Turski sladoled usred Cazina

Za to što je Cazin prvi bosanskohercegovački grad u kojem se odnedavno može probati originalni turski sladoled, poznatiji kao dondurma, nije zaslužan poznati turski proizvođač sladoleda “Mado”, već univerzitetski profesor u penziji Osman Nalbant, koji se zaljubio u ovaj grad i odlučio ga na poseban način povezati s rodnim Kahramanmaraşom, centrom proizvodnje sladoleda u Turskoj

U naizgled običnoj posjeti tokom 2003. godine, Osman Nalbant došao je u Bosnu i Hercegovinu u pratnji tadašnjeg ministra kulture, ne sluteći da će mu sudbina kasnije odrediti da ovdje dolazi sve češće. Već je desetak godina Osman stalno na relaciji Turska – Bosna i Hercegovina. U našu državu dolazi i do tri puta godišnje. Intenzivnija veza s Bosnom stvorena je u ljeto 2013. godine, kada je u saradnji s Općinom Cazin pokrenuo kurs turskog jezika za potrebe bošnjačke djece radi ponovnog uspostavljanja bratskih veza između dvaju naroda. U dvije godine kontinuiranog rada na podučavanju mladih turskom jeziku, profesor Osman Nalbant još je više zavolio Bosnu i Hercegovinu, a posebno Krajinu, u kojoj se, tvrdi, osjeća kao kod kuće. Cazin mu je danas drugi dom i u njemu se želi trajno nastaniti.

VEZA S BOSNOM

Profesor Osman i njegova supruga Munever Nalbant roditelji su desetero djece, od kojih su dvoje najmlađih student i učenica srednje škole, dok su ostali već akademski obrazovani i uspješni ljudi koji su se školovali na prestižnim svjetskim univerzitetima i govore više jezika, među kojima i bosanski. Najstarija Betul ekonomistica je i živi u İzmiru. Taha je inžinjer mašinstva koji se školovao u Kairu. Hale je inžinjerka hemije i živi u Kahramanmaraşu. Şejma je profesor japanskog jezika i književnosti i živi u Tokiju. Esma je diplomirala ekonomiju u Kahramanmaraşu. Talha također ekonomiju, ali u Aleksandriji, gdje i živi trenutno. Jasir je inžinjer mašinstva i radi za “Turkish Airlines” u Sarajevu. Jafes usavršava kinesku književnost u Šangaju. Yuša, koji najviše voli Cazin, ove je godine student ekonomije u Kahramanmaraşu, gdje će mu se pridružiti i najmlađa sestra Yusra, koja još pohađa srednju školu.

Pun znanja, otvoren i komunikativan, profesor Nalbant stekao je u međuvremenu ogroman broj prijatelja u Cazinu, kao i njegova djeca. Prva osoba koja je zaslužna za njegov dolazak u Cazin jeste Mirsad Topčagić, s kojim je sada već stari prijatelj i s kojim provodi najviše vremena. Druže se i zajedno ispijaju turski čaj. Osmana i Mirsada zatekli smo u slastičarnoj kako divane uz lulu, a sladoled je obavezna ponuda na stolu na kojem se nalaze čaj, sok i kisela, koju miješaju sa sokom i piju.

Osman Nalbant školovao se na Univerzitetu Hacettepe u Ankari, na kojem je završio i postdiplomske studije iz sociologije, nakon čega je proveo pet godina u radnom odnosu na istom fakultetu početkom osamdesetih godina. Profesor Nalbant ističe da je to bilo teško vrijeme za vjernike u Turskoj zato što su na vlasti bili ateisti. Morao je prekinuti radni odnos na fakultetu i zaploviti u vode privatnog biznisa. Međutim, nakon toga je dobio novu šansu i obnašao funkciju direktora kulturnog centra u rodnom gradu. Zatim je u Ankari bio pomoćnik ministra kulture, ali ni ta funkcija nije dugo trajala jer je tada predsjednik bio Ahmet Necdet Sezer, koji ga nije simpatizirao zato što je bio vjernik. Pred penziju je četiri godine bio i generalni direktor magazina Mostar u Istanbulu.

U Bosnu i Hercegovinu došao je prvi put 2003. godine s tadašnjim ministrom kulture, 2008. godine dolazi i živi ovdje, najprije kao aktivist, a zatim dvije godine kao generalni sekretar Međunarodnog univerziteta u Sarajevu (IUS). Poslije toga odlazi u Istanbul, nakon čega se vraća u rodni grad, a zatim ponovo dolazi u Bosnu.

