Turska zna šta radi

Kada su potpuno ogoljene ambicije SAD-a i njihovih marioneta PKK-a o stvaranju “PKKistana” duž cijele južne granice Turske (uprkos svoj američkoj tlapnji o “teritorijalnom integritetu Sirije”), s namjerom da izbije na Sredozemno more, Turskoj nije preostalo ništa drugo nego da djeluje “unilateralno”

Najavljena u govorima predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana, antiteroristička operacija na krajnjem sjeverozapadu Sirije – okrug Afrin, koji je pod okupacijom oružane milicije (YPG), sirijskog ogranka terorističke organizacije tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK), mogla je biti iznenađenje samo onima što još nisu shvatili da prazna retorika nije alat kojim se služi.

Panika američkih zvaničnika zbog te najave bila je više nego očigledna. Pokušaji da se vrlo jasno izražene američke namjere da od terorističke milicije YPG napravi “novu” armiju (tzv. sirijske snage pogranične sigurnosti) predstave kao nesporazum i negiranje te namjere povremeno su bili patetični. Još je patetičnije da su se ti demantiji dešavali dok se nastavljala američka obuka terorista, a prvi kontingent od 250 polaznika završio ju je, što je obilježeno ceremonijom u prisustvu AFP reportera, slučajno, baš u subotu 20. januara. Od takvog hibrisa i (lošeg) laganja mozak staje.

CILJEVI OPERACIJE “MASLINOVA GRANA”

Istog dana počela je operacija turske vojske nazvana “Maslinova grana” granatiranjem i zračnim bombardiranjem YPG uporišta u okrugu Afrin. Sljedećeg dana pripadnici Slobodne sirijske armije (FSA), uz podršku specijalnih snaga turske armije, prešli su granicu. Trećeg dana operacije (dok ovo pišem, ponedjeljak 22. januar) ona se odvija po planu.

Ciljevi operacije, koje je u dvanaest tačaka objavila kancelarija premijera Republike Turske, jasno pokazuju da je “Maslinova grana” u suštini nastavak operacije “Eufratski štit”, kao i nastojanje da se provede ideja koju je Turska zastupala od početka sirijske tragedije – stvaranje sigurnosne zone. Tu ideju nisu prihvatali ostali učesnici pod raznim izgovorima i Turskoj je prepušteno da se, praktično bez pomoći, sama nosi s teretom od više od tri miliona izbjeglica i terorističkim napadima ISIL-a i PKK-a na svojoj teritoriji – dviju organizacija koje su sve vrijeme surađivale, kako je to najzad izvještaj BBC-a iz Raqqe pokazao. Uzgred, YPG/SDF/PKK (kako god) je mnoge borce ISIL-a poslije Raqqe preselio u Idlib, na južnu granicu Afrina, kako bi mogli da nastave saradnju, valjda. Prema nekim izvještajima, YPG prazni zatvore od pripadnika ISIL-a i regrutira ih za borbu protiv FSA i turskih snaga. Sličan se sličnom raduje.

Kada su potpuno ogoljene ambicije SAD-a i njihovih marioneta PKK-a o stvaranju “PKKistana” duž cijele južne granice Turske (uprkos svoj američkoj tlapnji o “teritorijalnom integritetu Sirije”), s namjerom da izbije na Sredozemno more, Turskoj nije preostalo ništa drugo nego da djeluje “unilateralno”.

Pažljivim mjerenjem reakcija i razdvajanjem retorike od akcije postaje očigledno da tursko djelovanje i nije tako unilateralno, odnosno da je diplomatski, pa i operativno pripremano s drugim igračima. U to, prije svega, spada Rusija, koja je, sve demantirajući izvještaje o povlačenju svojih trupa iz Afrina, povukla te trupe da ne smetaju. Mlaki izrazi “zabrinutosti” i još mekši pozivi na prestanak operacije ukazuju na visok stepen koordinacije iza zatvorenih vrata. Manje-više, isto se može kazati za reakcije iz Teherana. Prijetnje Asadovog režima protuzračnom odbranom pokazale su se kao prijetnja praznom puškom, što znači da je Rusija zategla uzde Damasku.

S druge strane, iz Washingtona dolazi kakofonija. Prvo je bilo “stop, sada!”, pa je onda komandant Centralne komande general Joseph Votel izjavio da “Afrin nije područje operacija koalicije pod vodstvom SAD za borbu protiv ISIL-a” – što je donekle istina. Afrinski YPG/PKK uglavnom se prostituirao s Asadom, Kremljem i ISIL-om, ali to nikako ne znači da to nije isto ono što je američka marioneta istočno od Eufrata. No, to samo pokazuje kako se lahko “saveznici” puštaju niz vodu.

Ukratko, sve reakcije mogle bi se uzeti ne kao zeleno, nego žuto svjetlo. Svi izražavaju podršku “legitimnim sigurnosnim izazovima” Turske i njenom pravu da interveniraju u cilju vlastite sigurnosti, ali je očigledno da im nije drago. Da će biti pokušaja da se žuto pretvori u crveno svjetlo, bit će sigurno, i zato je od presudne važnosti da se operacija vodi po najvišim standardima.

