iskren, a najveći kapital koji ima jeste, kaže, vjera koja mu pomaže da prebrodi sve krize i osjeća radost života uprkos svim teškoćama i problemima s kojima se suočava savremeni čovjek.

“Moji prvi kontakti s vjerom dogodili su se preko mog oca. Bilo je to u onom poratnom vremenu, imao sam 9 godina i on me je odveo prvi put na džuma-namaz. Sjećam se kad me je otac tjerao da učim suru Fatihu, a meni bilo mrsko što me tjera. Zatim sam naučio kako se uzima abdest i počeo sam s ocem i dedom odlaziti na poneki vakat u džamiju. Sufaru sam pred efendijom Baltićem naučio za nešto manje od dva sata i sutradan već počeo učiti u Kur'anu. Imao sam tada 14 godina i od tada se nisam prekinuo ‘družiti’ s Kur'anom. Prvi put sam čuo učenje Kur'ana na kasetama i koncertu tri hafiza i tako mi se javila želja za učenjem Kur'ana”, prisjeća se hafiz Fajković.

HIFZ ZAPOČEO TOKOM STUDIJA

Kada je Edin započeo studij na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, profesori su ubrzo prepoznali njegov talent i melodični glas te su mu predložili da predvodi teravih-namaze u džamiji Fakulteta, što je on s oduševljenjem prihvatio. Tokom četiri godine predvođenja teravih‑namaza, iznova je oduševljavao klanjače koji su dolazili iz drugih bihaćkih džemata kako bi uživali u ljepoti njegovog glasa i melodičnom učenju Kur'ana.

“Počeo sam klanjati teravije u ramazanu 2010. godine, na prijedlog mojih profesora koji su mi ponudili tu mogućnost, zbog čega im se i ovom prilikom iskreno zahvaljujem. Tu sam proveo četiri lijepe godine i imao korektan odnos s rukovodstvom Fakulteta i džematlijama koje su za mnom klanjale. Prva godina bila mi je posebno lijepa i nezaboravna, jer sam tada prvi put predvodio teravih-namaz. Ponekad je i bihaćki muftija Hasan ef. Makić znao navratiti da klanja teraviju za mnom i drugi ugledni ljudi i vjerski predstavnici s područja Unsko-sanskog kantona, što mi je predstavljalo posebno zadovoljstvo i osjećaj neopisive sreće. Bile su to najbolje godine mog života i mladosti. Služiti Bogu i biti u miru s ljudima ispunjavalo me je nekom neopisivom energijom koja mi je ulijevala dodatnu snagu da nastavim moje druženje s Kur'anom, koga sam tada još više zavolio”, priča hafiz Edin Fajković.

Tokom studija na Islamskom pedagoškom fakultetu rasla je Fajkovićeva ljubav prema Kur'anu i to ga je podsticalo da nastavi s hifzom Kur'ana. Da uspije u svom naumu dodatno mu je pomogla sekcija hifza, koja je tih godina pokrenuta na Fakultetu. Sekciju je isprva pohađalo više studenata, da bi na kraju samo on i hafiz Nedim Botić, profesor, završili svoj hifz pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

“Krenuli smo na inicijativu prof. dr. Hajrudina Hodžića, koji pokrenuo i vodio sekciju hifza na našem fakultetu. Paralelno s tim, imali smo dodatni poticaj i motivaciju kroz program ‘Crvenog polumjeseca’, koji je imao svoje kancelarije u iznajmljenim prostorijama Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Oni su davali stipendije kao motivaciju za hifz. Sve što je trebalo uraditi jeste otići jednom mjesečno na preslušavanje kod osobe koja je vodila taj program u Bihaću. Tako da sam svoj hifz okončao upravo u tim godinama studiranja i čast mi je što mogu s ponosom kazati da sam prvi hafiz kojeg je iznjedrila ova islamska odgojno-obrazovna ustanova. Nakon toga sam krenuo u utvrđivanje hifza kroz sistem krugova, pred mojim mentorom i hafizom Abdurahmanom Osmanovićem, koji me je pripremao određeni period, a zatim izveo pred Komisiju i njemu se ovom prilikom iskreno zahvaljujem na uloženom trudu, motivaciji i vjeri u mene. U to vrijeme mi se javila bolest giht, koja napada zglobove nogu, uslijed čega su mi oticale noge i imao sam strašne bolove. Zanimljivo je to da sam baš u tom vremenu najviše volio učiti Kur'an i ponavljati hifz jer me je to ispunjavalo i ublažavalo tegobe, što mogu razumjeti samo oni koji su iskreni i čvrsti vjernici”, kaže hafiz Fajković.

U vrijeme kada se mladi suočavaju s raznim izazovima koje sa sobom nosi moderni život, uslijed čega vrlo često padaju u određene psihičke i duševne krize, hafiz Fajković ističe da se lijek nalazi upravo u Kur'anu, koji čovjeku pruža neopisivi osjećaj smirenosti i duhovne snage koju mogu osjetiti samo oni što joj se u potpunosti prepuste.