Svake godine najmanje dva ili tri puta dođe u Bosnu i Hercegovinu i ovdje boravi po nekoliko mjeseci, uglavnom tokom ljeta. Ponosan je na saradnju s Općinom Cazin, s kojom je prije četiri godine pokrenuo kurseve turskog jezika.

“Prve godine imali smo oko 80, a već druge godine oko 200 polaznika, od kojih smo po okončanju kursa odabrali najboljih 34 i za njih organizirali putovanje i posjetu Turskoj”, kaže profesor Nalbant, koji neće da spomene kako je on snosio sav teret organizacije putovanja i troškova. Odabrali su i pet osoba koje su poslali na studij na Univerzitet u Kahramanmaraşu, na kojem još studiraju sa svim plaćenim troškovima i džeparcem.

Za to što je Cazin prvi bosanskohercegovački grad u kojem se od nedavno može probati originalni turski sladoled, poznatiji kao dondurma, nije zaslužan poznati turski proizvođač sladoleda “Mado”, već univerzitetski profesor u penziji Osman Nalbant, koji se zaljubio u ovaj grad i odlučio ga na poseban način povezati s rodnim Kahramanmaraşom, centrom proizvodnje sladoleda u Turskoj.

“Zasad radimo u maloj slastičarnoj u kojoj pravimo sladoled po tradicionalnoj recepturi, a ljudima ovdje s ponosom govorim da dolazim iz grada u kojem se pravi najbolji sladoled u Turskoj. Kako bih što više povezao dva grada koji su mi u srcu, odlučio sam se na ovaj mali iskorak koji se možda pretvori u neku veliku priču, ko zna”, ističe profesor Nalbant. Da to nije obični sladoled, već nešto sasvim posebno, kažu svi koji su probali. Tajna je u salepu od kojeg se ovaj sladoled pravi, što ga čini izuzetno kremastim. Salep je prah koji se dobija mljevenjem gomolja divlje orhideje. Inače se od ovog praha radi i poseban topli napitak koji se može pronaći još samo u sarajevskim slastičarnama. Sadržaj ovog sladoleda drukčiji je od onog koji jedemo ovdje u Bosni. Miješa se poput tijesta, gotovo se i ne topi, a profesor Osman kaže da vas od ovog sladoleda nikada ne može zaboljeti grlo.

“On ne sadrži vodu i led. To je jednostavno hladna i slatka poslastica u kojoj se može uvijek uživati”, ističe profesor uz osmijeh.

Trenutno se ovaj sladoled više prodaje u pakiranjima za konzumiranje u kućnom ambijentu, ali se može kupiti i u kornetu. Proizvodi se u maloj slastičarnoj “Divan” u predgrađu Cazina, koja radi samo ljeti i ne poslužuje sladoled u objektu. Turska dondurma zaista je prava poslastica lokalnom stanovništvu, koje stalno dolazi i kupuje ovaj sladoled čarobnog okusa.

BOŠNJACI IMAJU NAJVEĆI HAK

S obzirom na to da je Krajina branik i krajnja granica prema zapadu, profesor Nalbant kaže da je sasvim normalno da ima određenih deformacija među muslimanima. Međutim, ističe kako je ipak najvažnije da je era marksizma završena i da se s džamija redovno čuju ezani.

“Nakon rata, većina bošnjačkog stanovništva bila je bez novca, posla i materijalnih sredstava. Sada više nije problem marksizam i komunizam, već ekonomija i privreda. Omladina je bezidejna i ne zna kud će. Nemaju motivacije jer ne znaju šta bi radili. Problem je sad druge prirode, a neko treba ljude podučiti kako da krenu naprijed. Bosna je bogata prirodnim resursima, a Krajina ima potencijala razvijati poljoprivredu, stočarstvo i turizam. Međutim, ovdje ljudi ne razmišljaju dugoročno, u smislu da pokrenu neki mali biznis tako što će udružiti kapital i zajedno investirati. Ovdje ljudi vole dobra auta i kuće, i to nije problem, ali treba najprije ulagati u biznis i riješiti pitanje zaposlenja, koje je glavni problem. Cilj treba biti udruživanje i pokretanje što više biznisa, jer, u suprotnom, mladi odlaze na rad na Zapad u nemuslimanske zemlje. To je tradicija još od vremena vladavine Austro-Ugarske na ovim prostorima, koja je izvršila snažan utjecaj na lokalno stanovništvo i promijenila im svijest u tom pogledu. Upravo zbog toga, mi radimo na uspostavljanju bratskih veza između Bošnjaka i Turaka, a to ćemo uspjeti samo ako budemo radili na projektima koji se tiču naše kulture i civilizacije, kako bismo se što bolje povezali, jer isti su nam vjera, kultura, historija i civilizacija. Bošnjaci znaju samo za sultana Fatiha, međutim, svi sultani od 1463. do 1878. godine bili su zajednički i Turcima i Bošnjacima. Od sultana Selima do 1924. godine svi sultani ujedno su bili i halife. To je vrlo važno znati, kao što je važno znati o abdestu i namazu”, naglašava profesor Nalbant, podsjećajući da je Bosna i Hercegovina dugo bila jedan od centara Osmanskog carstva.