NEMA DOBRIH TERORISTA

Gledano iz turske perspektive, veoma iritirajući kliše jeste pozivanje “obiju strana na uzdržanost”. Šta to uopće znači? Kako nema takvih poziva kada je riječ o ISIL-u? Jednostavan odgovor jeste da oni koji ih upotrebljavaju ili prave distinkciju između “dobrih” i loših terorista ili pak šminkaju YPG/PKK kao neteroriste. Međutim, YPG/PKK je požurio da pokaže svoj teroristički kredibilitet koliko odmah, nediskriminativno ispaljujući rakete na pogranične turske gradove. Pritom je u gradu Reyhanli nevjerovatnom igrom slučaja život izgubio izbjeglica iz Sirije.

Druga iritirajuća stvar i znak u kom će smjeru antiturska propaganda djelovati jeste naprasna (zapadnjačka) “briga” za civile. Državni sekretar SAD-a Rex Tillerson stavio ju je na prvo mjesto u klimavom saopćenju od nedjelje 21. januara. Da dolazi od zvaničnika neke druge zemlje, pa da se čovjek i zamisli. Međutim, to dolazi od državnog sekretara zemlje čije su zračne snage metodom spržene zemlje, bez imalo obzira prema civilima, omogućavale YPG/PKK teroristima da izigravaju “impresivne” kopnene snage koje bi ušetale u avetinjske gradove i potom etnički očistile nepodobne preživjele civile.

Ta propaganda o civilnim žrtvama, naravno, startovala je na društvenim mrežama koliko odmah i zahvaljujući aplikaciji Google Image Search provaljuje se kao tragikomična propaganda. Slika prošlogodišnjeg požara u Kuvajtu na Twitteru tako postaje “posljedica turskog napada na civilne ciljeve”.

Propaganda računa na neznanje onih koji je konzumiraju. Akcija “Maslinova grana” pripremana je mjesecima (ako ne i godinama) i velika je vjerovatnoća da je obavještajni rad omogućio turskim snagama da znaju praktično svaku kuću u okrugu Afrin. Ne treba izgubiti iz vida da su mnogi ljudi Afrina (ma koje etničke grupe) povezani rođačkim vezama s onima s ove strane granice. Da vojne snage Turske znaju gdje su depoi oružja, to pokazuju prvi snimci zračnih napada na kojima su sekundarne eksplozije jasno vidljive. Opreznost se može uočiti i u sporom napredovanju unatoč činjenici da YPG/PKK ne pruža veliki otpor (preferiraju teroriziranje turskih pograničnih gradova raketama).

U svrhu povećanja civilnih žrtava, YPG/PKK u saradnji s Asadovim režimom presjekao je puteve izbjeglica i sasvim je sigurno da će ih koristiti kao ljudske štitove.

YPG/PKK u Afrinu bio je odskočna daska za terorističke operacije i prije nego što se sirijski građanski rat razbuktao. Ovdje u Turskoj pamte se napadi na mornaričku i policijsku postaju 2010. godine s 11 ubijenih. Prošle godine iz Afrina su se počeli infiltrirati teroristi koji su vodenim putem stizali na zapad Turske (Aydin i Muğla) s ciljem terorističke kampanje uperene na turistička mjesta. Svijest o tome čini da su turske političke partije ujedinjene u podršci, naglašavam: ne ratu nego antiterorističkoj operaciji s druge strane sirijske granice. U to jedinstvo se ne ubraja Demokratska partija naroda (HDP), koja samo imenom nije (političko) krilo PKK-a. Zloupotrebljavajući zamagljenost etničkog i partijskog (terorističkog) identiteta, što je treća iritantna stvar u inostranim medijima, HDP pokušava reprizu oktobra 2014. godine, kada su pristalice PKK-a napravile pogrom u Diyarbakıru. No, teško da će narod nagaziti na iste grabulje drugi put.

Mnogo delikatnija od “Eufratskog štita”, kako po diplomatskoj liniji, tako po prirodi terena, “Maslinova grana” neophodna je operacija ne samo zbog integriteta turske nego i sirijske teritorije. Na drugim je igračima odluka da li će zbog geopolitičkih interesa (ne bi bilo ni prvi ni posljednji put) pogaziti principe i leći u krevet s teroristima. Turska nema luksuz takvog izbora.

PROČITAJTE I...

Zaustavlja se u uskim uličicama i pokazuje im. “Pogledajte tamo”, kaže im. Rukom pokazuje na Mudejarov toranj star više od osam stoljeća. To je danas kula sv. Petra. Zatim se zaustavlja na trgu. “'Plaza del Alamillo' je ostala skoro ista posljednjih stoljeća. Ime trga dolazi od Al Amin, tu su poslove obavljali muslimani koji su ostali živjeti s kršćanima. Muslimani su ostavili više od 2.000 riječi u španskom jeziku, običaje, hranu, kulturu...”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!