“Mladi često traže sreću na pogrešnim mjestima i utjehu u alkoholu, drogi i zabavama na kojima se često toliko opuste da dožive različita poniženja, a Kur'an pruža potpuno drugačiju vrstu utjehe i uz to ne košta čovjeka ničega osim izdvajanja vremena. S druge strane, razni poroci koštaju mlade mnogo novca i plus troše vrijeme na stvari od kojih nemaju nikakve koristi. Savjet kojeg iz iskustva mogu dati mladima, među koje se i ja još svrstavam, jeste da ponekad izdvoje vrijeme i uzmu Kur'an u ruke i malo se druže s njim. Ako ne znaju arapsko pismo i nisu prošli kurs sufare, neka uzmu Kur'an s prijevodom i u njemu će im biti berićet i slast”, poručuje hafiz Fajković.

NEOPISIVE ČARI RAMAZANA U ISTANBULU

Naš je sagovornik tokom studija na Islamskom pedagoškom fakultetu pohađao Odsjek za islamsku vjeronauku, a nekoliko je puta kao apsolvent odlazio na praksu u lokalne osnovne škole, te se tako okušao i kao nastavnik: “Vjeronauka je izuzetan predmet, a djeca koja pohađaju časove vjeronauke su prekrasna. Iako je moje iskustvo vrlo kratko, ipak sam mogao osjetiti i doživjeti tu atmosferu časova vjeronauke na kojima su djeca posebno motivirana i raspoložena. Možda je to i dijelom zbog nastavnika koji predaju taj predmet, a koji su vjernici praktičari i, kao takvi, drugačiji su od ostalih svojih kolega, a dijelom i zbog samog predmeta i gradiva koje se u okviru njega izučava, što djecu privlači i čini radoznalim. Često bi me djeca na časovima vjeronauke zamolila da im proučim neko kur'ansko ašere ili neku ilahiju. To bi ih posebno veselilo i sjećam se da bi govorili kako jedva čekaju da se opet vidimo.”

Edina Fajkovića, i prije nego što je položio hifz pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, pozivali su na mnoge manifestacije. Ubilježio je više radijskih i televizijskih nastupa, a svojim glasom ukrašavao je mnoge teravije po krajiškim džematima. Prvi ozbiljniji poziv dobio je 2016. godine, tokom ramazana, a put ga je odveo u dragu mu zemlju Republiku Tursku, u kojoj se, kaže, osjeća kao kod kuće.

“Volim Republiku Tursku i braću Turke, posebno su mi dragi. Pored toga što nam je vjera ista, imamo istu i tradiciju, stavove u pogledu vjere i života, običaje i još mnogo toga sličnog što nas povezuje. Prvi put u životu sam posjetio Tursku 2016. godine, a putovao sam na inicijativu Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Poznavan sam da učestvujem na Četvrtom internacionalnom takmičenju iz Kur'ana, koje se održavalo u Istanbulu. Mogu samo reći da je neopisiv osjećaj doživjeti ramazan u Istanbulu, još ako se ta posjeta i boravak spoje s Kur'anom i zbog Kur'ana, onda je to nur ala nur. Ta čar se ne može opisati”, dodaje hafiz Fajković.

Edin Fajković sada je zamjenski imam u džematu Fethija, najstarijoj bihaćkoj džamiji koja je nekada bila crkva, a koju su Osmanlije, nakon što su zauzele Bihać, otkupile od kršćana i pretvorile je u džamiju. U tom je džematu odrastao i vjerski napredovao. Sve što je naučio naučio je upravo u toj džamiji i džematu, te ga zbog toga za ovaj džemat vežu najljepše uspomene i voli tu doći, klanjati i vidjeti džematlije. U valu migracija i odlazaka mladih iz Bihaća, Edin kaže da zasad ne planira odlaziti, već će pokušati pronaći neko rješenje i posao u rodnom gradu. Ko zna, možda ga, kaže, ta potraga odvede i na neko radno mjesto koje nije vezano za džamiju i Kur'an, ali i tad će, kaže, on ostati njegov najbolji prijatelj i utjeha u teškim vremenima: “Što se tiče mojih planova ili barem ciljeva koje bih još želio ostvariti, to je da naučim 10 kiraeta uz Božiju pomoć i mislim da su čvrsta odluka, iskren nijjet i oslonac na Allaha dovoljni da čovjek uspije. Ako bi u životu radio nešto drugo što nema veze s vjerom ili vjerskim životom, čovjeku je dovoljan Kur'an da ga drži budnim na putu vjere. Nikad se čovjek nije pokajao niti našao na cjedilu kad je Kur'an prihvatio kao svog prijatelja. I preporučujem svakome da se ne odvaja od Kur'ana, da se svaki dan druži s njim i sluša njegove poruke koje na čovjeka ostavljaju poseban trag.”

 

 

PROČITAJTE I...

Uvod u historijsko vrijeme djelovanja gradonačelnika Mostara Mujage Komadine prvi je nastavak feljtona iz knjige književnika Ibrahima Kajana koja uskoro izlazi u izdavačkoj kući “Dobra knjiga”, Sarajevo. U više nastavaka koje feljtoniziramo u sedmičniku Stav pokušat ćemo, uranjanjem u dostupne dokumentarne izvore od kojih se neki prvi put objavljuju na našem jeziku, profilirati osebujnu osobu Mustafe Mujage Komadine, s ciljem da se odgovori na bitno pitanje što je bilo ključno u njegovom ukupnom djelovanju, po čemu je sudjelovao u historijskim kretanjima u razvoju Mostara, a i na razini Bosne i Hercegovine, posebice u profiliranju stavova poznatog “Džabićeva pokreta”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!