“Od Turske do Kine sve su muslimanske zemlje, samo je Bosna izdvojena i nema susjedne muslimanske države pored sebe, već je okružena s pola milijarde kršćana, i zato vas mi moramo prigrliti kao rođenu braću. Osmanlijskoj civilizaciji najviše su pohizmetili Bošnjaci, pa s pravom imaju i najveći hak kod nas. Ono što sam ja imao da im ponudim to sam i dao – znanje i materijalnu pomoć, zauzvrat ne tražim ništa osim dovu od moje braće Bošnjaka. Mi smo dužni Bošnjacima, koji predugo pate”, kaže profesor Nalbant.

Kako bi što više pomogao Bosnu i svoju braću Bošnjake, profesor Nalbant organizirao je konferenciju na Univerzitetu Kahramanmaraş, kojoj su prisustvovali rektor i gradonačelnik. On je održao predavanje o tome koliko je Turcima značajna Bosna. Osim toga, ove godine bio je i organizator dvaju iftara u Cazinu, na koje je doveo goste iz Turske.

U kontekstu svih dešavanja na Balkanu iz bliske prošlosti, profesor Nalbant naglašava da je današnja Turska mnogo drugačija od Turske kakva je bila prije 1995. godine: “Turska je mnogo ojačala. Povećao se nacionalni dohodak s 1.300 na oko 11.000 dolara po glavi stanovnika, a uskoro se očekuje da bude i 14.500 dolara. Sada Turska ima vlastitu proizvodnju oružja, tenkova, aviona i helikoptera, tako da u slučaju bilo kakvih neželjenih dešavanja u Bosni može intervenirati u roku od sat. Isto tako, trebate znati da je u vrijeme kada se u Bosni i Hercegovini dešavao rat predsjednik bio Süleyman Demirel, a sada je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, a to je velika razlika. Erdoğan ima velik utjecaj u regiji i njegova riječ ima težinu kod svjetskih lidera. Turska više nije u podaničkom položaju i prošlo je vrijeme nevjerstva, a očistila se i od munafika, tako da sad počinje era islama.”

Najvrednije blago koje je otkrio u Bosni jesu muslimani Bošnjaci. Voli ih kao braću i s njima provodi mnogo vremena. “Iako ste konstantno bili pod nepravdom, ipak ste sačuvali islam, i to mi se mnogo sviđa. Volim Bošnjake jer su to posebni muslimani, svoji na svome od pamtivijeka. Oduvijek ste imali civilizaciju i, otkad ste muslimani, vi ste kulturna i građanska opcija muslimana, niste beduini. Zato vas puno volim i planiram kupiti kuću ovdje kako bih provodio još više vremena s vama”, kaže Osman.

PROČITAJTE I...

Pogledajte slobodno pa se još slobodnije zapitajte gdje se sakrila ona fildžan islamistička država o kojoj svaki dan čitate po nekim medijima, uhvatite se za glavu i pitajte se gdje je šerijatizacija, klerofašizam, gdje se to okupljaju etnonacionalni torovi koji zazivaju bosansku apokalipsu, gdje je tvornica za stvaranje pokrivenih srednjoškolki i ispiranje mozgova, pa gdje su razuraleni erdoğanisti da vas desekulariziraju, krvožedni mudžahedini i horde bošnjačkih nacionalista da pokvare ovo razuzdano ljetno veselje i uvedu kalifat, i gdje je, zaboga, ISIL da to sve digne u zrak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!